|
Eto, već drugi puta danas srećemo se tu na istom mjestu. Ja sam samo u prolazu jer mi se ovaj put čini nekako najkraćim da ulovim one minute koje mi nedostaju, a ti mi kuckaš kroz staklo kafića i mimikom mi govoriš da si još uvijek tu i da piješ svoju treću kavu. Pogled ti preko mojih ramena traži još neko lice u prolazu, naginješ se malo lijevo-desno i mahneš rukom, pogled ti se malo ugasi i neka opora crta sjevne kroz svježe oprani sjaj stakla. Piješ li doista tu kavu ili je u šalici samo ona praznina koja te ohladi do kostiju, tako da moraš sjediti u kaputu da se ne vidi tvoje drhturenje? Tražiš li mrvice života u rastvorenim novinama pred sobom ili samo čekaš dodir neke tuđe ruke u prolazu da okrhneš dijelić dokaza da su vani ptice danas poletjele drugačije nego jučer? U tvojim očima poziv, možda zadnji danas. Žuri mi se, ali popiti ćemo ipak tu kavu, moju prvu jutros, a tvoju četvrtu. Ja častim. |
