Mali potsjetnik na prošlogodišnji uspon na Triglav koji je obilježio moje viđenje na te planine i pridonio da ih zavolim.
Do tada sam imala paničan strah visine i odluka da krenem s društvom na vrh pala je uoči samog polaska iz doma Planika u kojem smo prespavali i gdje se vodila moja unutarnja borba, krenuti ili ne na vrh.
Jutro obasjano suncem i dobro raspoložena ekipa učinili su da tu odluku donesem brže nego sam očekivala.
Na pitanje vodiča da li netko ima strah visine, hrabro sam se javila i priznala a tako i zaključila da sam bila jedina koja priznaje da se boji. Na kraju se ispostavilo da je priznanje bilo pun pogodak jer sam tako dobila osiguranje a osjećaj sigurnosti je bio dovoljan da panični strah nestane.
Korak po korak visina se povećavala a ja koncentrirana na ono za što se držim propuštam pogled kojem se ostali članovi dive. Strah me je ali ne priznajem a i ne želim dozvoliti panici da me obuzme. Dodatnu sigurnost mi daje onaj tko ima moj život u svojim rukama na konopu kojim me osigurava.... Hvala Marinu na toj podršci i strpljenju koje je pokazao dok je korak za korakom išao zamnom. Na vrh se stiže prije nego sam to očekivala a oduševljenje je pomješano s adrenalinom i uzbuđenjem pa se osjećam više zbunjeno nego sretno što sam na vrhu.
Silazak je uslijedio nakon fotkanja i " krštenja ". Pri silasku osiguranje pripada vodiču Ninu, koji je vodio ovaj pohod.
Sam silazak bio je lakši i jednostavniji nego uspon, možda stoga što sam pri usponu pamtila svaki kamen i stijenu na kojoj sam stajala pa sam lakše silazila znajući gdje trebam stati i za što se trebam uhvatiti.
Obećala sam sebi da ću jednom opet doći na Triglav i ovaj put se diviti ljepoti pogleda s njegove visine. Možda jednom. Ove godine nisam upala niti u jednu ekipu za taj uspon...... bit će jednom prilike u to ne sumnjam.
Za sada me očekuje poći na Ojstricu na Kamniške alpe, krajem ovog mjeseca, pa se nadam da će biti jednako zanimljivo a nadasve da ćemo svi sretno stići na zacrtani vrh :)

02.- 03. 07. 2011.

Dugo očekivani visokogorski uspon je konačno stigao ne red. Čula sam mnoge priče o tome da su vrhovi oko Triglava zahtjevniji od uspona na Triglav, što se uistinu i pokazalo.
PD Elektroistra iz Pule, ovaj je izlet osmislila kao pravi ugođaj za ljubitelje visokogorskoih uspona. Ekipa od dobro pripremljenih planinara a i onih nešto manje spremnih. Krenuli smo iz Aljaževog doma 1015m nv. prema Pogačnikovom domu 2050m nv oko 10 sati i 30 min. Vrijeme sunčano, iako je najavljivana kiša.
Iznad nas proteže se Triglav sa svoje sjeverne strane i pruža nam pogled na stijene na kojima postoje mnoge penjačke staze za one hrabre i odvažene. Mi ipak radije biramo divljenje iz sigurne pozicije.
Ekipa od 25 članova koju čine većinom spretni planinari ipak ima i nekolicinu onih koji neznaju šta ih očekuje u ovim planinama. Zato je vođa puta osmislio za njih nešto malo lakši put do Pogačnikova doma, preko Sovatne. Na dijelu staze koja se odvaja prema Luknji 1758m odvajamo se od onih koji biraju lašu stazu i krećemo put bivka pod Luknjom, dok je drugi dio ekipe put prema Pogačnikovom domu nastavila preko Sovatne koja je donekle pitomija od naše rute. Nakon pauze ispred bivka pod Luknjom nastavljamo prema vrhu preko sipra. Kretanje preko sipra je na takvom usponu nešto što ne želim baš tako brzo ponoviti, jednom riječju teško i naporno, jedan korak naprijed i dva natrag..... ali ipak stižemo do Luknje od kuda počinje uspon za Triglav sa zapadne strane, meni izgleda dosta zahtjevan što je naravno i ucrtano u kartama koje opisuju staze. Mi ipak ne idemo u tom smjeru, već se počinjemo uspinjati travnatom površinom koja je također dosta strma. Ispod nas ponor, iza nas Triglav, ispred nas visina kojoj nikad kraja. Polako, korak po korak i uz povremeno fotkanje predivne prirode i stanovnika ovih planina koji nesmetano pasu i uživaju svoju slobodu ne obazirući se na nas. Nakon napornog uspinjanja, napokon stiženo na Bovški Gamsovec 2392m. Tu nas je dočekala magla i vjetar tako da smo kratko odmorili i odmah krenuli sa spustom prema Dovskim vratima od kuda skrećemo prema Pogačnikovom domu. Spust sa Gamsovca je na samom početku dosta zahtjevan jer ne postoje sajle za što se treba držati već se isključivo osloniti na svoju sposobnost i koncentraciju. Nakon samo desetak metara klinovi i sajle olakšavaju situaciju.
U Pogačnikov dom stižemo oko 17 sati. Magla i vjetar se pojačavaju a s time i prve pahljulje snijega koji je za samo sat vremena napadao toliko da je zabijelio.
Dom ljepo opremljeni ugodan za odmor nakon toliko pješačenja i penjanja.
Plan je da se ujutro oko 8 sati krene na Stenar 2501m i Križ 2410m, druga ekipa treba krenuti pored Kriških jezera na Bovška vratica 2375m i spustiti se niz padinu pokraj Bivka IV natrag do Aljaževog doma.
Na Bovškim vraticami nastaje prvi problem, od nas 12 koji smo krenuli tom stazom, nekolicina njih se uspaničila na prijevoju od kojeg počinje uspon po sajlama i klinovima do vrha i križanja od kojeg počinja spust. Netko je zaključio da je bolje vratiti se nego da se nekome nešto dogodi na stijeni po kojoj se ne osjeća sigurno. Polovica njih se odvojilo i vratilo natrag u dolinu Trente a nas 6 nastavilo uspon i prema već obavljenom dogovoru, na mjesto sastanka s onima koji su otišli na Stenar i Križ. Na vrhu se magla i vjetar pojačao pa smo požurili spustiti se niz padinu na sunčanu stranu da se ugrijemo i pričekamo ostatak ekipe da se spusti. S druge strane sunce a ispred nas Škrlatica 2740m i Špik 2472m, iza nas Stenar a iza Stenara izviruje Triglav koji dominira i prkosi svim ostalim vrhovima.
Kada smo se sastali s ekipom dobili smo informaciju da nisu popeli na Stenar zbog leda i snijega koji je sinoć napadao tako da su se zadovoljili samo usponom na Križ. Ispred Bivka IV napravili smo pauzu dok su neki čak i zaplesali a dosjetljivi su napravili Istarsku Supu :) kreativnost na djelu :)
U Aljažev dom smo stigli u 14 sati. Trebalo je uspostaviti kontakt s onima koji su izgubili hrabrost i otišli u dolinuTrenta. Rekli su da će nas čekati u Kranjskoj Gori pa smo imali još dva sata vremena za odmor a onda smo u povratku pogledali Slap Peričnik.
Sve u svemu jedan vrlo zahtjevan a ipak jako lijep pohod. Zahvaljujem čitavoj ekipi i vodiču koji nam je osigurao dva predinva dana na Kriškim podima.


Aljažev dom




Triglav iznad nas



Bivak pod Luknjom



Uspon po sipru prema Luknji




Pogled u zelenu dolinu



Još malo muke po sipru




Blizu Triglava



ljepota




bezbrižne i opuštene divokoze



alpski daždevnjak - pozer




još malo uspona



fotkanje niz padinu




puno toga je iza nas



Bovški Gamsovec 2392m




Kratki odmor prije nego magla preuzme planinu




silazak ni malo lak




sve je dobro dok ima klinova




neki su još uvijek na vrhu




dolina Trente pred kišu




a na planini snijeg




zaleđeno kriško jezero




ruta drugog dana




i ono što će jednom biti u planu



drugog dana snijeg je ipak prestao




Pogačnikov dom ostaje iza nas




neki su na ovom mjestu odustali



ekipa silazi sa Stenara i Križa




silazak prema Bivku IV



Stenar u svoj svojoj ljepoti




još jedan alpski ukras




pravac iz kojeg smo došli natrag u aljažev dom




pravac u kojem smo pošli iz aljaževog doma



slap Peričnik