četvrtak, 03.12.2009.
Zombiji nikada ne umiru
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 04.12.2009. u 21.00 h
Noć živih mrtvaca (Night of the Living Dead)(1968.)
Režija: George A. Romero
Scenarij: George A. Romero, John A. Russo
Uloge: Duane Jones, Judith O'Dea, Karl Hardman, Marilyn Eastman, Keith Wayne, Judith Ridley
Brat i sestra dolaze na groblje posjetiti grob svoga oca te uskoro, ni sami ne znajući zašto, bivaju napadnuti od strane iznimno dezorijentirane i usporene individue. Sestra (Barbara) uspijeva pobjeći automobilom i, zajedno s nepoznatim muškarcem ulazi u naizgled napuštenu kuću. Kratkim pregledom prostorija nalaze i obitelj skrivenu u podrumu, te se svi zajedno smišljaju kako preživjeti ovu moru. U kratkim trenucima predaha na TV vijestima saznaju da broj žrtava diljem države raste, a lijeka za ne-mrtve nema, dok vojni glasnogovornici ne žele davati komentare.
Radni naziv filma bio je "Monster Flick", dok je druga verzija bila "Night of the Flesheaters". Nažalost, stanoviti je Jack Curtis već snimio film pod jednakim nazivom, tako da zbog prijetnje tužbom ekipa ponovno mijenja naziv u "Night of the Anubis", dok je "Night of the Living Dead" (u daljnjem tekstu: NOTLD) bio tek četvrta i konačna verzija imena filma.
Kako to često i biva, genijalnost ideje i Romerovo umijeće nije na vrijeme shvaćeno jer je odaziv potencijalnih ulagača bio razočaravajući, tako da je fond iznosio iznimno skromnih 6.000 $. Kako bi troškovi snimanja bili što manji, uzeta je 35-milimetarska kamera i crno-bijeli film slabe kvalitete, zbog čega je slika često nečista. NOTLD je prvi put prikazan u kino dvoranama SAD-a 1968., izazvavši kontroverzne reakcije diljem države. Razlog je vrlo jednostavan; dotadašnji su filmovi strave zapravo više skrivali nego pokazivali; scene "krvavih" ubojstava i sakaćenja uvijek su se događale izvan kadra, ili su, u najboljem slučaju, gledatelji vidjeli jedino sjene na zidu.
Krajnje klaustrofobičnim kretanjem kamere i napetim izmjenama kadrova Romero je uspio i najtvrdokornije prisiliti na nelagodu. U mnogim je kadrovima sama šutnja glavnih protagonista priče istovremeno toliko bučna i djelotvorna da gledateljima zastaje dah.
U šezdesetak prijašnjih godina snimanja filmova niti jedan nije toliko eksplicitno prikazao degutantne scene kanibalizma, tako da je, za vrijeme prvih prikazivanja, nemali broj gledatelja, ukoliko su uspjeli izdržati do samog kraja, morao kasnije olakšati želudac. Kritičari nisu štedjeli slova kada su upozoravali publiku na scene kanibalizma i nasilja, što je izazvalo dodatno zanimanje za ovaj nesvakidašnji film.
Zbog svega toga, NOTLD nije smio biti prikazan niti na jednoj TV-postaji, a sve u strahu od moguće, i vrlo vjerojatne, reakcije američkih gledatelja. Tek 1983. jedan je TV-centar, u svom osnivanju, i želji da na drukčiji način privuče publiku, po prvi put javno prikazao film u cjelosti.
- 19:11 -