u oblaku dima...

Jeste li ikada gledali kako pada ledena kiša?
Noć, samo ulične lampe, zbog snijega se sve još više i vidi, svjetlost je nekako prekrasno žućkasta, kao da je cijeli grad u nekakvom polusnu, zaogrnut prozirnim velom... Pod nogama krckaju kapljice kiše koje su se već zamrznule na tlu... Zvuk je nekoliko puta jači zbog tišine grada, sve je mirno, nigdje nikoga na ulici. Hodam tako u 2 ujutro prema stanu, pogledam uvis, prema lampi i vidim nešto prekrasno... Ta male, male kapljice kiše očarale su me potpuno... reflektirajući svjetlo lampi izgledale su kao sitni kristalići koji padaju nježno, polako. Ne vide se stalno, nego samo na trenutak ih primjetiš jer kao da zabljesnu, kao suza... Nešto predivno.
Nikada još nisam ledenu kišu doživljavala na takav način, uvijek je svima bila prva pomisao kaos u prometu i 125 polomljenih ruku, nogu i noseva. Istina bog, skoro sam napravila špagu minimalno 5 puta, ali stvarno nisam nikada vidjela tako nešto... Kao da sanjam, kao u nekoj božićnoj bajci...

Bila sam kod frendice u kvartu, budući da nismo išle u grad pa čist zato da nisam stalno doma.
Nažderale se čipsa, gledale TV, slinile za Paulom Walkerom kak je zgodan do bola i popljuvale Penelope Cruz kak je glupa što se neće pomirit s njim... Da mi strga ruku ja bih se pomirila s njim... Ali to je samo film pa smo oprostile glumici što je ispala pametna.

I tako mi razgovaramo o životu i svim njegovim nedaćama... i onda sam se malo zamislila... Da li vjerujete u ono da kakav vam je bio doček Nove da će vam takva bit cijela godina??? Ja se trudim svim silama NE vjerovat u to, jer ako je tako ja se onda odmah mogu upucat jer je meni doček bio horor nad hororima. Malo me to uplašilo moram priznati jer sam malo razmišljala o tim glupostima pa sam se sjetila frenda kojem je prošli doček bio katastrofalan, a 2007. mu je isto bila najgora godina u životu, imao je s ranja i s ranja, problema sa policijom, sudom, još je išao i na operaciju za koju su kasnije ustanovili da nije bila ni potrebna... ajd si to zamislite...
Mislim, nisam praznovjerna, ali to mi je malo dalo na razmišljanje. Uvijek se pitam igra li stvarno sudbina veliku igru sa nama, da li stvarno svaki trenutak odlučuje kakav će nam biti idući, kako će nam biti sutra? OK, neka je to istina, ali opet ne vjerujem da je tijek cijele godine ovisan o našem raspoloženju na dočeku Nove! Glupo do bola... Ja se odbrojavanja do Nove niti ne sjećam.... Što bi to onda značilo, da ću postat senilna i da ću izgubit pamćenje i gledat u jelačićevog konja kao u marsovca jer neću znat koji je to vrag. Ma to su sve gluposti. Ja mislim da o samom čovjeku ovisi kako će mu biti u životu, o tome kako će se postaviti prema situacijama, ako će sam misliti da će mu biti loše i dopuštat si da mu se takve stvari događaju onda je sam kriv za to, ali ako će se trudit da riješi svoje probleme što bolje onda mu ništa ne bi trebalo smetati na putu kojim kroči. Uporni uspijevaju, dakle koliko nam se god nešto činilo teško samo trebamo biti uporni, vjerovati u sebe i onda nam ništa ne bi smjelo omesti naš napredak, pa ni nikakva pijana Nova niti itko drugi.
Što vi mislite??
To je moje mišljenje, pa tko vjeruje neka vjeruje, a mnogi pričaju svašta....
A sad, ako je u svakoj šali pola istine...
onda jadna mi majka...