Povadija je divlje ruže. Lipo se protegla kućna srećica. Širi se kao i naša srića. Kupila san lavande dvi. Posadija je jednu kud san stila ja i drugu di se njemu sviđa. To mi je tako bio ljubavni znak vrlo jak da mi se širok osmih razvuka iako sam našla zaključana vrata ali me je dočeka umiljati crni mačak. Odma sam znala kako ću ga nazvat. Odma se najija i stija ostat. Prvu noć potira ga je van. Ne voli po kući ni mačke ni beštije ikakve ali ništa manje volija me nije tu večer. On se samo boji izgubit svu moju pažnju a ja samo volim promjene i nova bića oko moga ognjišta. Uspjet će sigurno narast lavanda kako triba i prije nego nan narestu dica i prije novih malih mačića bit će i trnja i ruža, lavande i pelina, smiha i suza.
Post je objavljen 22.09.2010. u 13:07 sati.