18.-19. 09. 2010.


Iako je najavljivana kiša, hrabro smo krenuli na pohod koji smo odavno priželjkivali.
Putem je bilo kiše ali, do Starigrada sve je stalo i mogli smo rasterećeno ući u Paklenicu i nastaviti put Manite peći, špilje na jednom od obronaka Velebita. Prekrasna špilja s fascinantnim stalaktitima i stalagnitima i s tri dvorane stare nekoliko milijuna godina.
Pohod smo nastavili planinama Velebita i noćenje u planinarskom domu odakle smo trebali u rano jutro poći u osvajanje Vaganskog vrha na 1700m nadmorske visine.
Nevrijeme koje je preko noći naišlo, pokvarilo nam je planove jer otići na tu visinu sa znanjem da će zagrmiti, nikako nije preporučljivo i niti jedan planinar ne voli imati to iskustvo. Plan smo zamijenili pravcem za Crni vrh koji je na 1100m nadmorske visine i nešto je blaži, pa nam kiša nije omela tu rutu. U popodnevnim satima pojavilo se i sunce tako da smo silaskom s tog vrha mogli uživati i u poglebu na Paklenički kanjon i s druge strane.