Svi smo drugačiji.
Svatko ima neko svoje ja.
[Barem negdje duboko u sebi.]
Svatko ima svoj karakter.
Slab. Jak.
O tome ovisi koliko će se čovjek u svom životu napatiti.
Ako je jak, ništa ga u životu neće moći slomiti. Ako nešto i uspije, takva osoba će se uvijek dići.
Dok slaba osoba ne može u sebi prebroditi niti najbezopasniju stvar, poput neke jedinice u školi. Takva osoba, takva osoba ovisi o drugima. Konstantno joj treba tuđa potpora. Rame za plakanje. Savjetnik i usmjeravatelj.
Ja bih rekla da sam tu negdje između. Nekad mi se čini da će mi se cijeli život odigrati po onim stihovima "ništa mi neće ovi dan pokvarit", samo što se to nerijetko izjalovi i raspoloženje i stupanj živosti se svede na nulu.
Ja to uspjevam riješiti glazbnom terapijom. Ili samo kratkim razgovorom sa svojim djevojkama..
No što kad neki misle da su neuništivi? Da ih nitko i ništa ne može nikad povrijediti ili pokvariti dan. Takvi se najviše zajebu u životu. Misleći da su cijepljeni protiv svega, neki minijaturni virus se svejedno uvuče u krvne stanice. I izjeda iznutra.
Jučer sam pričala s takvom osobom. Osobom koja je uvijek davala dojam da ju boli kurac za sve. Tako i izgleda. No jednom se pomalo opustila. I jedan maleni virus joj je srušio imunitet. No kao i svi s jakim karakterom, digla se. Dok jučer nije napravila pogrešku. Dopustila je da se nepreboljena bolest vrati nepozvana. I tako ispočetka.
Voli vas Muha ;)
|