|
Mr. Udder hoda unazad. Htio bi dohvatiti stvarnost, dotaknuti zvijezde, oploditi sve brazde svijeta, biti delfin u dubokom plavom. Ali putevi njegovih čežnji popločani su tajnim dosluhom pa tu njegovu čežnju ne treba uzeti suviše ozbiljno. Ako se bolje pogleda, vidi se da je tu i plesačica koja pleše iza zavjese od svilene paučine, tako meke i tanke da izgleda kao da će se raspasti na povjetarcu. Činjenice ipak govore da ni tornado koji je nekoliko puta, u vidu nevjernog erosa poharao područje dosluha nije rezultirao ni najmanjim oštećenjem te fine ispredene mrežice. Štoviše, ona je sve gušća i čvršća. Mr. Udder stoga je uvjeren da se svijet urotio protiv njega pa sve češće poduzima samo kratke i nestrpljive zalete, ali nikad se svijetu ne predaje, jer plesačica neumorno pleše svoj mitski, zavodljivi ples. Taj ples ustvari podsjeća Mr. Uddera da se sreća može dobiti na poklon, da je najslađa kad je nametnuta i umotana u šuštavi celofan kako bi prevarila život. Bez kockarskog rizika, bez lude hrabrosti, bez moralnog skoka u ponor, bez sudbinske neizvjesnosti. Bez boli koju bi sebi morao nanijeti probijanjem začaranog hraniteljskog kruga. Mr. Udder jutros se probudio u kolijevci. Velika je šansa da će sutra konačno i zauvijek biti omotan u paučinu, usisan i progutan. "Otkako su zvijezde pale sa neba i otkako su izblijedili naši najviši simboli vlada tajanstveni život u nesvjesnom...a naše srce gori i tajanstveni nemir nagriza korijene našeg postojanja..." - C.G.Jung |
|
Kažu, te su ofce uginule od žeđi. Kažu – pile su morsku vodu (glupe ofce), a to nije isto kao kad te čobanin nahrani solju, pa onda piješ vodu. Nejde skupa, samo svako posebno, jedno iza drugog. Ne može čušpajz od soli. Čak ni za ofce. I kažu – zbog ovčje gluposti čobani će dobiti odštetu od države. Nisu oni krivi, nitko im nije reko da moraju ofcama dati vode kad udari suša. Lešine glupih ofci otklonjene su isto o trošak države. Da ih koji čobanin zabunom ne stavi kojem turistu na tanjur. O, koja bi to sramota bila! --------------- "Za 500 godina (možda i manje) ljudi će pogledati unatrag na današnje ljude i mnoge im stvari neće biti jasne. Bez sumnje će ponašanje koje danas smatramo normalnim pobuditi užas u našim prosvjećenijim potomcima." - Jeffrey Moussaieff Masson |
|
U snu je katkad teško Bane ti netko neželjen Neki dosadni znanac il' opasni neznanac Na vrata bez kvake i bez brave Samo prislonjena Bane ti kao karma, kao sudbina U kuhinju koja nije tvoja Vidiš ga šeće ti po sobi il' vrtu Dok guraš kolica u supermarketu Klatari se po tvojoj duši Pjeva ti meksičke serenade Recitira talijanske kanconjere Smije ti se iza leđa I ostavi narukvicu na stoliću s intarzijama U snu je katkad teško Repliciraš se na čudnim mjestima Prolaziš istu dionicu Nekoliko puta Zagaziš u blato iza čoška Plivaš u mutnoj vodi Navlačiš prozirnu haljinu preko koljena Apsorbiraš tuđi čemer Trpaš ga u kolica iz supermarketa Pod svoj ga nudiš na prodaju Cjenkaš se cijeli dan u nekoj medini I na kraju gubiš I kupuješ Srebrnu narukvicu i stolić s intarzijama U snu je katkad teško Jutrom kad se probudiš Sjetiš se da su sve samo snovi Da imaš solidan život Srebrnu narukvicu i stolić sa intarzijama I da ćeš možda već sutra Sanjati nešto lijepo |
