moonmother

Nema života bez buže

Prije otkrića kopanja nosa i čačkanja uha kao beba voljela sam stavljati mami ruku u usta. Rade to mnoga djeca a još ne znam kako se to tumači. Kad je prestala ta faza kopali smo rupe za klikere i gradili kartonske špilje koje bi samo napuštali gladni. Kupovna moć bila je velika. Onoliko koliko si mogao imati lišća, kamenčića ili divljih kestena. Danas se u toj našoj šumici odrastanja nalazi sportska dvorana a mi smo posvuda u svojim bužama, uporištima. Pratimo markacije. Osigurani u sjedištima, kroz karabinere, dešendere, čvorove, spitove...čok ili jebice, putevi svuda vode. Zgib po zgib, klin po klin, u dvoje bit, lonac i poklopac, penjač i ziheraš, spojeni konopi i životi, banke, supermarketi.