moonmother

ponedjeljak, 30.08.2010.

Sex Overdose

Uska si, uska, kako si uska, teta, zločesta si teeeeetaaaa, moja sexy žena, samo za mene si uska...ponavljao je dok mu se namještala kako je htio. Njoj su načini bili svejedni, kako bi je položio, šta bi joj radio i kojim ritmom, svejedno. Imala je u rukama mlado meso, definirane mišiće, egzibicionistu......naučio ju je što znači M-i-l-f (mother i like to fuck) pa joj je B-i-l-f (boys i like to fuck) bio i njen novi password i jedina namjera.
Vraćala se kući nažuljana, sa bolovima u preponama, borovim iglicama u cipelama, prohodnim nosnicama, ljepljive kose i zamršenih misli.
Voljela je mijenjati sportove i muškarce. Promijenivši sport boljela ju je druga skupina mišića. Mijenjajući muškarce sve ju je manje boljela nevjera, sve je lakše uklanjala tragove, podnosila rastajanja i ostajanja, lažna uvjeravanja i pretjerivanja. Ničem se nije nadala već se ponavljala i nove trenutke bez krivnje množila. Vraćala se kući, koprcala se u sigurnosti u kojoj je sve ostajalo isto, uvježbana prešutnost kao istina i dokaz da o ničem oboje ne moraju brinuti dok ona postaje sve manje uža, sve više lažna, sve gore tužna.
Bacila je stari vibrator, nije bio ni za muzej propalih veza. Kratko je izdržala bez novog. Promijenila je boju i veličinu i dala mu novo ime, izabrala novi sport. Trčala je u majici " Tražim curu" ali joj se nikad dobre stvari nisu događale ako ih je tražila. Zaredali su joj se svi znakovi zodijaka osim njenoga jer je to toliko očekivala kao krunu svih tjelesnih zadovoljstava. Nadala se da će tada postići kulminaciju pretjerivanja, najduže erotsko putovanje i konačan ostanak sa sebi srodnom dušom...

Sutradan u novinama u crnoj kronici naslov ''sex owerdose''! Pronađeni u čudnoj poziciji, on (26) sa slomljenim vratom, ona (38) sa rukom u mikseru...

- 22:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.08.2010.

Anđeli

Na klupi grada, žedna, danas nije more dotakla. Potrošila je sve što je imala i promatrala tri umotana paketa. Putuje. Tri doma, tri poklona ali od ovog uvijek odlazi najčistije i posebno tužna. Nije sumnjala da će joj do njegovog srca tako malo trebati kad su toliko dugo čekali u neznanju o sebi samima. Ništa nije iskrivljavalo sliku. Postojali su jedno za drugo već godinama. Drugima je proricala budućnost a za sebe je najmanje znala kada je vrijeme, čemu da se nada. Jedino da ga je silno željela, to je znala i da više ništa neće biti isto. Bez ruža i rumenila, bez prstena, sa srcem koje je razumjelo i oprostilo dugu šutnju među njima dugo je i njemu i natrag sebi putovala ali kao da ništa nije propustila.

Zvoni telefon! Zezam se sa mamom: "Izvolite, kako vam mogu pomoći? Dobili ste anđela Pobjede!"
"Krasotice moja, pjesnikinjo i sportašice krasna, kako si danas? "
"Predobro sam, kupila sam još slikarskog ugljena, pastela i likovnih mapa, stavila žice na gitaru. Bilo mi je divno s Vama. Podivljala mi je inspiracija od novih susreta i sjećanja.
"Drago mi je da smo sve oživjele. Sad sam još sretnija, nema od mene sretnije kad vidim kako živiš i razmišljaš."
"Majko, tako je jednostavno, sve što iz ruke i duše ide ili što ruka i duša da!"
"Pa to je divno, neka ti život ostane samo igra, nastavi tako dalje i zaljubljuj se u ono što te fascinira, to njeguj, to voli i ne zaboravi da nas uvijek imaš."
Obostrano drhtanje glasnica, veza neraskidiva, sa mamom i tatom, sa otokom, sa morem, sa sobom, naročito novom i starom prolazim pored parka i klupe, bez darova i kufera, na ruci prsten od kamena, prema domu i moru sretna hodam i biram telefonski broj: " Halo, ovdje tvoj anđeo Ljubavi, čekam te draga i volim.

- 23:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Večeras imamo amatersku noć

Probudila sam se napeta, luda. Nakon 5 Tibetanaca, šalice zelenog čaja čekala sam na prstima pred vratima njegov dolazak. Konačno se pojavio bez ičega u rukama samo je iza njega stajala njegova mama. Razbuđena i ljuta im otvaram. I da, prišao mi je obrazu sa zdravim sjajem u očima a njegova mama imala je bolestan. Stalo joj je do nas. A njemu? A meni? Čija će biti odluka koja će stati između nas ili nas sastati ponovo nakon toliko odlazaka.
"Uđite, uđite..." :ponavljala sam umjesto 5-7 stiskova ruku koje sam trebala dati njegovoj majci.
"Morao sam te vidjeti" : ton dubokoumni ali sadržaj je mogao bit originalniji.
"Sjednite" : blago sam naredila pokupljajući mrvice sa stola. Mama se povukla u dječju sobu.
..."I dobro zašto se nekog mora vidjeti???" : bezobrazno se pravim luda.
"Daj prestani glumiti živčanu kućanicu, znaš i sama zašto sam tu" : izjavio je grubo i sa sigurnošću.
"Skuhat ću nam kavu" : pokušavam se kratko izvuć.
" Zar misliš da će se u toj šalici vidjeti odgovori, znam što se mora i što ti želiš." : zaneseno i još sigurnije je ustvrdio.
" Toliko dobro me znaš a sebe da li pitaš?" : izdala sam se jer ga nisam kao on mene znala pročitat.
" Ljubavi, ista su nam pitanja i odgovori, neću vrijeme gubit, skini se, želimo se, ne možemo jedno bez drugog i to je jedini moj odgovor tebi."
Naravno da nisam oklijevala niti sekunde, zalupila sam vrata pred nosom njegove mame i...kako Hamlet kaže...the rest is silence... iako je bilo i vriskova.
Nakon nekog vremena, dok smo ležali na kuhinjskom stolu, on se iznenada ustao, pogledao je i glasom malog razigranog djeteta rekao: " Ej, draga, večeras imamo amatersku noć.

- 22:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 27.08.2010.

Duše svagdašnje

Bez šterike u komori,
napisane kartuline,
kupljeni darovi,
nova dica,
rodice i rođaci,
udaje i pogrebi,
kamen polirani i grubi
kao i judi,
pune i prazne vrše,
tople i hladne boje
kao i duše.

- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ko smeta?

Koliko vremena ničega
između nje i njega
igara
sa nama samima
patnji bez svrhe među nama
slutnji i šutnji
tišine i vriskova
za istinu
sada
na pragu novih rođendana i reality-a
starogodišnjih pouka i novogodišnjih odluka
na tragu propalih brakova i rebalansa
ko svemu i ko kome smeta
koliko još mogu biti optimista
vjerovati kao Majka Tereza
ili (p)ostati imuna
kao Taj, To, Ono što smeta...

- 07:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.08.2010.

Vez, sidro i bijeg

Opraštam ti još sto metara
koje nisi htio učiniti za mene
a ti ne zaboravi
svu našu kilometražu
i zapamti dobro
samo mi je bilo važno
da te imam još toliko
do novog dana
kada ću dalje morati
trčati sama
sa novim žuljevima
oprostit ću sebi kriva sidra
u izostanku nagrada
predati se trčanju
bez očekivanja
to nije obećanje
već osjećanje
a ti digni sidro
ili trči uz mene.

- 17:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sa-Mi-na

Nađoh prirodnu saminu
U usta stavih kadulju
Protrljah mentom srce
Usmine tople
Miris cedra u prstima
Novi sokovi po sisama
Dahtanje puštam
Brdima i pticama
Slike ljubavi u zjenicama
Što čovjeku daje namjerna samina?
Zen, san, sama
Put, naš, java
Zajedno...kada?
Bez tebe i ljepota naših
Krenu suze
Kakvog su okusa
Kušam ih
Sretne i tužne
Priroda mi te zamijeniti ne može
Život s tobom želim živjeti
S tobom ga mijenjati
Mirisati
S tobom
Sve probati

- 07:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 24.08.2010.

Over my dead body

Bi li mi promjena mjesta spavanja pomogla zbog osobnog razvoja jer otkad sam sa glavom na sjeveru statiram, stagniram, pretjerano sebi nevjerna! Kad bi birala spavala bi na kamenu, suhom i toplom što isparava danju žegu i u stalnom strasnom vrtlogu vidjela bi što sve naša srca i tijela gola mogu. Možda je baš to što zovem "pretjerano" osobni razvoj, najbolja lovina, skakanje preko ograda, zidića i žica, igranje žmurica, otmjeno otkrivanje nadražaja na plažama u razmjeni tekućina, sokova i očnih okova, kad pogled ostaju na trncima, leđima, trajno u zjenicama. Čekam biti iznenađena, spremna, do kud daleko mogu, izdržljiva jesam i žalit duša neće jer osobno i iznutra je i preko mene mrtve i žive razvija se...

To jezero na čijoj stojim strani
Zar, Patricija, nije slika tvoja...

- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.08.2010.

Runaway bride

U susretu dana
svakom kratka lajna.

Hrana iz muške ruke
i kad u torbi ima dvije
pojedem pola njegove jabuke.

Pustim neobuzdano trzaje.
Iz njega površnosti drhte.

Bez važnosti množimo datume
srce je moje i ničije.

- 19:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 18.08.2010.

Maitreya str.321

Danas većina kultura i civilizacija polako prihvaćaju zamisao o jedinom ispravnom načinu življenja. Rezultat toga bit će borba do istrebljenja. Zato moramo naučiti poštovati raznolikost. No, to mora doći iznutra. Nitko izvana, nitko kao pojedinac ne može nas spasiti. Ili će se dogoditi iznutra, odjednom na mnogim mjestima, ili se neće dogoditi uopće. Jedna od velikih pogrešaka ljudi današnjice je oslanjanje na vanjski izvor rješenja problema. Imamo problem i sada čekamo spasitelja koji će nam problem riješiti. Političar, prorok, iscjelitelj, božanski avatar...Priroda jednostavno ne djeluje na taj način. Rješenja dolaze iznutra ili ih uopće nema.

Na dar od Damira Poljička, 13.08.2010. Marko Polo, Split - Rijeka

- 21:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 14.08.2010.

Smisao

Bonaca je, traje
i ča san njemu dalje
srce me stišće,
ča san mu bliže
puštan sidra i konope,
ruke mi nisu dosti široke
za zagrljaj duše duboke
u koju je stalo
ča je tribalo
i dugo se čuvalo
u lukama odmorišta
i životnim borilištima
slavim strpljenje
iz bonace čekanja
maestrali nagrada
zdrhi tila živega
stvaraju valove,
svi moji vapori
ka jednom cilju
njima se plovi
i znat ću ča je sad
puno i premalo
i ča je duši jedino stalo
i koliko je sve prolazno
to najviše
kad onda i sad
samo u ljubavi
jesmo mi.

- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Magic box

Imati nas
imamo sve strane svijeta.

Tvoje čarolije
iz pustolovne kutije
nek me pretvore

u krunicu
da ostanem na tvom vratu,

u kompas
da ti pokazujem put.

- 19:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čija si?

Odmičem,
gledam u dolazak
okrenuta leđima
mjestu kojem se vraćam.

Što sam bila njemu,
što smo dali nama,
što će bit sa svime,
gdje su nestale godine?

Što su nam radili
demoni i anđeli
dok se nismo našli?

Prepolovi me
da na dva kraja budem.

A ča će svit reć?
Čija je?

Morska i gorska.

- 19:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bezvremena

Kao da smo se imali cijeli život
a čekali vječnost.

Kao da ćemo se imati zauvijek
a otići ponovo svako svom.

Kao da se nećemo imati nikad više
kušam suze
kakvog su okusa
kad su od tuge?

Zaustavljam satove jer
predugo čekam.

- 19:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.08.2010.

Pučišća

Nimon namire
nadoknadit vrime
sve ča se čekolo
u srcu je živilo
i sad me pozdravije
vala, rogoj, smilje
kanpanijel blagoslivlje,
odzvonjo
imoš svoje ime i vrime
nikad kasno ni.

- 10:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Korijeni jubavi

Ko bi znuo
ko bi duo
imena nimo
to svjeto
čo imon
srce znuo
ko je duo
pod krovuon
čufita muog
pod nebon
mista muoga
u jubavi
tatinoj
maminoj
trajalo je,
duro.