bosim nogama
03.09.2006., nedjelja
Nepristojan i posve bez stila/erocka/
|
Ne mogu reći da mi se previše sviđao. Ustvari, to je čak prelijepo rečeno. Nije mi se sviđao uopće. Zamišljala sam ga drugačije. U početku kao nekog umjetnika, kasnije kao pustolova. Kao gorštaka. Kao morskog vuka. Kako – kada u posljednjih dva – tri tjedna. Iako je napisao da ima preko sto i nešto kila, ja sam ih u svojim mislima sasvim drugačije rasporedila. Malo više u ramena, malo manje u druge dijelove. Kad sam ga vidjela s leđa, pri ulasku u kafić (mrzim kad moram hodati iza nekog), malo je reći da sam se osupnula. Imao je golemu guzičetinu i prevelike hlače nagužvane na toj stražnjoj strani. K tome, hlače su bile prekratke, a na nogama je imao jeftine pohabane tenisice. To me malo naljutilo, jer ja sam bila napirlitana, u štiklama i sa dvostrukim perlama oko vrata i činilo mi se da taj njegov casual ne priliči susretu sa ženskom koju susrećeš prvi puta. Možda je htio ispasti ležeran, a ustvari ispao je nepristojan i posve bez stila. Na trenutak sam dobila poriv da se okrenem i odem, ali bila sam na suhom podulje vrijeme, pa sam te prve dojmove potisnula i ponadala se da će tijekom večeri isplivati na površinu neke druge njegove kvalitete koje sam s puno nade naslućivala. Naime, očekivala sam da takav mrhan od čovjeka raspolaže adekvatnim ili bar živahnim mehanizmom i zadovoljavajućim znanjem za dobar seks, jer mi je nekoliko puta u mailovima natuknuo da je okrenuo bezbroj žena na svojim putovanjima po širokom svijetu. Prvi puta kad me nazvao, ovlažio me za par minuta, pa dok je on gugutao svojim nazalnim i od vjetra prepuknutim glasom (padam na specifične muške glasove) o sunčevim zalascima i morskoj pučini, moji prsti su bezobzirno slikali među mojim nogama zamišljene prizore njegovog ulaska u moj rajski vrt. U svakom slučaju, postojali su dobri razlozi da potrpim njegov casual look s nagužvanim hlačama u ime očekivanog zanimljivijeg nastavka večeri, pa sam otrpila i bljutavu kavu i njegove vlažne i glasne poljupce i ljubavne izjave, sve ljupko se smiješeći, iako mi je odmah bilo jasno da je moja virtualna zaljubljenost, ako je i postojala, trajala kratko. Kraće od ruba njegovih hlača. Najveća opasnost da do nastavka večeri ne dođe, bila je mogućnost da mi tijekom večeri izleti nestrpljivo – hajdemo obaviti još taj seks! Svatko, pa i netko traljavog izgleda i bez stila, mogao bi se na to uvrijediti. Kad smo se konačno našli goli na krevetu, mojem krevetu, pojavio se mali problem jer sam ja mala i sitna, a on je bio ogroman, pa je postojala mogućnost da me prignječi. Zato me odmah dohvatio svojim ručetinama i podigao na sebe, no i to se pokazalo nezgodnim, jer sam se našla u položaju u kojem se nisam mogla ni pomaknuti. Kao da sam sjedila na balvanu koji plovi posred rijeke, pa postoji mogućnost da se prevrnem. Izgleda da ga je to malo zbunilo, pa me uz mali uzdah nestrpljenja zbog uzajamnog prtljanja prevalio bočno uz sebe i promrmljao nešto kao – pusti mene! Pustila sam ga i moram priznati da se dao na posao sa puno elana. Obradio mi je bradavice svim tehnikama grickanja i sisanja, uguravao mi jedan po jedan, pa po dva prsta, trljajući mi palcem mjesta za koja nikad ne bih rekla da su za trljanje. Prevrtao me lijevo-desno, oblizao mi svaki centimetar kože, širio mi koljena sve više i na kraju se začuđujuće spretno spustio među moje noge i ugurao mi jezik. Nikad mi ničiji jezik nije bio tako duboko! Mrmljao je i uzdisao gurajući ga uporno, činilo mi se sve dublje i dublje, kao da je to moguće – takvi jezici naprosto ne postoje! I sigurno bi se počela hihotati jer mi je pogled pao na njegovu bijelu stražnjicu oslikanu u ogledalu na drugom kraju sobe, da nisam u tom trenutku, posve neočekivano, otplovila na onu pučinu o kojoj mi je bajao telefonom, a tsunami stvoren niotkuda prelio me i potopio u onu najdublju brazdu oceana. Ne znam koliko dugo sam izranjala, no kad sam izronila i došla k sebi, on je već navlačio svoje komotne hlače, a ogromna kopča remena u obliku glave morskog psa (sreća da je prije nisam zapazila) škljocnula mi je opasno blizu nosa. Na trenutak sam pomislila da će se ralje otvoriti , ali nisu. Njihov vlasnik samo se nagnuo, zvonko me cmoknuo usnama koje su mirisale na mene i rekao – idem ja sad. Kako ja znam što je red, promrmljala sam pod nos – a ti? Zar nećeš..? Malo se nasmiješio i svojim nazalnim glasom nemarno rekao – ma ne treba! Prošlo je desetak minuta nakon što je otišao, a za koje vrijeme me prala grižnja savjesti, kad mi je odjednom bljesnulo kroz glavu da mu se nisam sviđala i da me jednostavno odbio. Ma eto, ispao je stvarno nepristojan i posve bez stila!  |
