bosim nogama
13.12.2004., ponedjeljak
Smijati se
Volite li se smijati?Znate li se smijati?Smijete li se smijati?Hoćete li se smijati? Jeste li se kad smijali za stolom,u društvu mrzovoljnih i uštogljenih ?Ja da.Rekli su mi neki poslije da nisam bila previše pristojna.Jeste li se kad smijali u prepunom tramvaju dok vas naguravaju sa svih strana?Ja jesam,netko je poslije komentirao – ova nije pri zdravoj pameti.Jeste li se kad smijali u telefonskom razgovoru tako da vam je slušalica ispala iz ruke?Ja da,onaj s druge strane pitao me – jesi dobro? Jeste li se kad smijali sami,usred noći i kraj otvorenog prozora i probudili nekog pospanog susjeda?Ja jesam jednom.Ujutro me pitao da li sam nešto slavila.Pa da,sebe.Od tad,kad god me susjed vidi,smije se. Smijati se – najpristojnija je i najnormalnija stvar na ovom svijetu.I da,da – onda sam dobro.Dobro sam kad se smijem,ali ti nisi dobro ako se ne smiješ,a tako je smiješno.Najsmješniji su ljudi koji prigušuju smijeh.Stavljaju ruku na usta, okreću glavu da ih se ne vidi da se smiju..jeste li kad bolje pogledali nečiju facu u trenutku kad pokušava zaustaviti smijeh?Nema smješnije face na svijetu. Ponekad vozim sobni bicikl..kad mi se neće,sjetim se da sam ga skupo platila.Tad se smijem do suza.A jedna minuta smijanja ima isti učinak kao i 15 minuta vožnje sobnog bicikla. |
