nedjelja, 25.11.2007.
a gift of life
I ovaj vikend je proletio kao munja, od mojeg učenja za kolokvij neće bit baš mnogo uspjeha jer nisam prošla niti pola gradiva... A zbog toga sam ostala cijeeeeli vikend tu doma u stanu, baš s tim ciljem da prođem to sve gradivo koje imam i da svladam ta silna slova koja k'o da su napisana na turskom, pa da dobijem barem dvojku... Al malo morgen, ni da sam 5 stranica prošla!!
E al stvarno nikad ne valja planirat jer se NIKADA ne ostvari... Al NIKADA!!!  Al nema veze, s obzirom da me je danas posjetilo puno ljudi, meni dragih, zaboravit ću na ove propuste što se tiće faksa i reći kako je danas bio lijep dan, pun nekakvog nice raspoloženja i smijeha... Možda zato jer su danas izbori pa su političari konačo začepili svoje gubice i sad ih hvata trta jer im daljnja pozicija ovisi o nama, he he he... Danas smo mi, obični ljudi bili šefovi!  Ugl... nakon krepanja od smijeha kad sam vidjela kako Gobac pleše paso doble, došao mi je buraz u posjet. Mislim, konačno da sam vidjela tog čovjeka... Na žalost, jako se rijetko vidimo, ali zato kad smo zajedno onda izmeljemo sve i svašta, uzduž i popreko... Obožavam svog brata i on je jedina osoba koja me razveseli kad nitko drugi to ne može, kad mi se čini da mi svijet pasti na glavu... stvarno ne znam kako bih živjela da nemam njega... Umrla bih da sam kći jedinica! Doveo je i svoje ljubimce peseke, skoro su me srušili koliko su mi se veselili ( kao Dino i Fred Flinstone )  . I tak, malo smo se divanili, malo išli u konzum, malo jeli i vrijeme je prošlo taj čas. Ono što hoću podijeliti sa drugima je nešto što ja zapravo ni ne mogu opisati riječima, jedan poseban osjećaj sreće. Naime, frendica kojoj sam bila vjenčana kuma ugodno me iznenadila svojim dolaskom. Ona i mužić su išli na sajam trudnica (malo smiješno zvući)  pa su odlučili malo me doć vidjeti. Nazvala me oko 16 h da joj objasnim gdje živim pa su onda došli k meni. Kako mi je bilo drago što su došli, dugo ih nisam vidjela... Lagano smo svi uzbuđeni jer sredinom prosinca očekuju prinovu. Ja sam isto taaaakoooo nervozna, i sretna kao da mi se sestra treba poroditi, strašno mi je draga ta frendica... Mobiteli će zvonit kao ludi, već vidim... Al ćemo bit na iglama.... ajme meni!  I onda se dogodio taj trenutak koji me ostavio bez teksta... Odjednom se porodila!!!!!!!! ISUSE BOŽE!!!! ha ha šalim se!  Naime, konačno su saznali da je beba curica, i baš zato što je curica žele da joj JA budem krsna kuma. Ja sam mislila da se šale, ali ne... nije šala. Stvarno žele da ja budem kuma njihovoj curici. Ne mogu vam opisati kako se osjećam, tako sretnom, jer to je stvarno čast kada te netko tako nešto zamoli. Mislim, možda se nekome to ne čini ne znam kako važnom stvari, ali meni kao katolkinji, to znači mnogo, jer je krštenje nešto što je u našem životu posebno važno. Odabrali su baš mene da u životu njihovog djeteta, njihove curice (to mi prelijepo zvući) budem osoba na koju će se moći osloniti. To je stvarno prelijepa gesta, i velika čast, jer tada znaš da imaju povjerenje u tebe. Znam da mnogi nemaju takvo mišljenje o tome, mnogi nikada ni ne upoznaju svoje kumove, ali eto, ja imam takvo mišljenje o tome, zato što je moja obitelj u jako dobrim odnosima sa svim kumovima i mi ih smatramo i jednim dijelom obitelji, i jako nam je stalo do toga. Uglavnom, još uvijek ne mogu vjerovati da su me to pitali i zbog toga sam nekako posebno sretna. Nikada nisam mislila da ću u 21. godini života biti nekome vjenčana kuma, a kamoli krsna.... Ideš!!!  Nisam svojima još ni rekla... Sve mi se čini da će reći kako ja nisam dovoljno ozbiljna da bih bila krsna kuma..  Mislim, helou!!!! Nisam debil, znam ja što je odgovornost, a i užasno volim djecu što znači da ih ne primam zdravo za gotovo. Kad treba bit ozbiljan, onda sam i preozbiljna. A mislim šta, barem će imati veselu, blesavu kumu s kojom joj nikad neće bit dosadno, ja se barem lako spuštam na tu razinu i nije mi teško biti djetinjasta. Ajme, sve se bojim kako ću razmazit to dijete... barem će se veseliti kumi, ja bih voljela kad bi me zvala ne kuma, nego teta Sanja ( to mi je ime, helllo people!!  ) ah...Mislim, ne znam... meni su jako važni odnosi sa prijateljima i obitelji, naravno, pa mi je možda i zato ovo stvar od velike važnosti. Ne znam, i nije me briga! Ja sam samo željela reći kako sam baš sretna i ujedno iznenađena kako sam okružena ljudima koji imaju toliko povjerenja u mene. A to je uvijek lijepo za znati zar ne? |
