07.07.2013.

Planinarsko Društvo Kamenjak iz Rijeke, ove je godine organizirao noćni uspon na vrh Učke, Vojak, koji je po prvi put organiziran 2001. g. u sklopu 20. memorijalnog pohoda na Učku.

Svake godine, prve nedjelje Srpnja, održat će se noćni uspon u spomen prvog noćnog uspona, itzvedenog 04. srpnja 1852. g.

Doček zore na najvišem vrhu planine Učka, Kula Vojak ( 1401 ) izgrađena 1911.g. s koje puca pogled na čitav Istarski poluotok, Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, Velebit, Alpe, Italiju...grad Rijeku ....

Može li itko zamisliti mjesto s kojeg se pruža takav pogled kao na dlanu i to u ranu zoru. Kada sunce pomoli svoje prve zrake, kojima ljubi zoru i svako od ovih mjesta podari dašak svoje topline. Neprocijenjivo.



Mladi kolege vodiči iz PD Kamenjak, dogovorili su okupljanje na Poklonu za sve ljubitelje ovog ( za mnoge neobičnog ) načina hodanja i polazak u 02 sata nakon pola noći. Iako nije bilo očekivanog odaziva planinara za ovakvo hodanje, nije nas to pokolebalo da krenemo put vrha.






Možda bi bilo ugodnije da je planinarski dom bio otvoren i da smo se mogli malo ugrijati toplim čajem ili kavom koja će nas održati budnima..... ali.... spremno smo krenuli u ( iako ljetnja) noć ipak hladnai vjetrovita.
Tišina noći pri usponu, gdje se čuje samo šum vjetra kroz krošnje stabala koji se nadvijaju nad nama. Pogled u nebo koje se natmurilo i prijeti kišom, ipak nam podarilo par zvijezda koje trepere u visini i probijaju se kroz oblake.
Mala skupina planinara, zaljubljenika u prirodu u svakoj vremenskoj prilici i u svakom dobu dana i noći postaje kompaktna skupinica, povezana, iako se u mraku ne vidimo jasno. Neki od nas se znamo od ranije a neki nikada viđeni.
Polako napredujemo ka vrhu i sve više se pod nama otvaraju svjetla Rijeke koja trepere u noći. Očekujemo čuti cvrkut ptica pred jutro, ali vjerojatno je i njima bilo hladno pa su cvrkut odgodile za kasnije.



Na vrh dolazimo točno na vrijeme da vidimo kako se kroz oblake na Istoku budi dan. Oblaci i vjetar, opako su se urotili protiv nas pa pokušavamo zadržati optimizam i vidjeti jutro kao da je vedro i lijepo.





U svakom slučaju, lijepo je proživjeti ovakvo iskustvo i podijeliti ga s onima koji ljepotu prirode vide u njezinom buđenju.
Pri silasku, smo se podijelili u dvije skupine. Odabrali smo ne vratiti se istim putem, već obilaznim sa jugoistočne strane Vojaka. Pozdravljamo kolege i ostatak skupine i krećemo. Taman kada smo krenuli po grebenu sunce se upak ukazalo i obasjalo nas i tako nam pokazalo da je tu i da nismo uzalud gubili noć. Predivni osjećaj kada te prva jutarnja zraka zaslijepi i poljubi lice, nježno i toplo.





Gledamo kako Istra polako dobija svaku tu zraku za sebe a sjena ocrtava Piramidu.



Na "sedlu" vjetar prkosi zakonu prirode i pronalazi put kojim prodire kroz krošnje a mi prkosimo njemu. Nastavljamo hodati, veseli i nasmijani. Rađaju se nova prijateljstva i padaju dogovori za neka nova uzbudljiva druženja na nekim novim destinacijama.
Ništa ne može nadomijestiti taj osjećaj zbližavanja ljudi u prirodi. Bez kočnica. Bez imalo zavisti, kritičnosti, suzdržavanju u smijehu koji zvuči iskreno i lijepo. Podijeliti svaki zalogaj hrane i pića kojeg ima u svom ruksaku s kolegama.
Život planinara koji se ne sastoji u nadmetanju i u stalnom rivalstvu, lako je pronaći, samo se treba odlučiti i krenuti na neka nova zanimljiva mjesta, poput ovoga.








U svakom slučaju, ova ista tura i sve ovo, ponovit ću i iduće godine. Očekujem da će biti više zainteresiranih i hrabrih planinara.
Sve pohvale vodičima koji su dali sve od sebe da nam pripreme kartončiće u kojima ćemo udarati pečate i tako potvrditi svoj dolazak, ove a i svake iduće godine.



Biti sudionik noćnog pohoda i dočeka zore na Vojaku, nešto je novo i vrijedno ponovnog dolaska.
Zahvaljujem dobroj ekipi s kojima sam odhodala nastavak dana i koje sam upoznala.



Vidimo se i iduće godine !!!