moonmother

subota, 14.11.2015.

Koferi i kreveti




Od našeg prvog susreta
još u istom krevetu spavam
ali drugačije. Ništa isto nije.

Maknem jastuk ispod glave.
Desnom ga rukom obgrlim.
Pritisnem se sva uz rub.

Zavučem glavu u kut čela ormara.
U tom usjeku izvire naše postojanje
straha ima sve manje.

Na ormaru su prazni koferi.
Na komodi stišani mobiteli.
Na jastucima umori.

On me pita tko je u ormaru?
Šutim.
Daje mi točan odgovor.
Šutim.
Kad sna nemam osjeti.
Pa se vrtim.
Opet si u ormaru: kaže, i šuti sa mnom.

Gdje će putovat koferi i kreveti?
Na čijoj ćemo spavati sredini?

Koliko dugo ću još izdržati visjeti na rubu odluke i kreveta sa životom u ormaru.
- 13:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.