srijeda, 03.10.2007.
once and again
|
Ludilo je iza mene, prošlo je kako je prošlo, faks i sve je onak, ali,...bože moj, sve su to životne situacije i nije ništa strašno, upisala parcijalu, tako je moralo i bit i dobro.
 Sad sve 4 u zrak, maksimalno isključit mozak i živjeti kao nikada do sad. I to sve u ovih 5 dana što je ispred mene. Ajmo sve iz početka i sve svesti na "Time of my life"...  Ne, definitivno se ploča okreće i neće više biti s ranja kakvih je bilo, jer sve me to dovelo do doslovnog ludila. Frend mi je sam rekao da izgledam kao da sam poremećena jer sam sjedila na krevetu i jela čokoladne cornflakese  , a koliko sam kava popila ni sama ne znam. Moram se odvikavat od tog zla...  Ugl. ..Treba imati nakakav raspored, nekakav plan, onda će sve ići lakše. Bit će bolje organizacije s vremenom, sa druženjem, sa svime... Ukratko, jedva čekam da napunim baterije jer imam filing da kad se sad zaletim, dignut će se veelika prašina. Jej!  I ovoga puta bit će to baterije kojima manje treba da se ponovo napune. Odlučila sam izbjegavati neke stvari, one koje me i malo nerviraju, opterečuju ili mi na bilo koji način narušavaju unutarnji mir... prestajem biti mazohist! Sad mi je dosta i faksa i bolonjeza i Zagreba i stana i strke... Frendovi me očekuju, bit će druženja  , smijanja , video projekcija, horor filmova, dobre mjuze, bit će svega    ... Hoće li 5 dana biti dovoljno za to sve što me čeka? Ma mora, sada dolazi moje vrijeme! Nakon kaosa mora slijediti nešto mirnije, nešto bolje, ne može vječno biti K razdoblje...Današnji je dan ipak završio nekako lijepo, zahvaljujući mome malome bratiću. Za rođendan smo mu buraz i ja kupili malu enciklopediju o velikim svjetskim dostignućima, lijepu poučnu knjižicu s još ljepšim ilustracijama. I ima li što lijepše nego kad ti mali bratić dođe sav sretan i kaže "Hvala" i da mu je to baš trebalo ? Neopisivo... Djeca su zakon  |
