nedjelja, 10.02.2008.
the name
Kružim po sobi, misli mi jure, nervozno pucketam prstima... Svaki tren osluškujem zvuk, jesu li vrata zaškripala ili je to samo moja paranoja... Tu i tamo bacim brzi pogled u ogledalo i vidim zbunjenu, izgubljenu osobu... Ne volim tišinu, ne volim muk koji se proteže mojom sobom otkako se trenutak u mojim mislima vratio. I proklinjem taj dan kada sam si dopustila da vjerujem u ljude, kada sam dopustila sumnji da objasni svoje razloge...
a nisam ih dobila... I sada je samo još gore, jer nešto još uvijek stvara... nemir... I pogledam još jednom kroz prozor... i ne vidim ništa. Približim se staklu da udahnem hladnoću koja se želi probiti... I tada... samo magla... I napiše na prozoru ime koje je jedini uzrok svega... I sve što ja moram učiniti je izbrisati to ime iz misli, zauvijek, baš kako sam obrisala ta slova sa prozora... Tek tada... ja bit ću spašena... |
