U snu je katkad teško
Bane ti netko neželjen
Neki dosadni znanac il' opasni neznanac
Na vrata bez kvake i bez brave
Samo prislonjena
Bane ti kao karma, kao sudbina
U kuhinju koja nije tvoja
Vidiš ga šeće ti po sobi il' vrtu
Dok guraš kolica u supermarketu
Klatari se po tvojoj duši
Pjeva ti meksičke serenade
Recitira talijanske kanconjere
Smije ti se iza leđa
I ostavi narukvicu na stoliću s intarzijama
U snu je katkad teško
Repliciraš se na čudnim mjestima
Prolaziš istu dionicu
Nekoliko puta
Zagaziš u blato iza čoška
Plivaš u mutnoj vodi
Navlačiš prozirnu haljinu preko koljena
Apsorbiraš tuđi čemer
Trpaš ga u kolica iz supermarketa
Pod svoj ga nudiš na prodaju
Cjenkaš se cijeli dan u nekoj medini
I na kraju gubiš
I kupuješ
Srebrnu narukvicu i stolić s intarzijama
U snu je katkad teško
Jutrom kad se probudiš
Sjetiš se da su sve samo snovi
Da imaš solidan život
Srebrnu narukvicu i stolić sa intarzijama
I da ćeš možda već sutra
Sanjati nešto lijepo
Post je objavljen 02.08.2007. u 21:55 sati.