utorak, 27.05.2008.
emptyness
Žuta lampa na radnom stolu,
poluprazna boca, knjige i papiri... Dva jastuka na još ne razbacanom krevetu, otvorena vrata i kišobran u kutu.. Plakat, luster i zvučnici, torba i uništena papuča... CD-i i kasete, svijeće i mirisna ulja... Stare razglednice i tople riječi, fotografije i suveniri. Crni stolac, spomenar i romantična poruka. Prazna soba i tišina... i poneki šapat usamljenosti što ostavila je trag. |
utorak, 20.05.2008.
samo jednom???
Gledam to divno biće što sjedi kraj mene, svim silama pokušava mi namamiti osmijeh na lice, ali moje lice ostade isto, ozbiljno...
Na njegovo pitanje „što me mući“ strah me odgovoriti jer ni ne sluti što mi to misli uznemirava. Ljubav je stvarno neobična stvar jer bez obzira na sve ne dozvoljava da sve jednako zavolimo. Tako i ja sada ne mogu jednako voljeti... a htjela bih jer to divno biće to zaslužuje. On da može zvijezde bi mi sa neba skinuo, i sve sitnice svijeta bi pokupio za mene samo da me vidi nasmiješenu... a ja sam i dalje utopljena u mislima i oči samo što ne zaplaču... Ako stvarno možeš voljeti samo jednom u životu, bolje je drugi put nikoga ne vezati za sebe jer ta druga osoba pati zbog nečega što ne zaslužuje, a ni ne sluti... I mada on osjeti da kod mene nešto nije u redu, njegova nada ostaje samnom, i vjeruje da ću ga jednoga dana pogledati i u njemu vidjeti sav život. ...moje misli i dalje stoje, a osmijeha još uvijek nema. Tužna sam kada vidim kako je život nepravedan, kako očito ne možemo birati koga ćemo voljeti... Tužna sam... jer ne mogu ponovo onako voljeti... a tako je divna osoba pored mene... |
