Bi li mi promjena mjesta spavanja pomogla zbog osobnog razvoja jer otkad sam sa glavom na sjeveru statiram, stagniram, pretjerano sebi nevjerna! Kad bi birala spavala bi na kamenu, suhom i toplom što isparava danju žegu i u stalnom strasnom vrtlogu vidjela bi što sve naša srca i tijela gola mogu. Možda je baš to što zovem "pretjerano" osobni razvoj, najbolja lovina, skakanje preko ograda, zidića i žica, igranje žmurica, otmjeno otkrivanje nadražaja na plažama u razmjeni tekućina, sokova i očnih okova, kad pogled ostaju na trncima, leđima, trajno u zjenicama. Čekam biti iznenađena, spremna, do kud daleko mogu, izdržljiva jesam i žalit duša neće jer osobno i iznutra je i preko mene mrtve i žive razvija se...
To jezero na čijoj stojim strani
Zar, Patricija, nije slika tvoja...
Post je objavljen 24.08.2010. u 21:39 sati.