paluba7

https://blog.dnevnik.hr/paluba7

četvrtak, 30.10.2008.

Noć vještica

Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 31.10.2008. u 21.00 h

Noć vještica (Halloween)(1978.)



Režija: John Carpenter
Scenarij: John Carpenter, Debra Hill
Uloge: Jamie Lee Curtis, Donald Pleasance, Nancy Loomis, P. J. Soles, Nick Castle/Tony Moran

Petnaest godina nakon što je kao šestogodišnji dječak ubio svoju sestru tinejdžericu, Michael Myers bježi iz umobolnice i vraća se u rodni gradić na američkom Srednjem zapadu. Kreće u ubilački pohod, a njegove mete su tinejdžerice Annie, Linda i, osobito, senzibilna i nevina Laurie.



Dok se u Napadu na policijsku stanicu (1976.) oslanjao na motive Rio Brava i Izgubljene patrole J. Forda u Noći vještica jasan je Carpenterov oslonac Psiho, kako na općem planu rafiniranog građenja suspensea, tako i u motivima ubilačkog psihopata i njegovog funkcioniranja kao moralne kazne. Jednako kao u Psihu, odnos žrtve i psihopata ne može se svesti na površnu razinu prekršaja i kazne, već sadržava intrigantniju erotsku razinu - Laurie nije preživjela Michaelove napade zato što nije prekršila moralni kod, nego stoga što je Michaelov središnji erotski interes. Kao što je u Psihu čin ubojstva pod tušem zapravo supstitucija seksualnog odnosa Normana i Marion, tako je i Michaelovo proganjanje Laurie seksualna predigra mladog i bešćutnog sadista i tzv. dobre djevojke, koju upravo njezine vrline čine neodoljivom za utjelovitelja iracionalnog zla.



Carpenterovo iznimno oblikovno umijeće, od prologa snimljenog subjektivnom kamerom u jednom kadru do majstorski komponiranih polusubjektivnih kadrova i građenje ugođaja (velika uloga osebujnog glazbenog motiva) presudno pridonose iznimno visokoj kreativnoj razini filma. (izvor: D. Radić, HFL, 2003.)

- 13:35 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 17.10.2008.

Nebo nad Berlinom

Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 17.10.2008. u 21.00 h

Nebo nad Berlinom (Der Himmel uber Berlin)(1987.)



Režija: Wim Wenders
Scenarij: Peter Handtke, Wim Wenders
Uloge: Bruno Ganz, Solveig Dommartin, Otto Sander, Curt Bois, Peter Falk

Anđeo Damiel odlučuje postati čovjekom kako bi mogao osjetiti postojanje u vremenu i prostoru i apstraktnu percepciju zamijeniti užitkom ljubavi s trapezisticom Marion.

Središnja je tema filma iskupljenje kroz osjećanje i prihvaćanje fizičkog i materijalnog. Anđeoska se vizija opetovano eksplicitno ili posredno izjednačuje s filmom, paratekstualno u posveti "bivšim anđelima" Truffautu, Ozuu i Tarkovskom, metaforički u imenu Cirkusa Alokan u kojem Marion "leti" umjetnim krilima, fabularno kroz lik glumca P. Falka kao još jednog nekadašnjeg anđela, te zadaćom anđela da strukturiraju i interpretiraju pojavnost bilježenjem i prenošenjem koje ne može promijeniti zbilju, ali može pružiti utjehu.



Iznimno pokretna kamera H. Alekana, već od uvodne sekvence panorame Berlina, prikazuje likove i grad kako ih vidi promatrač koji nije sputan ograničenjima vremena i prostora, koji ima uvid u "bit" stvari, ali ne sudjeluje u zbivanjima.



Izrazito stilizirani dijalozi poetizacijom svakodnevne verbalne komunikacije iskupljuju riječi i metafore, kao što poetska vizija kamere simboličkim tumačenjem prikazanoga iskupljuje banalnost postojanja...
(izvor: T. Brlek, HFL, 2003.)

- 15:50 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 10.10.2008.

Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 10.10.2008. u 21.00 h

Pariz, Texas (Paris, Texas)(1984.)



Režija: Wim Wenders
Scenarij: Sam Shepard
Uloge: Harry Dean Stanton, Nastassja Kinski, Dean Stockwell, Aurore Clement, Hunter Carson, Bernhard Wicki, John Lurie, Sam Shepard

Vrativši se nakon četverogodišnjeg lutanja nazad u grad i u obiteljske veze Travis Henderson preuzima ulogu katalizatora završnog susreta svoje žene i njihovog sina, dok sam kreće na daljnji put.



Pronalazeći protagonista u nepreglednim pustinjskim prostranstvima, uvodna sekvenca prikazuje stanje primordijalne povezanosti čovjeka i prirode za kojim Travis žudi, ali koje očigledno ne može preživjeti. Iz potpunog mraka nesvijesti mogu ga izvući jedino figure civilizacije, liječnik i brat Walt, čiji je posao oličenje znakovnih sustava: izrada plakata. Potraga za vlastitim identitetom oblikuje se kao rekonstrukcija narativne putanje u kojoj protagonist ovladava simboličkim sustavom: Travis, koji svoju ulogu oca uči s pomoću časopisa i kućnih filmskih snimaka, neprestano se suočava s raznorodnim značenjskim sustavima, a njegova katarzična ispovijed višestruko je označena kao ostvarena naracija. On svoju pripovijest oblikuje u trećem licu, izgovarajući je u telefonsku slušalicu, svojoj ženi Jane, od koje ga odvaja staklena pregrada u prostoru paradigmatičnom za samodostatan vizualni užitak, kabini peep-showa.



Uklapanjem preciznog nijansiranja kolokvijalnog izričaja i krajnje suzdržane gestikulacije, te minimalističke glazbe Rya Coodera u pretežno statične hiperrealistične polutotale i totale prirodnog i civilizacijskog okoliša, Wenders oblikuje složen međuodnos odsutnosti i prisutnosti, isključenja i pripadnosti, simbolički predočen kulturološkim oksimoronom naslova.

Film je nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu.
(izvor: T. Brlek, HFL, 2003.)

- 00:00 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.10.2008.

Na udaru zakona

Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 03.10.2008. u 21 h

Progonjeni zakonom (Down by Law)(1986.)



Režija: Jim Jarmusch
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Tom Waits, John Lurie, Roberto Benigni, Nicoletta Braschi, Ellen Barkin

Trojica posve različitih likova završi u zatvoru za stvari koje u biti nisu počinili iako niti jedan nije potpuno nedužan. Svi su karakterno potpuno različiti al je to naposlijetku ono zbog čega će tako daleko dospjeti i zbog čega je film u biti tako zabavan. Ukratko, svodnik Jack i DJ Zack završe u istoj zatvorskoj ćeliji kao žrtve namještaljki, gdje im se ubrzo priključuje brbljavi talijanski emigrant Roberto, prema čijem planu bježe iz zatvora, da bi se nakon kratkog druženja i lutanja močvarnim prašumama Louisiane razišli i krenuli svatko svojim putem.



Jarmusch u ovom filmu razrađuje motive iz svojih prethodnih filmova kroz svojevrsnu parodiju zatvorskog filma s tri bizarna lika.

U žanrovskim kategorijama ovaj bi se film mogao označiti kao ''zatvorski'' film kada se tome ne bi opirala subverzija žanrovskih konvencija eliptičnom naracijom i prefokusiranjem priče od ''akcije'' na komunikaciju među likovima.



Suočivši šutljive, mrke i deziluzionirane ''dangube'' iz urbanog polusvijeta New Orleansa s brbljavim, vedrim i optimističkim strancem, Jarmusch satirično poentira sraz realističke i idealističke slike Amerike, te dekonstruira njezin mit ''obećane zemlje''. Egzistencijalnu statičnost i beskorisnost američkih likova na trenutke razbijaju jezične vratolomije talijanskog emigranta, te izmjenjujući se s dijaloškim ''pukotinama'' postaju katalizator situacijske komike i poetike apsurda.



Formalni postupci - lateralne vožnje u različitim pravcima, dijagonalne kompozicije mizanscene, crno-bijela fotografija R. Mullera (djelomice u stilu film-noira), a osobito Luriejeva glazba i Waitsove pjesme, potporanj su pak redateljeva idiosinkratičnog stila kojim je izgradio estetski i duhovno moćnu antihollywoodsku ''americanu''.

- 23:17 -

Komentari (0) - Isprintaj - #