one love one life

Mirno mogu pričati o Tebi, mogu sve ono što mi se prošle godine još činilo nemoguće... I opet sam puno naučila. Sve prolazi. Ako si ti prošao... A jesi.
I na kraju gle.. zahvalna sam na školi u kojoj si mi Ti bio učitelj.
Bio si dobar... Stvarno si bio dobar.

I opet ću se vratiti u prošlost, jer tamo leže odgovori koji mi trebaju danas. Što sam tada posijala danas raste, a što danas radim... no to je već stara priča. S vremenom se sve otrca, pohaba i nabora. Tako se i ta naša priča. Sjećaš li se one noći, kad si me vozio kući, nakon što si me pokupio mokru i izgubljenu? Rekao si mi da se moram oprostiti od prijatelja. Ja se nikad nisam uistinu oprostila od njega. Ono što nisi znao je da si Ti taj prijatelj. Dugo je trebalo...dugo, dugo.
Jer ti si mene kupio, budalo. Za smiješak, za kretnju rukom, za čašicu pića u tihom baru. Lijepo je bilo. Doviđenja prijatelju. Neću ti reći zbogom. Ja sam se oprostila od tebe, kad je to nešto značilo. Rekla sam zbogom kad sam te najviše voljela, kad je to zvučalo tužno i sjetno, i kad je oproštaj bio konačan.
Bio si mi najbolji prijatelj dok sam bila dijete. Znao si me satima netremice promatrati, i ja sam već tada povjerovala u to da me razumiješ bolje od ikoga. Da me razumiješ bez riječi. Kakva prljava zabluda. Smiješno. Imala sam tada 14 godina. Ti si bio snažan i vrlo hrabar dječak. Čini mi se kao da te vidim sada.. I ono što je tragikomično je da te zapravo u sječanje najlakše prizovem baš takvog.. Dok si još imao osobnost koju sam cijenila. Kasnije sam te toliko silno htjela doživjeti kao istog takvog muškarca.. koji će me zaštititi, biti mi sigurno utočište.. Aha, kako da ne. Kako se naglo, kako brzo izmijenila atmosfera među nama. Žudnja koju sam osjećala za tobom, strast koja se u meni probudila - sve je to sada netragom nestalo, sve kao da se dešavalo nekom drugom..

I eto ofucana lekcija je dovršena..