Mali stakleni SveMir
Na papiru čekao je Mali Princ, crno bijel
ona i djeca dat ćemu najljepše boje
one kojima zajedno pošarene dane.
I taj dan čudan što je došao na red
jednim pozivom razbio je staklo al' nije sve
sutradan smo sljubile boje, njene i moje.
Iz grlenih čakri isijavale su zelena i ljubičasta
u bojama čarapa i haljina, kolajni i prstena
ne u inat dizajniran dan postaje izvrstan sam.
Glasno prosute riječi popucaju dan
razlome energije u prozirni nesklad
i ništa tu oko ne vidi ali naše tihe priče...
priče od stakla, vune, žica, nota, papira, drva,
kima, riže, buče i kurkume, morske i šumske
smijehom ženskim začinjene i suzama žive.
Razbijeno staklo novu priču krije
i reći ćete da staklo polijepljeno
više nikad nije isto kao prije.
Od prozirne nepravde bez obraza
od puno komadića razbijenog stakla
postajati će umjetnica na neodređeno vrijeme
i svaki će stakleni obraz
imati oblik, boju i odraz
LJUBAVI.
|