one love one life

Kada usniš sretan, sretan se i budiš. Čarobno jutro. Kao da je sam Bog sišao u onaj Draženov boravak i dotaknu nas svo troje. A onda šetnja sa Mirjam (kolegica, suradnica i prijateljica ) i psima uz jedan stvarno iskren i kvalitetan razgovor... Dobar početak mjeseca. Kavica s Lipacima (on , moj i njegov prijatelj još od 05.09. neke tamo godine kad smo kretali u 1b, ona, njegova draga.) ...pa kavica sa Sanjom i BUM... U filmu obično žena silazi niz stepenice u svome najboljem izdanju i očarava sirotog muškarca koji ostaje bez riječi. U filmu velim. U mojoj stvarnosti bilo je obrnuto, a ono siroto biće pod stepenicama sam naravno bila ja. On i Roni (njegov prijatelj, znam ga a ne znam ga; vlasnik predivnog glasa).. ali ja Ronija nisam vidjela što je on i prokomentirao.
I eto mene :" a što ćeš ja kad ti njega vidim, ne vidim nikog drugog", kao istina kroz šalu.
"A znam, to je tako još od osnovne škole", reče Roni, a ja pomislim : " A mogao si mi i šamar opaliti." Pročakulali mi sve nešto trivijalno... i tako. Otišli ljudi, kući, valjda. A Sanja i ja.. na Mirogoj po malo zraka i mira. Uvijek se na groblju sjetim one Rebeccine(carica): "groblja su puna nezamjenjivih ljudi". Istina. Ali, meni je muzika u glavi... Odakle dolaziš...Koji je svijet tvoj dom? Učini zadovoljstvo radoznalom srcu mom.. Ti si ono o čemu sanjam, ti si ono čemu se nadam... Uvedi me u svijet svoj... Pod zemlju, nebo, nije važno sljedbenik sam tvoj...

Odvedi me...