moonmother

srijeda, 29.09.2010.

Put

Na tvrdom sam spavala a meko sanjala. Na plaži me posjetila bubamara. Pretrčala sam popodne svoju stazu. Bilo je putem psećih "nagaznih mina". Za sreću je dovoljan dar bila bubamara. Ne bi za sreću govna gazila. Vješto sam ih izbjegavala. Trčala sam još brže i duže jer sve što se skupljalo u glavu spustilo se u pete. Ostavila sam putem terete. Laganija prepustila sam se ljekovitom razgovoru s prijateljicom, nagradila se jutarnjom šetnjom, sve redovno i dnevno i naravno što više u igru transformirati posao da ne moram više šećeriti kavu i navečer piti valerijanu. Za dobar dan zeleni čaj, 3000 koraka do posla, jedva do plaće, samo korak do kreveta, mirisi mente i lavande dat će miran san. Full options krenula sam u novi dan, apsorbiran. Sve je u kilometraži. Ako je prijeđem hodajući ili drugačije ne znači da starim prije već to donosi misli mudrije, tijelo izdržljivije, um smireniji. U svakom danu se čovječe kreći! Ima još recepata jednostavnih: ujutro žlica maslinovog ulja, limuna, meda, kroz dan imati voćni sat, navečer čaša vina i voljen biti i voljeti u svakom dobu dana. Svatko pronađe svoj način da ostane mlad ili postane prastar, da bira učinkovito ili živi prazno . Samo bez vaganja mada ništa nije bez boga i vraga, šta izvažemo da li si pomažemo da nikad na rezervi nismo, s čime se sve tankamo, s čime sljubimo. Sljubite se i sa sobom, sljubite ljubav i posao, subote i nedjelje, mora i planine, sljubite jelo i vino, starogodišnju pouku i novogodišnju odluku. Sljubljujete li Vas i život. S čime se sljubljuje borba koju svakodnevno vodimo? Sljubite je sa hrabrostima da otkrijete svoju slobodu i pravi smisao, totalno, do potpunog prosvijetljenja. Čovjeku za sreću malo treba. Bubamara. Omiljena kretanja i mirovanja, kad se produži ili skrati dan, sitnice - prijateljice dobrih navika, putovanja - prijatelji bezvremenskih osjećanja. Vrijeme je cvjetna poljana. Kreirajte samo bukete sadašnjih trenutaka. Napuštajući prošle livade i buduće oranice prestaje se uzaludno rasipati energija i poleti entuzijazam. Svatko tada na cilj stiže s uživanjem puta.

Tko traži cilj, ostat će prazan kad ga dosegne
tko nađe put, cilj će uvijek nositi u sebi!
Fala Nejcu Zaplotniku

- 21:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 28.09.2010.

Upravo vjenčani

Svi izvodimo beskrajan niz početaka.
Trn po trn, ljepota ruže!
Sreća je prostor između trnja.
Sreća je ruža i ljubav!

Volite se ljubavlju koja ne primjećuje
ni uzvrat ni neuzvrat.

Samo će ljubav sve saznati,
samo ljubav
jer od nje su načinjeni svi odgovori
iako ona ništa ne pita
bez tajni
nizaju se važni datumi
bez potrebe
da se nešto važno dogodi
sami od sebe ste znali
da je vaš let vječan
krila prolazna
sami od sebe znate
da zbog ljubavi postojite.

- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.09.2010.

Shiny happy people

Imam puno atletike u natalnoj karti, natrčat ću se bogami i čak šest planeta mi je zračnih. Zemljane znakove privlačim. Na poslu na kojem jesam moram ostati. Čovjek s kojim jesam me voli. Bivši je bio karmička odrada. Za buduće ne želim znat. Biti smiren važnije je od sretnijeg. Lako je ostati sretan kad si smiren. I ne treba ti onda bit sretniji. Dosta je i najvažniji nekom biti. U pogledu vidjeti taj sjaj gorljivi. Tako sjaje pobjednici. Danas je tako moćno sjajio Alonso, ma kome god to značilo - najviše njemu samom. Zasjale su i na meni naušnice i ogrlica od murana sa trga sv. Marka. Hvala prijateljici koja nije mogla dočekati da me vidi i obraduje, prepričala mi je nove planove, povjerila nove tajne, pročitala mi oči zaljubljene. I ona sjaji. Sjaj dolazi iznutra ili ga uopće nema. Kad ne mogu sve izreći životne tokove ljepota pustim u sebi jer opisati zbog čega i kako netko sjaji bilo bi uvijek nepotpuno a tako je uzvišeno. Zato je lijepo šutjeti i nositi sjaj u nama koji se ne zna izraziti ali ga je lako očima zagrliti, sijati i osjetiti. Riječi zaista nisu potrebne kada blistate. Zablistajte! Tako je lijepo i jednostavno. Zbog vas samih u trenutku dnevno i redovno zbog onih koje volite i onih koji će vas tek zavoljeti.

- 20:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 22.09.2010.

On, ja, mačak, ruže i lavanda

Povadija je divlje ruže. Lipo se protegla kućna srećica. Širi se kao i naša srića. Kupila san lavande dvi. Posadija je jednu kud san stila ja i drugu di se njemu sviđa. To mi je tako bio ljubavni znak vrlo jak da mi se širok osmih razvuka iako sam našla zaključana vrata ali me je dočeka umiljati crni mačak. Odma sam znala kako ću ga nazvat. Odma se najija i stija ostat. Prvu noć potira ga je van. Ne voli po kući ni mačke ni beštije ikakve ali ništa manje volija me nije tu večer. On se samo boji izgubit svu moju pažnju a ja samo volim promjene i nova bića oko moga ognjišta. Uspjet će sigurno narast lavanda kako triba i prije nego nan narestu dica i prije novih malih mačića bit će i trnja i ruža, lavande i pelina, smiha i suza.

- 13:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 21.09.2010.

BRAČno putovanje

Što će mi da znam koji je moj gua broj, uspješni i dobri položaji za osobni razvoj, za zdravlje, za romansu i što mi znači ako mi je 2 i 3 kuća u lavu i šesta u strijelcu, emocije u vodenjaku, sunce u škorpionu. I ča da još znan? Da ću više putovat kaže mi diplomirana astrologinja, da sam 7 godina bila borbena, od toga zadnje dvije i po prespavala, odmorila dok sa poluotoka nisam otoku došla. Oživljena stvaram veće osobne uloge i predstave, otkrivam novu bezbrigu i igru, pokušavam opisati neizrecivo, oslikavam u pastelama doživljeno, uspjevam sve opjevati emotivno. Srce je u plusu, račun u minusu, tlak nizak, izdržljivost bezgranična, pogled u daljinu me hipnotizira, samo sam sigurna u ljubav-i, sve do jedne ljubičaste ili zelene, livadne ili krševite, gorske ili morske, urbane ili seoske, koje dušu više miju, sve pobjeđuju bez uzdi. Otoče, uvik ću ti se vraćati.. Ti imaš sve boje. Srce je moje tvoje. Ti nisi izabran. Ti si moj otkad za te znan. To mi znači, taj krov i zdravlje u masliniku, sunce u Rogoju, tilo u moru.

- 17:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 10.09.2010.

TURBO

Večernji škraping u novim dry-fit tajicama, nešto zagrljenih parova gleda zalazak sunca, šute ili pričaju stranim jezicima, ljube se raznim stilovima, srećem ženske gaćice, trag čiste pohote i zaborava, trčim dalje, slušam zvižduke košarkaškog trenera, lovim se sa curom na čijoj majici piše KROS - BACI DROGU U KOŠ! Na zgibovima golopasi dečkići pumpaju mišiće. Ja i mala pretrčavamo zajedno kroz muške mirise.

Nazvala me prijateljica, dvije, osjetila sam da me vole ali nisu to izgovorile. Kažu mi obe da sam TURBO, nijedna još nije trčala sa mnom. Prihvaćam ali mi je to jako tužno. Pratila bi njihov tempo lakše nego ljubavne probleme. Jedna se opet zatreskala, druga mi je svoj san ispričala. Spavala je sa plavušom. To si tumači kao da sama sebe "jebe" povremeno ( jer je plavojka). Inače je pretjerano u sebe zatreskana. Koje bi bilo točno tumačenje? Ja dugo već nisam sanjala, više razmišljam... o reality-u na platformi i da smo tamo sve Europljanke, United colors u dnevnom boravku, šta bi radile, kakve bi nam zadatke davali... sve nas u safety shoes-ama vidim i plavušu Slovenku u zaščitnim čevljima a ja se ipak zaljubim u Španjolku...i smirujem, rješavam svaku svađu i ne ciljam na pobjedu.

Popit ću šalicu valerijane ili gospinog plašta jedna čaša kad božanske vodice nemam da blagoslovim sve prave i lažne prijateljice, šefove, nove projekte i žice na gitari, današnji dan u kojem mi fali još pokoji turbo sat, prerano mi je mrak, novih 24 sata, pisat će da li je Kristina dobila oprost od Andreja...i koliko vjerujemo da ćemo u vaterpolu biti prvaci svijeta...i šta nam horoskop sprema. Moj današnji bio je da mi je draga osoba nešto prešutjela. Nisam ni ja sve rekla. Naučila sam da muški i lažne prijateljice ne smiju SVE znat...
još ću presložit ormar, zamijeniti ljetno za zimsko, ja nepreudana žena i moj poželjni neženja jest ćemo nešto jesensko sutra, otići u brda, slušati prirodu i svaki svoju šutnju, ljubiti se kako najbolje znamo
i voljeti se TURBO!

- 21:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 07.09.2010.

Domaru

Nije potrebno znati ništa
ni koja je planina,
ni koja visina,
ni vjetrima imena,
ni koliko je sati,
ni koji je dan,
ni udariti pečat
važno je
umjesto poručat
zrak udisat,
umjesto brinut
svemu se nasmijat,
umjesto jurit
pred svime zastat,
reći Ja jesam
ugnjezdit se u vreću
i zaspat
dok se ljepote
beskonačno
same po sebi gnjezde
hvala Stvoritelju
i domaru planine.

- 11:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.09.2010.

Zmaj

Pred Novu godinu 1997. sa kule na vrhu Učke slijedila sam satima malu zelenu točku na oblačnom zimskom nebu. Bili smo dva usamljena bića razdvojena nebom i zemljom. On je uživao svoj pogled a ja sam grlila Kvarner. Od njega malog zelenog i sretnog uspjela sam čuti Kako si lijepa. Kome viče? Meni ili zemlji?

Kad nismo letjeli bilo je uvijek načina da to učinimo. Napušili bi se na njivi kraj sela i oživili zmaja. Po silini vjetra bolno bi zujao i tresnuo o tlo. Razbio bi nos a mi bi strgali koljena. Ukupno je tog dana zmaj letio upravljan našom voljom 2 sata i 20 minuta. Vratili smo se doma slomljeni i gladni.
Sutradan se zmaj šutnjom složio za još jedan letački uzlet. Kiša mu je spasila sva rebra a nama je biska zagrijala pamet na vrhu Žbevnice, ćićarijske ljepotice.
U planinarskom domu čitala sam 10 zlatnih pravila kuće i shvatila da moj životni odabranik krši svih 10.
Našla sam svoj kutak, moj novi vrh mira gdje me ništa ne dira.

Znali smo šuteći voziti se do novih uzleta. On bi zirkao i vozio a kad bi zirkanje prešlo u buljenje treperenja krošnji drveća i dimova dimnjaka onda je bilo bolje da ja vozim kad on misli da već leti.
Na vrhu udišem prostranstvo. Ima snijega i vide se Alpe i Tribalj. On i ne primjećuje. Namješta trakice, špagice, sebe, krilo, žuri, traži stanicu, drugu rukavicu…1…2…3…Auh! Moj uzdah i riječi dobro je! Leti! Vidim ga pa ga ne vidim- Imam ga pa ga i nemam. Pratim ga, više ne primjećujem ništa osim njega – ni Alpe ni Tribalj – volim ga i sva tepanja golube, tiću moj sada imaju smisla ali nema smisla više da i ja ne poletim.
Na sletištu dobivam hladan poljubac i turbulenciju dojmova.

Dan cirusa! Bacam travu u vjetar da skužim otkud puše. Kad sam prvi put vidjela paraglidere kako čupaju travu i bacaju je u zrak znala sam svrhu ali mi je bilo ljepše misliti da je sve kakvo posipanje blagoslova, dobrodošlica nebu, zahvala vjetru.
Meni je već puna vjetrulja vožnje jer sva lansirana trava nije dala potreban smjer vjetra za izabrano brdo. Već smo u jednom danu na trećem uzletištu i cirusi koji su nagovještaj lijepog vremena nisu i pravog vjetra pa smo odlučili osvojiti tunel, labirint starog vodovoda.
Od sve siline prostranstva našla sam se u utrobi Žbevnice.
Hodali smo kroz rđave prepreke i nadali se da je svaka posljednja a nikako se dočepati kraja. Umjesto jedne lampe, na nas sedmero, koja je sve slabije svijetlila put su nam olakšavale misli o uzgajanju gljiva, vinoteci ili koncertu Maksima Mrvice u dnu Žbevnice. Dah! Ah! Kad će kraj i UDAAAAH!
U dnevnik zapisujem visina 0, vrijeme leta 0, pristanak 0
Napomena: letenje je pravi sport za mene jer od mraka nemam zraka!

Po jakim udarima bure nije se ništa moglo raditi. Oni koji su ipak nešto morali maltretirali su zmaja. Nije smetalo što mu je pola dijelova od jačine vjetra nestalo. Kad je o pod tresnuo svi su istrčavali do njega kao na teniskim igralištima sakupljači loptica. Kupili bi ostatke i bacali ga opet u igru, u zrak. Nakon puno gemova i setova igra je prekinuta zbog ledenih ruku, ušiju i guzica.