petak, 18.12.2009.
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 18.12.2009. u 21.00 h
Predbožićna noćna mora (The Nightmare Before Christmas)(1993.)
Režija: Henry Selick
Predbožićna noćna mora Tima Burtona glazbeni je animirani film iz 1993. sniman tehnikom stop animacije. Film govori o stanovnicima Grada noći vještica (Halloween Town), na čelu s Jackom Skellingtonom, koji pokušavaju prekinuti monotoniju slavljenja Noći vještica novim praznikom, Božićem. "Predbožićnu noćnu moru" režirao je Henry Selick, animator koji se bavi tehnikom stop animacije. Film se jednim dijelom temelji na crtežima i pjesmi Tima Burtona koji je bio i koproducent filma, ali nije ga režirao kako se ponekad misli, iako je bio uključen u njegovo nastajanje.
Da celuloidna vrpca skiva još neotkrivene svjetove uvijek i iznova nam pokazuje Tim Burton, koji ima tendenciju spajanja bizarnoga i romantičnoga, a to je kombinacija na koju rijetko tko ostaje imun. Povezivanje Božića i Halloweena navodno mu je palo na pamet promatrajući kako u jednome supermarketu rekvizite za Noć vještica zamijenjuju božićni ukrasi. 'Predbožićna noćna mora' tako funkcionira kao ultimativni dokaz da se suprotnosti privlače.
Riječ je o animiranom filmu kojeg je Burton snimio s redateljem Henryjem Selickom ('James i divovska breskva') po prvi puta rabeći stop animaciju tijekom cijeloga igranoga filma, a sve upotpunjeno specijalnim efektima (nominiranima za Oscara)
Film je distribuirao Touchstone Pictures, filmski studio u vlasništvu Walt Disney kompanije. Novu, 3D, verziju filma ponovno je izdao Walt Disney Pictures 20. listopada 2006.
- 11:10 -
četvrtak, 10.12.2009.
Prva od tri vještice
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 11.12.2009. u 21.00 h
Suspiria (1977.)
Režija: Dario Argento
Scenarij: Dario Argento, Daria Nicolodi
Uloge: Jessica Harper, Stefania Casini, Flavio Bucci, Miguel Bose, Udo Kier
Legendarni horor Daria Argenta smješten je u tajanstvenoj školi baleta u Njemačkoj u koju, ne znajući što ju čeka, dolazi mlada Amerikanka.
Mlada Amerikanka dolazi u njemački gradić ne bi li usavršila znanje baleta u tamošnjoj školi. Sam početak filma zaista je upečatljiv zahvaljujući prije svega atmosferičnoj glazbi, a pridonosi i brutalno ubojstvo studentice u noći.
Nakon neuspjeha prve noći drugog jutra djevojka uspjeva ući u golemu školu te se smješta u sobi. Škola odiše napetošću i tjeskobnom atmosferom, u sobi pronalazi leglo crviju, noću se čuju koraci i glasovi, a djevojke koje previše njuškaju po kratkom postupku pojede mrak. To ju pak ne sprječava da pronikne što se krije u pozadini te misteriozne ustanove.
Film je navodno snimljen prema istinitim događajima u kojima je sudjelovala baka ondašnje Argentove partnerice Darie Nicolodi, a vidljiva je i veza sa knjigom Thomasa De Quinceya 'Suspiria de Profundis'. Riječ je o priči o Mater Suspiriorum, prve iz trilogije o tri vještice.
Svatko ima svoje osobne favorite među horror filmovima a Suspiria spada u moj najuži izbor, ako ne i na sami vrh. Snimljen 1977, ovaj film Daria Argenta je prvi iz zamišljene trilogije "Tri Majke", baziran na mitovima o vješticama. Trilogija do dan-danas nije dovršena, iako postoje planovi o tome. Drugi dio nedovršene Argentove trilogije "Tri Majke" (Inferno), realiziran još 1980. godine, nije dočekao svoj nastavak u trećem dijelu: Tenebrae, thriller iz 1982., osim imena, nema nikakve veze s prva dva dijela, jer se radi o klasičnom talijanskom kriminalističkom filmu sa “zaguljenom” pričom i puno nasilja.
Najjači adut ovog filma je definitivno atmosfera koja proizlazi z slike i zvuka, iz Argentove tehničke perfekcije, iz majstorskog manipuliranja kamerama, bojama i svjetlom.
Kako bi se dodatno naglasila fotografija odnosno jezovite scene film je snimljen na stare Kodakove filmske trake koje se ni sedamdesetih više nisu proizvodile već su nabavljene iz starih zaliha.
Svakom detalju scene je posvećena velika pažnja, bilo pri prizoru "vještičje kuće" u prvom planu, bilo pri stvaranju ugođaja natprirodnog kod kreiranja prizora "noćne jeze", ili kod opremanja interijera: scena hodnika sa nepoznatim ornamentima koji vodi u "jazbinu" vještica zaista sliči na fragment iz neke moderne krvave vještičje bajke, a ne na neki, istina dobro opremljeni ali ipak samo, tek-toliko-da-se-stvar-odradi, filmski studio.
Suspiria sadrži dosta krvavih trenutaka, od početnog ubojstva jedne od studentica plesa u školi, preko prizora slijepca s psom na velikom pustom trgu, kasnijih noćnih killer-seansi po pustim hodnicima škole, sve do nekih petnaestak minuta prije kraja.
Završnih petnaest minuta, kad glavni lik filma konačno pronalazi vrata u "vještičju dimenziju", je nešto što se zaista mora vidjeti. Apsolutno nedodirljiv finiš koji oduzima dah i podiže napetost i neizvjesnost na neku višu razinu, praćen muzičkim score-om Goblina, benda koji je skladao soundtrackove ne samo za Argenta, već i za druge redatelje i filmove. Glavna melodija se često ponavlja u filmu i naprosto se usijeca u pamćenje kao prepoznatljiv Suspiria-zvuk.
- 17:55 -
četvrtak, 03.12.2009.
Zombiji nikada ne umiru
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 04.12.2009. u 21.00 h
Noć živih mrtvaca (Night of the Living Dead)(1968.)
Režija: George A. Romero
Scenarij: George A. Romero, John A. Russo
Uloge: Duane Jones, Judith O'Dea, Karl Hardman, Marilyn Eastman, Keith Wayne, Judith Ridley
Brat i sestra dolaze na groblje posjetiti grob svoga oca te uskoro, ni sami ne znajući zašto, bivaju napadnuti od strane iznimno dezorijentirane i usporene individue. Sestra (Barbara) uspijeva pobjeći automobilom i, zajedno s nepoznatim muškarcem ulazi u naizgled napuštenu kuću. Kratkim pregledom prostorija nalaze i obitelj skrivenu u podrumu, te se svi zajedno smišljaju kako preživjeti ovu moru. U kratkim trenucima predaha na TV vijestima saznaju da broj žrtava diljem države raste, a lijeka za ne-mrtve nema, dok vojni glasnogovornici ne žele davati komentare.
Radni naziv filma bio je "Monster Flick", dok je druga verzija bila "Night of the Flesheaters". Nažalost, stanoviti je Jack Curtis već snimio film pod jednakim nazivom, tako da zbog prijetnje tužbom ekipa ponovno mijenja naziv u "Night of the Anubis", dok je "Night of the Living Dead" (u daljnjem tekstu: NOTLD) bio tek četvrta i konačna verzija imena filma.
Kako to često i biva, genijalnost ideje i Romerovo umijeće nije na vrijeme shvaćeno jer je odaziv potencijalnih ulagača bio razočaravajući, tako da je fond iznosio iznimno skromnih 6.000 $. Kako bi troškovi snimanja bili što manji, uzeta je 35-milimetarska kamera i crno-bijeli film slabe kvalitete, zbog čega je slika često nečista. NOTLD je prvi put prikazan u kino dvoranama SAD-a 1968., izazvavši kontroverzne reakcije diljem države. Razlog je vrlo jednostavan; dotadašnji su filmovi strave zapravo više skrivali nego pokazivali; scene "krvavih" ubojstava i sakaćenja uvijek su se događale izvan kadra, ili su, u najboljem slučaju, gledatelji vidjeli jedino sjene na zidu.
Krajnje klaustrofobičnim kretanjem kamere i napetim izmjenama kadrova Romero je uspio i najtvrdokornije prisiliti na nelagodu. U mnogim je kadrovima sama šutnja glavnih protagonista priče istovremeno toliko bučna i djelotvorna da gledateljima zastaje dah.
U šezdesetak prijašnjih godina snimanja filmova niti jedan nije toliko eksplicitno prikazao degutantne scene kanibalizma, tako da je, za vrijeme prvih prikazivanja, nemali broj gledatelja, ukoliko su uspjeli izdržati do samog kraja, morao kasnije olakšati želudac. Kritičari nisu štedjeli slova kada su upozoravali publiku na scene kanibalizma i nasilja, što je izazvalo dodatno zanimanje za ovaj nesvakidašnji film.
Zbog svega toga, NOTLD nije smio biti prikazan niti na jednoj TV-postaji, a sve u strahu od moguće, i vrlo vjerojatne, reakcije američkih gledatelja. Tek 1983. jedan je TV-centar, u svom osnivanju, i želji da na drukčiji način privuče publiku, po prvi put javno prikazao film u cjelosti.
- 19:11 -