moonmother

petak, 25.04.2014.

Grubi faul

Kada sam najgora onda sam najbolja. Slabo sam ti se osvetila. Samo pismeno. Tada sam najbrutalnija. Nije mi dovoljno. Smišljam još. Bez treniranja nema napretka. Ne radim gluposti, ne postojim. Dijele mi se kartoni.

Kad me ponižavaš onda se žestim. Samo tražim kako da ti smjestim. Iz jednog jedinog razloga i cilja. Kaznenog udarca. Želim da se udaljimo i jedan drugom zgadimo. Toliko dovoljno i jako da se iz igre isključimo. Tek od ogađenja dolazi do promjena.

Tišina je ljekovita. ...Iz nje nešto krenut će. Osluškuješ li?! Sve postaje razgovjetnije po Halilu Džubranu kad se tijela udalje. Poželiti ćemo se. Opet će sve niknut ili u odrađivanju riknut. Psssst

Kad možemo mi - u kontru odete vi. Kad se povučete mi smo u kornerima i prekidima, na potpeticama i u korzetima. Čekamo precizne čiste šuteve.

Mi smo grubi faul po Pipsima. Ajmo se do kraja popičkat!

Požuda + ljubomora = ljubav

by Lars von Trier

Treće rješenje, produžeci. Bolji pasevi. Iskoristiti zicere.
Šutimo i budimo lijepi - to će bit najbolje ili pomirbeni seks.
Puknut ćemo, inače. Šutnja nije fer. Život nije bijeg.
A ma baš ništa ne očekujem osim zviždaljke istine.
To je bar najlakše i manje boli od laži i(li) ničega.
Viči kao ludi ljuti trener bez žvakače i kravate:
Fuck yourself! Vraćam te na klupu! Bit ćeš u igri na jesen!
Požutila sam ionako već. Trčim tvojim suigračima ususret.

Kad možemo mi - u kontru odete vi.
U kornerima i prekidima čekaju se precizni šutevi.
Skidanje korzeta i potpetica neće se kažnjavati.

Ne boj se. Nećeš me srest. Ni u nadoknadi, dok tako hoće svemir.
Kad za to dođe vrijeme oko će mi se osokolit i tilo polakomit.

"Sreća se ne čeka - za njom se trči. Kada staneš sječaš se, tada si klinički mrtav.
Nadam se samo da negdje trčite i da se smijete."

Nepoznat autor, možda Pele

...i sprejem podvučena bijela crta. Dobro pridrži muda. Iz sve snage pucam.

- 09:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.04.2014.

Ruševina kratkotrajnog raja

Dnevni red:
1. Istine
2. Laži
3. Strahovi
Razno: Snovi

Me se sjećaš?
Ja sam jedna od onih koje:

a) zoveš na doručak
b) prestaneš pozdravljat
c) optužiš da zabrijavam
d) šokiraš i razočaraš

pa,

a) više me ne zanimaš jer me ne respektiraš
b) kad sam ja u pitanju ništa ne moraš
c) nemam vremena za nezrela zabrijavanja
d) ne znam bit dugo ljuta na... i tužna zbog...

U redu je ako tako funkcionira tvoj svijet.
Moj je drugačiji. Bavim se s njim.

Pišem ti jer želim da znaš:

a) žao mi je što sam izgubila prijatelja s povlasticama
b) želim ti svu sreću
c) sve lijepo pamtit ću
d) plati si sexologa
e) fuck you

1. odjebi me
2. obriši me
3. zaobiđi me

Wherever you are be the soul of that place i ne primjećuj me više, please.
Neću pušit iste fore. Ponavljaš se i nije zanimljivo uopće.
To možeš prodavat klinkama koje te guše.
Nisam ta. Ja sam teta koja zna što neće.
Zbog onog jednog nedavnog najbliskijeg susreta kad je bilo toliko vidljivo, uvredljivo i nekulturno od tebe više te ne jebem.
Zaboravi sve i kreni naprijed. Ne volim ni sebe ni druge vraćat unatrag. Samo sam ljudski htijela reć svoje.
Sad sve dobro je.
Kad nije,
znači da nije
kraj.

- 15:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.04.2014.

Pepeo i prah

Tada sam mislila da postoji kraj. Nema kraja. Samo nova nalazišta, utočišta i odmorišta. Ona se pojavila kao još jedna "treća" samo sto metara prije cilja. Imala je stav dok sam ga ja prala, dvorila i taksirala. Ne stav već njega, dok mi ga je otimala njega su sludile njene sise i tange. Nije bilo kraja a bogami niti krivca. Tako je trebalo biti. Tako sam pustila da se sve dogodi. Pasivna i neželjena. Nisam znala što želim ali sam znala od čega odlazim. Dva put me tražila da joj upravo na to odgovorim. Da li odlazim od čovjeka ili od posla? Rekla sam istinu i ono što je htjela čuti. Tada je imala i njega i mene i proplanak u šaci. Na čelu joj je pisalo: Ja sam Smrt. U dobru i u zlu dok nas Smrt ne rastavi.

On me prestao pitati što želim. Kad sam znala odgovoriti bilo je to jednom riječju koja se nije uklapala u viziju i misiju obrta; ljubav. Na to prognozirao mi je novu ljubav i ako s njima ostanem. Zvučalo mi je kao swingeraj. Nije bila moj tip. Toliko mi je htio najbolje. Možemo (p)ostati poslovni partneri. Možemo svu zaradu dijeliti. Toliko opcija, zdravih i bolesnih da se nisam mogla odlučiti. Izgubila sam se potpuno i živjela na tri adrese simultano. Na jednoj da bi pjevala i dalje s klapom, na drugoj da me manje strah spavati samoj, na trećoj da budem bliže hitnoj. Našla sam četvrtu da budem od svega što dalje. I još je tako.

Prve tri godine nisam razmišljala kako se želim "podijeliti" sa sobom i s njim. Dio mene je zauvijek ostao gore. Ne zbog čovjeka ni ljudi nego zbog života u prirodi. Dio toga u sebi nosim i borim se to ne izgubiti kad me okruži ono što nije u svojoj biti i ljubavi. Ona sva Ja što je više naučila uživati lakše se ostavljala tog svog dijela, svoje polovice zemlje koja mi pripada. Udaljila sam se i novi život stvorila. Nema kraja. Dugo me ganjao za moju odluku. Imao je vezane ruke zbog moje neodlučnosti. Zbog mene nije ništa mogao početi ni dovršiti. Imao je početak s krajem i nju koja ga goni. Ja sam imala mir i novu ljubav koja me voli. Postalo mi je svejedno i pristala sam na ponudu. Ionako je bolji dio mene i tu i tamo i istina je sve što znamo svi na početku, kraju i u sredini ma koliko o njoj šutjeli.

Do mene, s otporom odlaženja prema gore, ipak dođu vijesti. Pošaljem telegrame sućuti. Žive susrećem. Čujem od onih koji silno žele vidjeti moju reakciju na vijesti iz prve ruke. Osupnu me verzije i sve laži o prodaji, o selidbi zbog bolesti, o gubitku entuzijazma i razočaranju u mjesto i ljude...svet to je puno govorilo o njemu, ne o meni, nama, kakvi smo bili i mogli biti.
Laži i istine dobili su nove oblike i krajolik svoj novi bazen. Nema novog početka bez rješavanja starih računa, čupanja korova i paljenja vrtova.
Nitko nam nije kriv da pristajemo na manje. Manje je više. Kupila sam gitaru i sredila zube. Nemam bazen. Imam ljubav.
Vozili smo se kroz noć nova ljubav i ja. Rekla sam mu ozbiljno: "Imati ću ga i ja jednog dana!": kao da sam ipak željna osvete.
Koga?
Pa bazen!
Što će ti?
Kako što će mi?
Pa imaš ga.
Kako misliš, imam ga?
Pa imaš veliki!
Koji?
More.

Kada me ne bude...ljubavi, učini nešto veliko za mene.
Pola moga praha baci u vjetar po proplancima Ćićarije.
Pola neka plovi morem od Pule do otoka sreće.

Dogovorili smo se lako gdje i kako da se podijelimo.

- 21:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 19.04.2014.

Rulet

Ne znaš vozit ali se znaš osigurati. Ne znaš jebati ali znaš bježat.
Znaš trčati. Znaš i plesat. Znaš se javit kad ti treba. Znaš faulirati.
Ne znaš pisat. Ne znaš pozdravit. Ne znaš se izrazit. Bojiš se maziti.
Kratko se grliš. Dobro glumiš. Dugo šutiš. Brzo ili uopće ne svršiš.
Nikad se ne prepustiš. Sadašnji trenutak. Što je to? Tantrički seks.
Čuo si za duhovno partnerstvo, sinergiju, tantru. Razumio nisi.
Plati si seksologa, ostavi se "insanytija", tabate i tenisa i počni osjećati.
Zabrijavam? Ne. Ne zabrijavam nego samo emocije izražavati znam. Taj ti je dio zakržljao. Kad bi si u dušu zavirio?! Počni. Dok do nje dođeš...trebati će ti.
Od ljepote svoje na dušu se ne osvrćeš. Imaš unisex parfeme i samo markirano sve, od glave do pete. Prekrio si sve strahove. Stavljaš masku preko maske. Zatvaraš se bez lozinke. Otvaraš se od malvazije. Pročitan si. Vide i klinke. Brzo su na sljedećem. Ne zbog osvete. To tako ide. Ima vas sve više. Kao korov ste. Kao željezo ne vidi se ali korodirate. Lažnost isijavate, mi zabrijemo i vratimo se...dok nas smrt ne rastavi...

Smrt je:

a) muškarac
b) žena
c) kolotečina

- 19:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 05.04.2014.

Amen i Zen

Prešutila sam mu želje. Neka ih pogađa i pronađe. Nek me odvede u odabranom pravcu sa skretanjima u nepoznato. Vremena imamo. Šutim. Krenuli smo. Slutim, pjevušim. Siguran je kud vozi. Ima plan bez mene. Pravac je određen i moj, željen. Ipak skreće. Sretno prihvatim. Van plana je. Prvo skretanje po osjećaju. Puno malih ciljeva...zelenih livada.
Sv. Foška. Tiho prilazimo. Kamene klupe ugrijane. U miru svi odlaze i dolaze. Ne tražim mir. Tu je. Milost svuda je. Na ulazu domar dijeli je dodirom ruke. "Samo vjerujte i ništa više": kaže. Prije ulaska same od sebe teku mi suze. Korov sa mene skida se. Unutra molimo se. Svako na svojem odabranom mjestu. Svako za svoje odabrane. Vani zaustavljamo osjećaje i vrijeme. Posvećujemo oltaru vlas njegove kose i konac s moje odjeće. Prilaze nam žuti i plavi leptir. Dolaze novi hodočasnici.
Dužim putem zamišljeno vozimo se i pitamo isto. Da li smo osjetili to nešto? Mislim da će odgovori na to tek doć. Na grani sa desne strane ceste na suncu sunčao se ogromni smeđi gušter Kravosac. Nepomično pozirao nam je.
Bale. Kod treking staze do crkve Sv. Mihovila parkiralo se auto PU100-P. STOP. Krenuli smo uzbrdo bez namjere branja šparoga. To nam skreće pažnju s drugih ljepota. Na pola puta dočekala nas je velika mirna lokva. Brzopleti crni punoglavci kao spermići davali su joj pokretljivost a na svakom listu koji je plutao parili su se veliki komarci. Izabrala sam si kamen. Nakon Amena imam Zen a on nove motive za foto objektive. Zove me da vidim vodene puževe i kako plivaju zmije.
I tu ima ono nešto i u nama samima je sve to. Vjerujmo.
Do vrha proplanka na put nam je stala malena kornjača. Kuc, kuc. Nije htijela izać. Pustili smo je nek se sunča.
Crkva Sv. Mihovila Aleksandar 3 je tu dijelio oprost grijeha. Sva je ruševna i puna grafita iznutra. Čitam imena i poruke. Tražim sinkronicitete. Ne nalazim ih. Samo zmije. Poskoke. Jedan veliki. Mičem se. Novi manji se pojavljuje i počinje ples pred fotićem. Na povratku do auta više nije bilo kornjače i zelembać nam jedan pobježe.

Žeđ, utisci i poljupci. Sunce još visoko. Cedevita, kava i Otvoreni. Šetnja po Balama. Zaigrana curica pita nas gdje nam je dijete. Na crkvi iznad nas piše ANIMA MEA. Važno je samo što duša želi. On ima majicu na Indijanca a ja na Popaja.