četvrtak, 25.06.2009.
Diva
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 26.06.2009. u 21.00 h
Diva (1981.)
Režija: Jean-Jacques Beneix
Scenarij: Jean-Jacques Beneix po romanu Daniela Odiera
Uloge: Wilhelmenia Fernandez, Frederic Andrei, Richard Bohringer, Thuy An Luu, Jacques Fabbri, Chantal Deruaz, Anny Romand
Film je priča o opsesiji mladog pariškog dostavljača pošte tamnoputom opernom pjevačicom koja nikada ne snima svoj glas, već se isključivo može čuti na nastupima uživo. Mladi dostavljač stoga odlučuje tajno snimiti njen glas za vrijeme nastupa i tu priča počinje...
U osnovi priča o opsesiji mladog poštara, u rukama Beneixa postaje visokostilizirani triler, uređen zadivljujućim modernističkim interijerima, režiran tipično neobarokno. Posebno još vrijedi istaknuti i nastup prave operne dive, Wilhelmenie Wiggins Fernandez.
Film Diva je reprezentativni, prvi film još jednog stilskog pokreta koji su Francuzi podarili filmskom svijetu; riječ je o neobaroku ili francuski cinema du look.
Dakle, Beneixov film je predstavnik spomenutog pokreta koji je obilježio filmske osamdesete u Francuskoj a odlikuju ga osobito bogata stilizacija, vizualno bogati pretrpani kadrovi, te začudna montaža i zvučna obrada.
Od neobaroknih autora modernoj publici je najpoznatiji Luc Besson, a ostala dvojica su Leos Carax i Jean-Jacques Beneix.
Beneix je Divu snimio 1981. godine, i njime je udahnuo život novom filmskom pokretu, a film je tijekom vremena postao kultni film i jedan od vizualno najatraktivnijih i najzabavnijih filmova osamdesetih godina. Od Beneixovih filmova vrijedi još istaknuti Betty Blue, Roselyne i lavovi, te Mjesec u slivniku, koji nam svi pričaju istu priču o ljubavi, mladosti i opsesijama, a sve to garnirano prelijepim vizualnim koloritom.
- 13:42 -
srijeda, 17.06.2009.
"Nema veće usamljenosti doli one samuraja, osim možda tigrove u džungli"
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 19.06.2009. u 21.00 h
Samuraj (Le Samourai)(1967.)
Režija: Jean-Pierre Melville
Scenarij: Jean-Pierre Melville, Georges Pellegrin
Uloge: Alain Delon, Francois Perier, Nathalie Delon, Cathy Rosier, Jacques Leroy, Michel Boisrond, Jean-Pierre Posier
Plaćeni ubojica Jeff Costello, hladnokrvni profesionalac, viđen je pri obavljanju posla - ubojstvu vlasnika jednog noćnog kluba. Dok on, uz pomoć ljubavnice Jane, gradi alibi, naručitelji ga odlučuju likvidirati jer pomišljaju da je policiji postao presumnjiv...
Započevši film navodnim citatom iz japanske samurajske tradicije ("Nema veće usamljenosti doli one samuraja, osim možda tigrove u džungli"), a koji je zapravo sam izmislio, Melville film oblikuje kao gotovo apstraktnu varijaciju gangsterskog odnosno policijskog filma. Detaljna i precizna žanrovska ikonografija, s osobitim naglaskom na predmetima, nadograđena je gotovo nadrealnim ozračjem tjeskobe i neizvjesnosti. Takav ugođaj Melville gradi dugim trenucima tišine odnosno škrtom uporabom zvuka (najčešći je onaj cvrkuta ptice u krletki), hladnim koloritom, uglavnom plavim i sivim tonovima, i kadriranjem koje, iako prevladavaju objektivni kadrovi, stvara dojam pretežno subjektivne vizure protagonista.
Istodobno, lajtmotiv ptice u krletki, česte slike zatvorenih vrata i brava, razvijanje radnje oko policijske istrage i praćenja junaka funkcioniraju kao pokazatelj nemogućnosti izlaza iz dane situacije. Kao i ostali redateljevi karakteri, Costello se distancira od izvanjskog svijeta razrađenim ritualiziranim ponašanjem, koje njegova odjeća (kišni ogrtač, šešir) naglašava, a neumitnost tragičnog raspleta postaje razvidna kada on postane pretjerano zainteresiran za Valerie, pijanisticu iz noćnog bara i svjedokinju njegovog zločina, prekršivši time vlastite kodekse odnosno pokušavši ostvariti identitet izvan granica svoje društvene uloge.
(izvor: B. Kragić, HFL, 2003.)
- 21:57 -
utorak, 09.06.2009.
Do posljednjeg daha
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 12.06.2009. u 21.00 h
Do posljednjeg daha (A Bout Du Souffle)(1960.)
Režija: Jean-Luc Godard
Scenarij: Claude Chabrol, Francois Truffaut
Uloge: Jean-Paul Belmondo, Jean Seberg, Daniel Boulanger, Jean-Pierre Melville, Claude Mansard, Jean-Luc Godard
Mladi kriminalac Poiccard, nakon što je u Marseillesu ukrao automobil i, vođen nekontroliranim nagonom, ubio policajca, hrli u Pariz da bi utjerao dugove, a i susreo se s Amerikankom Patriciom u koju je zaljubljen. Međutim, ona, kao pomodarka koja želi postati novinarkom, se koleba u strahu od budućnosti s toliko radikalnom i anarhoidnom osobom poput njega. Istodobno, Poiccard je pred uhićenjem, ali uspijeva izigrati policiju. Njegova je sudbina zapravo u Patricijinim rukama...
Cjelovečernji prvijenac J.-L. Godarda, u osnovi gangsterska melodrama, od mnogih sineasta i sinefila doživljen je kao manifestno djeli novog vala, ali i kao izraz emancipacije mladih (naraštaji tzv. buntovnika bez razloga i mladih gnjevnih ljudi), posredno i preteča revolucionarnog mentaliteta koji je došao do izražaja 1960-ih.
Povijesnofilmski, film obnavlja i osuvremenjuje likove i motive poetskog realizma - usredotočenje na životnog gubitnika, prijestupnika i bjegunca ispunjenog ogorčenjem prema cijelom društvu, gubljenje povjerenja u bližnje, prijezir prema društvenim pravilima, ljubav kao uzaludni pokušaj prevladavanja teškoća, ali je i hommage američkom film noiru, gangsterskom i B filmu.
Film obilježava težnja prema originalnosti. Ismijavaju se stilskoprikazivačke konvencije (npr. pomaci kamere kojima se odvraća pozornost od seksualnih intimnosti), rabe se "nekorektni" skokoviti montažni prijelazi, pribjegava se citatima, preuzimaju metode dokumentarne struje cinema verite. Ovo posljednje, kao i snimanja iz ruke (bez fiksirane kamere) na pariškim ulicama i nemaran odnos prema prolaznicima, koji zure u kameru i glumce, te mnogi očigledno improvizirani dijalozi zračili su duhom spontanosti, što je privlačilo protivnike stereotipnih zanatskih režiranja.
Sav snimljen izvan studija, skromnim sredstvima i za samo 4 tjedna, bez scenarija i knjige snimanja, film se postavio kao nov i uspješan model produkcije kakav će se početi oponašati i izvan Francuske. Proslavio je dotad malo poznatog J.-P. Belmonda - Belmondo je postao najvećim otkrićem novog vala te ubrzo najpopularnijim francuskim glumcem. J. McBride je 1983. snimio amerikanizirani remake.
(izvor: A. Peterlić, HFL, 2003.)
- 23:35 -
četvrtak, 04.06.2009.
Velika iluzija
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 05.06.2009. u 21.00 h
Velika iluzija (La Grande Illusion)(1937.)
Režija: Jean Renoir
Scenarij: Charles Spaak, Jean Renoir
Uloge: Jean Gabin, Pierre Fresnay, Erich von Stroheim, Marcel Dalio
1. svjetski rat; satnik de Boieldieu, aristokrat i profesionalni vojnik, poručnik Marechal, mehaničar i bankar, Židov Rosenthal pali su u njemačko zarobljeništvo, u zamku pod zapovjedništvom bojnika von Rauffensteina. Za tog boravka zatočeni i zatočitelji ulaze u konflikte koji prelaze okvire sukoba zemalja. Aristokrati de Boieldieu i von Rauffenstein osjećaju uzajamno poštovanje jer se pridržavaju istoga kodeksa časti, francuski "pučani" pokazuju sklonost zbližavanju s Nijemcima iz iste klase. Ipak, među zarobljenicima se razvija istinsko ratno "drugarstvo" te će Boeldieu dvojici podređenih, žrtvujući se, pomoći u bijegu...
Zasnovan na memoarima francuskog časnika Pinsarda koji je za vrijeme 1. svj. rata sedam puta uspješno bježao iz njemačkog zarobljeništva film se problemski razlikuje od većine ratnih filmova sa sličnom temom jer razina opserviranja nadilazi okvire sukoba dviju sila, odnosno dviju nacija. Usporedna je, naime, i tema klasne podijeljenosti koja je za Renoira opsegom i aktualnošću nadređenija. Aristokrati su oni kojima je potrebniji rat jer u njemu dolazi do punog izražaja njihov kod ponašanja: "smrt u ratu tragedija je za pučane dok je za nas to dobar izlaz" kaže Boieldieu von Rauffensteinu.
Film vrvi vrlo jasnim antimilitarističkim i pacifičkim naznakama.
Film je recepcijski djelovao kao anticipacija novog vala, a u kontekstu francuskog filma uklopio se još jednim, za tu kinematografiju karakterističnim, prilogom - radnjom (temom) bijega, samo problemski šire zahvaćenog.
Bio je nagrađen na festivalu u Veneciji (1937. za najbolju umj. ekipu), ali je bio zabranjen za prikazivanje u Italiji i Njemačkoj. U jednoj od prvih anketa svjetskih kritičara, u organizaciji Cinematheque Belgique dijelio je 4-6 mjesto najboljih filmova svih vremena. Među glumcima, kritika je posebno izdvajala von Stroheima, koji je obnovio glumačku karijeru i Fresnaya, na početku uspona.
(izvor: A. Peterlić, HFL, 2003.)
- 15:54 -
Francuski filmovi na Palubi7
U ovom ciklusu ćemo vam prikazati četiri odlična filma iz različitih razdoblja francuske kinematografije. Nadamo se da ćete uživati u našem izboru!
05.06.2009.
VELIKA ILUZIJA (La Grande Illusion, 1937.)
režija: Jean Renoir
12.06.2009.
DO POSLJEDNJEG DAHA (A Bout du Souffle, 1960.)
režija: Jean-Luc Godard
19.06.2009.
SAMURAJ (Le Samourai, 1967.)
režija: Jean-Pierre Melville
26.06.2009.
DIVA (Diva, 1981.)
režija: Jean-Jacques Beneix
- 11:36 -