Marketing
Prva od tri vještice
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 11.12.2009. u 21.00 h
Suspiria (1977.)
Režija: Dario Argento
Scenarij: Dario Argento, Daria Nicolodi
Uloge: Jessica Harper, Stefania Casini, Flavio Bucci, Miguel Bose, Udo Kier
Legendarni horor Daria Argenta smješten je u tajanstvenoj školi baleta u Njemačkoj u koju, ne znajući što ju čeka, dolazi mlada Amerikanka.
Mlada Amerikanka dolazi u njemački gradić ne bi li usavršila znanje baleta u tamošnjoj školi. Sam početak filma zaista je upečatljiv zahvaljujući prije svega atmosferičnoj glazbi, a pridonosi i brutalno ubojstvo studentice u noći.
Nakon neuspjeha prve noći drugog jutra djevojka uspjeva ući u golemu školu te se smješta u sobi. Škola odiše napetošću i tjeskobnom atmosferom, u sobi pronalazi leglo crviju, noću se čuju koraci i glasovi, a djevojke koje previše njuškaju po kratkom postupku pojede mrak. To ju pak ne sprječava da pronikne što se krije u pozadini te misteriozne ustanove.
Film je navodno snimljen prema istinitim događajima u kojima je sudjelovala baka ondašnje Argentove partnerice Darie Nicolodi, a vidljiva je i veza sa knjigom Thomasa De Quinceya 'Suspiria de Profundis'. Riječ je o priči o Mater Suspiriorum, prve iz trilogije o tri vještice.
Svatko ima svoje osobne favorite među horror filmovima a Suspiria spada u moj najuži izbor, ako ne i na sami vrh. Snimljen 1977, ovaj film Daria Argenta je prvi iz zamišljene trilogije "Tri Majke", baziran na mitovima o vješticama. Trilogija do dan-danas nije dovršena, iako postoje planovi o tome. Drugi dio nedovršene Argentove trilogije "Tri Majke" (Inferno), realiziran još 1980. godine, nije dočekao svoj nastavak u trećem dijelu: Tenebrae, thriller iz 1982., osim imena, nema nikakve veze s prva dva dijela, jer se radi o klasičnom talijanskom kriminalističkom filmu sa “zaguljenom” pričom i puno nasilja.
Najjači adut ovog filma je definitivno atmosfera koja proizlazi z slike i zvuka, iz Argentove tehničke perfekcije, iz majstorskog manipuliranja kamerama, bojama i svjetlom.
Kako bi se dodatno naglasila fotografija odnosno jezovite scene film je snimljen na stare Kodakove filmske trake koje se ni sedamdesetih više nisu proizvodile već su nabavljene iz starih zaliha.
Svakom detalju scene je posvećena velika pažnja, bilo pri prizoru "vještičje kuće" u prvom planu, bilo pri stvaranju ugođaja natprirodnog kod kreiranja prizora "noćne jeze", ili kod opremanja interijera: scena hodnika sa nepoznatim ornamentima koji vodi u "jazbinu" vještica zaista sliči na fragment iz neke moderne krvave vještičje bajke, a ne na neki, istina dobro opremljeni ali ipak samo, tek-toliko-da-se-stvar-odradi, filmski studio.
Suspiria sadrži dosta krvavih trenutaka, od početnog ubojstva jedne od studentica plesa u školi, preko prizora slijepca s psom na velikom pustom trgu, kasnijih noćnih killer-seansi po pustim hodnicima škole, sve do nekih petnaestak minuta prije kraja.
Završnih petnaest minuta, kad glavni lik filma konačno pronalazi vrata u "vještičju dimenziju", je nešto što se zaista mora vidjeti. Apsolutno nedodirljiv finiš koji oduzima dah i podiže napetost i neizvjesnost na neku višu razinu, praćen muzičkim score-om Goblina, benda koji je skladao soundtrackove ne samo za Argenta, već i za druge redatelje i filmove. Glavna melodija se često ponavlja u filmu i naprosto se usijeca u pamćenje kao prepoznatljiv Suspiria-zvuk.
Post je objavljen 10.12.2009. u 17:55 sati.