22.01 - 23.01. 2011

Za ono što me očekuje na ovom zimskom usponu nisam mogla biti pripremljena, s obzirom da mi je ovo prvi put da sam krenula na ovakav uspon.
Ekipa Pl. društva Glasa Istre organizirala je ovaj pohod pa sam odluku donijela u vrlo kratkom roku. Nabavila svu potrebnu opremu, iako nemam iskustva s njom, i prijavila se za novu avanturu.
Doći do doma na Kofcah na nekih 1500m n.v. a onda odlučiti mogu li i jesam li za popeti se na Veliki Vrh od 2088m.
Krenuli smo s 880m n.v. prema domu. Uspon do doma je bio konstantno uspinjanje od preostalih 700m i nije bilo lako s teškim ruksacima punim opreme, ali smo u relativno kratkom roku od svega sat i pol došli do doma.
Popodnevni odmor iskoristili smo za kratku obuku korištenja dereza i cepina a i ostalih uputa u slučaju opasnosti, kao i vezivanje dereza i korištenja cepina.
U rano jutro ipak sam odlučila da želim otići na vrh jer sam stekla povjerenje u ekipu koja nas je vodila i koja je pazila da svi koji to želimo, dobijemo ispravne upute o svemu.
Dan je započeo sa suncem iako je magla bila ispod nas, na vrhu je ipak bilo sunce. I Triglav je u daljini osvanuo sa suncem.
Na putu do vrha sve je izgledalo idealno. Sunce i mirno vrijeme. Neki su već u startu odustajali jer su utvrdili da im oprema nije dovoljno sigurna a neki su prvim ulaskom u maglu odlučili da je pametnije vratiti se u dom.
Na 1900m n. v. baterije na aparatima su stradale od niske temperature tako da smo ostali sa svega dva aparata na koja smo se mogli osloniti za fotkanje.
Magla, vjetar i niska temperatura kakvu još nisam doživjela. Hodanje po rubu grebena koji je prekriven nanosom snijega ispod kojeg je prazan prostor provalije s Austrijske strane a s druge strane litica i kosina koja nema kraja.
Na nekim dijelovima smo trebali uz pomoć cepina napraviti uspon jer je bio dosta strm a na nekim dijelovima to hodanje grebenom izgledalo je zastrašujuće. Kao i kosine po kojima smo hodali dok nam je ledeni sloj snijega bio pod nogama i na nekim mjestima bi noge propadale do kukova u dubinu.
Na vrhu smo bili nakon dva sata hoda. Ponosno smo si čestitali i iako nije bilo vidljivo ništa u krugu od nekoliko metara ipak smo osjetili snagu i moć ove planine koja u ljetnjim mjesecima izgleda pitomije.
Strahopoštovanje prema ovim planinama Slovenije uvijek osjetim i one mi imaju posebnu draž. Volim njihovu energiju koje odašilju i poštivam svaki kamen i stijenu na koju stajem jer one su nešto čemu se trebamo diviti.
Sve u svemu, jako sam sretna što sam imala priliku iskušati se u ovim uvjetima i na ovim stijenama.
Odlična ekipa i odlični vodiči i instruktori. Većina od njih ima iza sebe bogato iskustvo raznih svjetskih ekspedicija i uspona na poznate svjetske planine i zbog toga sam se osjećala sigurno.
Nadam se da ću jednom posjetiti Veliki Vrh i u ljetnjim mjesecima.

09. 01. 2011


Magloviti dan nije mogao poremetiti moju namjeru da odem na ovaj tradicionalni zimski uspon na Pliš. Iz Klane staza je većim dijelom vodila asfaltom, nakon nekog vremena se lagano uzdiže šumskim putem na sam vrh Pliša 933m nadmorske visine. Iako maglovito i vlažno vrijeme ipak je najljepše dan provesti u prirodi. Jedini problem kod ovakvog vremena je pogled. Dođeš na vrh i osim onog što vidiš u okviru peredetak metara oko sebe, ostalo je nepoznanica. Zbog toga se volim vraćati na iste staze u različita godišnja doba jer u tom slučaju postoji mogućnost boljeg vidika.
Na ovom pohodu je bilo dosta planinara iz različitih krajeva. U lovačkom domu nas je dočekao topli čaj s rumom i grah i to nas je malo ugrijalo. Pri povratku u Klanu, razgledali smo stare zidine nekadašnjeg kaštela koji izgleda veličanstveno svojom veličinom i koji je zasigurno u svoje vrijeme bio jako impozantan. U Klani smo pogledali izložbu fotografija njihovog planinarskog društva. Bile su to fotografije s različitih uspona na Alpe, među nekim slikama prepoznala sam poznate staze po kojima sam i sama prolazila u usponu na Triglav.
Sve u svemu odličan pohod, koji nije bio ni malo zahtjevan što pogoduje laganom zagrijavanju za početak ove godine i za idući zimski uspon na Košutu, na koji planiram otići s planinarskim društvom Glasa Istre 29. i 30. 01.Veselim se tom pohodu iz tazloga što će mi to biti prvo iskustvo u penjanju s derezama i uz pomoć cepina. Nadam se da će nas vrijeme poslužiti.