moonmother

subota, 31.10.2015.

Zov

Glava bulji u četverokut sa aplikacijama
Ima papira u kosi umjesto vjetra i prstiju
uredske spajalice se zabijaju u nokte
umjesto zemlje, voćki i kože.

U trenutku njegove pojavnosti
ustaje sa električne stolice Živa
oslobađa ruke i upućuje mu Zov
divlje ženske životinje.

Ne silazi mu spremna ususret
ne skače mu u međunožje
neka snažno sve to osjeti
dok njenom stranom prolazi.

Uoči...nečeg važnog njoj...
pomogao joj je da se sjeti
tko je, gdje ide i s kim.

Uoči nečeg novog...
nisu se zatvorili.

- 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Korijandol

Jedan krijandol nije htio od Zagreb polumaratona s patike sić.
Zaslužio je da ga sačuvam u kutijici za nakit.
Toliko će mi uvijek dragocjen bit za taj moj mali, veliki, po kiši otkriveni svit.
Korijandol bijel i niš, manji od zjenice, važan mi je k'o i sve medaljice.

11.10.2015. Zagreb trči

- 19:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Crte i linije

On je štipaljke poštukao na lice da se opipa bolje, ukoči njegove crte i zamrzne pogled.
Isto sam pokušala sa kestenom u šaci dok su sva čula uživala u šetnji novom stazom
bodlje kestena akupunktirale su moje linije života.

...I hurt myself today to see if i still feel...

- 19:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kodovi, rodovi i plodovi

U mojoj zaglavljenoj plodnosti koja put ne nalazi tvoja bol se tobom bavi od tjemena do prstiju šetajući. Moju bol zovem fiksirajuća jer je srasla u fiksni interval. Tvoju zoveš šetajuća jer se gdje ti paše premiješta. Sasvim dobro se za odustajanje od nježnosti pripremiš i meni tugovanje prirediš.
U skladu s tim srećem drugu mrtvu pticu u tjednu u kojem smo peglali nove dužine. Tresnu u letu u staklo. Produžim pogled jer korak ne mogu. U koraku traje fiksna bol zbog koje u posljednje vrijeme manje trčim. U prolazu ulicom pored molitvenika, već ih dovoljno imam, stajala je knjiga Malog Princa koju najviše poklanjam. Rođendansku posvetu ću smisliti dok budem ostavljala dodire prstiju na bokovima stranica. Oblačno je. Nakon potkova oraha i maka, dan je za burek. Dok se hladi do ureda tražim karticu identifikacije. Registriraju me. Prije sam bila leteća i šetajuća sad su me fiksirali cijelu u puno radno vrijeme. Ako im dozvolim i ovdje me povrijede. Te ogrlice pripadnosti na kodove - kad bi jednom izašle iz mode kao i niski udarci i povrijede! Više od kodova volim narukvice i na rukama pečate ili na prsima i patikama trkaće čipove. Već kad se rodimo dobijemo prvu oko ruke. Sve sljedeće na utrkama ili...partijima...učine me ponovo rođenom, novom ili mi pomognu da ne zaboravim tko sam.
Stavljam malo rumenila i pomrsim kosu, ruž boje kože jer crveni nije za prijemni ured. Svi bi se primali. Lakirane nokte bacim na tastaturu iznad koje su moji totemi iz prirode, kutijica sa porukama dizalicama a na tastaturi afirmacija NE MOGU, ŠTO TO DO VRAGA ZNAČI iz Kauboja i GO & RACE 1, 9 km swimm, 90 km bike, 21,5 run; da me podsjeti gdje idem unatoč svemu.

- 18:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Potezi

Ispale su prolazniku dvije cherry rajčice. Otkotrljale se pored nje zaljubljene, potrčale joj ususret. Podigla ih je i htijela vratiti. Nije ih htio natrag baciti, u načet najlon sa rajčicama svih vrsti. Zadržala ih je i fotkala za uspomenu na šahovskoj ploči. One okrugle i zaigrane na hladnoj ravnoj crnoj bijeloj ploči za igru na potez. Bilo joj je važno zabilježiti taj trenutak jer kad je pomislila na novu ljubav na put joj je upravo došla crvena boja ljubavi i krvi. Da joj je htio dati punu košaru istih uzela ne bi. Razbila bi time duše dvije...sve što u paru vidimo dobro je. S vremenom to joj je donosilo u život još parnog i neparnog a najviše podudarnog. Pričalo se; stilom i lakoćom trči k'o on, na licima imaju istu radost, govorom i naglaskom pričaju i otežu jednako i tate su im iz istog kraja. Ljudi koji tako pričaju opušten mozak imaju i njih dvoje i istu slomljenu fibulu, oboje nonu kao veću i manju obavezu. Isti ih sportovi drže, prirodu vole, biciklu i more, planine i otoke. Nekad ih odvoje boljke, bolne iste pete ili zadnje lože ali dan bez poruke ne prođe ili se dogode u tišini dana ili među obvezama okrugli slatkiši ga na nju podsjete a njoj vjeverice pretrčavaju stranputice...i to, to ludo čekanje na njihova ogoljena tijela čini je živom i ubija je istomjerno. Od toga i ljepša i umornija je. Mijenjala bi put laži koji mora proći do dana odluke. Sve ostalo mijenjala ne bi, ni sebe, ni njega - što će bit, postat, radit i s čime će se bavit...ništa je to nije briga, samo i uvijek isti je kraj i jedna istina - uvijek će joj biti važan. I kad nema odgovor zašto - onda zna da je ljubav i da se tu baš ništa ne može, ni odgodit, ni skrivat, ni zaboravit. To se jednostavno hoće proživjet ma kakve god bile okolnosti i posljedice. Još čekaju jedan drugog. Tko je na potezu? Tko ne želi crvenit se? Tko će ostat crno bijel? U igru netko treći dolazi. Bez boje. Čist. Boje će mu dati njen strastveni kist.

- 17:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>