moonmother

srijeda, 19.02.2014.

Vratite joj igračke

Dok je prolijeva rigotina
vatrenih i proricanja
ona je astrološka voda
na lomači planova i aspekata
izgara para igara.

Želi nazad svoje igračke
vratite joj njene izvore
jer ne tinja i ne teče
pustite je u strastima
intuitivno teče.

- 16:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pletivo za Campalu

I yoga. Do you?
Ne znam što bi prije s Tobom. Sve mlađe smo. Jako se dopadamo i dižemo. Svaki put se kliknemo. Šetnju si obećamo. Bez držanja za ruke. S brkovima od kartona. Moje su zelene. Tvoje kako hoćeš. Ne bojim se više. Ti? Rastem u sebi, za sebe. Ne znam što bi prije sa Sobom. Pod razno se pišem. I kad me voljeli ne bi, po mom raznom sve bi. Prekrila bi tvojom pletenicom oči. Otvorila pročitane dlanove. Započela ples prstiju iz jagodica u jezgre dojki.
Sljubljuju se naši arhetipovi Ljubavnice i Umjetnice. U ekstenziji ženske mašte pletemo tijelima gene sreće.

- 16:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.02.2014.

Kiša

Skoro sam ga u Odjelu Života
sklonila od kiše i ljubila
kako bi te ljubomorom probudila
jer ništa ne poduzimaš
vremena imaš
i...

čekaš
...
da nas prođe strah

i...

misliš
...
da još važi laž

i...

šutiš
jer imaš kišobran.

- 20:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lungo mare

Tu,
su hodali svi moji počeci i krajevi, živo kucaju sve moje ljubavi, gordo koračaju sve moje nevolje i želje, sva htijenja i strahovi dobiju svoje lice, suze i osmijehe pobjede pamte stijene, pozdrave pripadanja šaputaju krošnje i poglede nalaženja pamte.
Tu,
iznova se volim izgubiti, osamiti, tražiti. Suočim se i nećkam, sa sobom porječkam. Tu se sretnem, kroz krošnje si obećam,
u trku neka druga postanem, tu se nađem, misli još su više samo moje, takva, od pronađenih odluka ne odustajem.
Te u znoju potekle jedine su poštene održive odluke od kojih snažna ostajem. Autocenzura napušta me i bez prepona sve se rastače u nove snove i istine.
Sreća stiže me. Sreća se ne čeka. Za njom se trči.
Tu,
u tom uzvišenju prolazim kroz vremeplov mojih desetogodišnjih kretanja i sasvim obična šetnica s krajem i početkom moja je najbolja učiteljica bez ocjena.
(O)cijenim se sama dok me noge nose, srce vodi, duša piše.
Tu,
se svi susrećemo držeći more za ruku.

- 18:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.02.2014.

KONOBAR

Godinama znam te, prvi poslužio si me. Sličio si na mog budućeg najboljeg konobara moga grada; tada!
Sličiš mi na mog budućeg soulmate-a mog univerzuma; sada! Mogli bi si reći nešto o nama; kada?
Osmijeh uputiš ili pogled sramežljivo spustiš. I jedno i drugo isto mi govori, onda prožuborim.
Sakrijmo se otmjeno. Dozreli smo. Krivi nismo. Hiberniramo nasukani. Tvoja kosa u mojoj šaci. Moj život na tvom dlanu.
Nakon, možemo se čuditi, zamišljati, malo brinuti, možemo disati i sve pustiti, ponoviti, neka sjaji u jednoj zraci.

- 14:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>