31.10.2005., ponedjeljak
Dan Reformacije
Danas je osim Dana Reformacije, još par Dana; Dan štednje , Dan vještica ( ili kako se već zove ) Dušni dan. Mnogi od tih dana nisu zapravo autohtono hrvatski. Zna se da se 90% Hrvata izražava kao Katolici, pa onda Dan Reformacije čak može biti i nepopularan. Takođe i taj Halloween day ( se tako piše ?) je neki uvozni američki proizvod, ne? Pa i Dan štednje je za većinu građana Hrvatske samo pusta želja; da imaju toliko da mogu uštediti. U Hrvatskoj samo manjina štedi , al su , po objavljenim podacima na TV-u , lijepe milijarde uštedili ( to su valjda onih 200 obitelji!)
No ipak mene od svih današnjih dana zanima Dan Reformacije, te razmišljam o tome i zato što danas nisam puno što radio( jedna kratka posjeta, jedna lagana kupovina -naravno ONA je trgovala-). Nema nekih važnijih događaja dana, nego mi ostaju misli i osjećaji.
Luter nije bio jedini reformator. Čuven je postao što je na današnji dan te 1517.pokrenuo lavinu, kao gruda snijega na vrhu brda. Usudio se slobodno razmišljati u to mračno vrijeme srednjeg vijeka. Ne samo da je sam razmišljao nego je pozvao i druge na razgovor i zajedničko razmišljanje na jednoj javnoj raspravi. Svojih devedeset pet teza bio je spreman braniti i o njima razgovarati u Witenbergu. Naravno da su te teze bile itekako društveno aktuelne i da je to bilo vrlo osjetljivo "područje". Naravno s tim tezama je dirao tadašnje veličine i autoritete. No nije li to ono što svaka demokratska rasprava i svaka demokracija čini?
Slijedili su Zvingli, Calvin , Meno Simons, ...i svi drugi reformatori do današnjih dana . Danas najnaprednije zemlje svijeta su korjenima Reformacije i demokratske.
|
- 23:37 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
30.10.2005., nedjelja
Reformacija
Mislim, ono , nedjelja je , sad ću se raspisati o tome i vjerskoj tematici( ma i hoću), kad vidim da me je gugo čitao. i odmah se "štrecnem"! Morat ću paziti da li spominjem NJU! Gdje je ONA! Može biti da gugo to naglašava iz malo drugačije perspektive, možda s malo više mladalače strasti; al treba to naglašavati! Pogotovo ako je netko ( kao ja npr.) u nekim srednjim godinama , kad se javljaju kojekakve krize, ljubav ohladi i sl. Spomenio sam tranzit ljubavi na djecu . Možda je sad vrijeme za tranzit ljubavi sa djece? Jer ,u krajnosti , djece moš imati kolko oš (ne budite fundamentalisti i bukvalci) al na kraju smo uvijek ja i ONA! Tako da ozbiljno uzimam gugine komentare.
Djecu sam odvezao dopodne u crkvu a ONA i ja smo išli popodne. PRije četiri smo bili u Tordincima, najstarijoj hrvatskoj župi reformacijske baštine. Župnik mi je dobar prijatelj, pa smo poslije ostali na večeri s društvom.Moja žena (ONA, mi sad proviri preko ramena i pita tko je to ona i kakvo hlađenje ljubavi i krize spominjem) je imala dobro društvo u župnikovoj- pastorovoj ženi.
Danas smo obilježili Dan Reformacije koji je zapravo sutra. Godine 1517. je Martin Luter ušao u povijest. U razgovorima i u crkvi sam istaknuo jednu važnost Reformacije koja se rijetko ističe :Reformacija je temelj demokracije!
Reformacija je , držim , i svakodnevna potreba svakog od nas. Reformiranje, mjenjanje je potreba svakog od nas- mjenjanje na bolje. Mjenjanje kojim pronalazimo nove i bolje forme života i pobožnosti je naša potreba. NE?
|
- 23:32 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
29.10.2005., subota
Napokon gotov radni tjedan. Sad tri dana odmora .Yes! Čovjek se nauči cijeniti odmor kada radi i zaželi se rada nakon ljenčarenja ( osim ako je ljenčina )
Danas sam krenuo po grobljima. Dopodne sam roditelje vozio amo-tamo.
Točnije, išli smo na grob djeda , koji nam nij usput kada u utorak krenemo u Podunavlje. Raširila se familija i odmora ,na sve strane ove ravne naše Slavonije.
Prije posla sam svratio da pogledam seminar Aikida . Zanimljivo.
petak
Igra sa kćerkom prije spaanja je najvažnije što mi osta u sjećanju za taj dan; jedan je balon letio, drugi pukao, igra , cika...I tko to kaže da nismo Homo Ludens?
četvrtak
Kad sam išao na posao , po prekrasnom nebu , plavom, letio je srebrni dvomotorac...
|
- 23:51 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
26.10.2005., srijeda
SEBIČNOST
Promjenio sam smjenu na poslu zbog žene. Njoj treba pomoći oko male cure, pa sam to njoj za ljubav učinio( eto tu je negdje ONA). Sitnica, iako nije velika, makar je nekakva i ono što čuva mir u kući. A i potreba je; treba svako jutro malu voziti do škole; gužva je u gradu , a pošto sam ja bolji vozač ( kao i svi muškarci , zar ne ? ), meni je to lakše , a ljubav moja( ONA), ima više vremena za odmor i druge posliće.
A što čovjek sve vidi u tom prometu! Toliko sebičnosti se očituje, do granica sudara, ili opasnih radnji da je to nevjerovatno! Od najobičnijeg parkiranja preko dva parkirna mjesta , brze , oapsne i do vožnje kroz crveno ...I sve se to još potencira i bezobrazno očigledno je u špicama. Jednostavno; ljudi ne gledaju i ne misle na druge!
Ništa novo pod suncem . Apostol Pavle na to opominje ljude antike( koji su živjeli mirniji život , s manje stresa , mislim), a koliko je to aktuelnije danas:"Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih"( Fil 2:4). U ono doba su izgleda bili pojedini danas , kao da je većina. Pazim da i ja ne budem među to sebičnom skupinom. Vjerovatno bih mogao i više i bolje paziti. Pogotovo u braku i u odnosu prema NJOJ! Uvijek se može bolje. Tome treba težiti ako ćemo poslušati Mt 5 : 48. Time ćemo se razlikovati od općeg trenda, pogotovo u međuljudskim odnosima. Danas je dovoljno zadovoljiti neke minimume. K maksimumu se teži samo u profitu. Čak i na poslu nije uputno kolegama nabijati visoke standarde.
Ako živimo zbog ljudi , onda ćemo na kraju poslati kao oni koji su pojam sebičnosti inih mana. Postajemo robovi njihovim mišljenja, standarda i sl.
|
- 23:08 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
25.10.2005., utorak
Kruh naš svakdašnji...
( naknadno sam upisao gornji naslov da zadovoljim neku formu- jesam li cjepidlaka ?)
|
- 23:24 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Zadnji čas je dana. Hvala Bogu i u ovom danu sam imao posla; ujutro s djecom (tuđom, iako su i oni moji više nego , možda njihovih izgubljenih roditelja) , popodne s mojom. Mlađa kćerka mi ide u prvi razred osnovne , pa nas učiteljica pozvala da budemo prisutni , kao roditelji , na jednom oglednom satu.Kaže mi ćera da je njoj sat brzo prošao. Pa i nama, ali ipak ne tako ko njoj , jer davno smo mi naučili slovo " L".
Naveče kavica s prijateljima , o nekim planovima za neke posliće,.. Doista Hvala Bogu što imam posao, u ovoj eri nezaposlenosti , još raditi na second jobu...
Aleluja!
Zato opet ističem posao kao bitnu odrednicu života. Teško se može, ne samo brak , nego bilo koja veza održavati i izgrađivai bez novca. Budimo realni! Može se neko vrijeme "živjeti od ljubavi", ali ne zauvijek! Toliki brakovi se rastaju! Ne mogu vjerovati da se ti ljudi nisu voljeli kada su odlučili vjenčati se. Ali besposlica i "...svjetska tjeskobna briga ...zaguše ...te ostane bez roda. "(Mt 13 : 22b) Ostanu bez ljubavi!
|
- 23:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
24.10.2005., ponedjeljak
Životne forme
Nekako mi nezgodno da na naslovu posta piše jedan dan , a zapravo obrađuje neke događaje od ranije li što već. Najlogičnije je da naveče ( po mogućnosti prije ponoći), sjedneš napišeš što je bilo taj dan ,i onda imaš fin koplet; događaje i misli dana, s imenom tog dana i datumom iznad.
Zato sam malo preskočio pisanje, i pazim na vrijeme kada ću izdati post, da ima tu neku formu. Mnogima ni te ni druge forme ne znače mnogo. Ruši se svijet starih formi i svakodnevno se postavljaju neki novi standardi. To je u redu i ok; tako se ide naprijed. Tako se dolazi do novih ideja i rješenja; inovacija koje vode u napredak. No sa prljavom vodom mnogi izbace i dijete. Ima formi koje treba rušiti ali i onih koje treba zadržati.
U nedjelju smo žena i ja imali neku ulogu domaćina u našoj crkvi. Pozdravljali smo ljude na ulazu , zaželili im dobrodošlicu i sl. Bilo je lijepo u crkvi. Naravno kad spominjem crkvu , moju ženu, a već sam rekao da smo u braku, govorim o nekim formama , za koje smatram da ih treba zadržati , i mi smo ih zadržali.
U ponedjeljak ujutro na posao; opet s djecom; popodne neke aktivnosti sa mladima...Ipak sam imao neki minimum vremena i za moje kćeri i obitelj. Koje forme u životu zadržati a koje ne? To je i meni svakodnevni izazov! Držim da sam još duhom mlad jer ima još bunta nekog u meni i smatram da ima brojnih formi , brojne stvari koje treba mjenjati...Ali neki kameni temeljci ostaju ; bračna zajednica, crkva ( u nekoj od svojih formi), posao...
Ako nema tih kamena temeljaca , građevina života se trese,ruši i nastaj kaos! NE?
|
- 23:25 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
23.10.2005., nedjelja
Djeca i smisao
Ma sad kad sam pročitao malopređašni tekst čini mi se malo nekompletan, i to iz dva razloga( naravno prvog i drugog);1. U zaključku sam trebao istaknuti da je rezultat kao i Osijek: Hajduk bio 1 :1 . ŽEna mi ništa nije rekla za police u podrumu , a ja njoj za mamu. Nekako kao da smo se obadvoje osjećali krivi, i bili zadovoljni podjelom bodova.
2. Danas na poslu mi je došla jedna asocijacija . Sjetio sam se filma "Tanka crvena linija"( Super film - pogledajte ako niste-ako imate dobar stomak jer je ratni ).
I na poslu imam posla s djecom , te smo danas išli na bazene( kupanje, skakanje, trčanje , dreka , vika- ma što to meni treba). A tako nekako počinje i rečeni film; glavni lik je dezerter ( iako privremeni), na nekom otoku u Pacifiku krajem II svje rata.
Tamo se skriva od MP-a , a otočić je nekako van glavnih linija sukoba i atmosfera je idilična; mir , sunce , more, kupanje djeca u igri i svemu tome . S tim slikama lik napuni svoj hard i odlazi u bitke. Cijelo vrijeme ima raspravu s svojim nadređenim o smislu života, ima li nešto "iza", ima li nešto bolje...U jednoj od zadnjih scena , na kraju lik odvrti te idilične slike djece, ( pa i njihovih majki) i zapravo odabere da bude ubijen...Jer vidio je jedan bolji život ...A svoje djece nije imao...Djeca su smisao života , ne? Ili mislite drukčije? Drugačije shvaćate rečeni film?( Pogledajte ga , ako niste!) Nekako se sad osjećam "kopletan" s ovim postom. Taman za ići spavati. Noć.
|
- 01:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Mislio sam da ću danas nesto nastaviti o ljubavi , vezano za djecu i da cu se tu raspisati ,ali ne! Prevelika je to tema da je zagrizem odmah na početku, a uz to mnogo blogera već obrađuje tu temu ( iako na neki svoj način ), te ne bi previše o tome "oma". Sigurno cu kasnije o tome , i morat cu puno. Sad samo jedna mala misao o onome sto ja nazivam tranzit ljubavi . ( Stalno mi bježe prsti na ova slova bez kvačica gore. strašno ! Nikako da se tog rješim , još od onog vremena kada nije bilo hrvatskih - ili srpskih i inih - fontova na kompiccima).
Prijenos ljubavi sa partnera na djecu! Da li se to vama događa , ili vam se dogodilo?
Nije to ni samo prijenos ljubavi ( iako je to vjerovatno temeljno), nego i prijenos smisla , misli i energije svake vrste...). Da , pojednostavim; dok ste sami sa partnerom sve ovo gore je usmjereno na partnera. Partner je i ljubav i smisao života , o njemu se razmišlja...Kad dođu djeca , ako ne drugačije a ono neopazice i jednim dobrim djelom , prijeđe sve to na djecu. Bar kod sebe tako vidim.
Jedino mi do sada baš nije uspio taj prijenos na punicu. Baš je danas bila kod nas. Trebao sam ženi danas nešto napraviti u podrumu. Neke police , gnjavi me za to danima. Subota je , radio sam tek popodne ( subotnje dežurstvo), te malo duže odspavaj, malo ovo - ono i morao sam ići na posao , nisam napravio . Kad me je vozila na posao kaže mi , ljubav moja, da će odmah dovesti malo i mamu da popodne bude kod nas. Mislim si , sva sreća da radim popodne! Kad je išla po mene na posao , odvezla je mamu; ma super kombinacija.
|
- 01:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
22.10.2005., subota
Djeca
Naravno da su nam djeca jedan od najvažnijih motiva da i dalje ostajemo u braku.Imamo dvoje djece. To je zapravo meni najvažnija terapija trenutno. Pozdravljam i prvog komentatora koji mi je zaželio dobrodošlicu na ovu terapiju ( usput, to mi je ohrabrenje- prvi dan, pa već komentar), ali nije mi ovaj blog ni najvažnija ni jedina terapija. Djeca su i to ,i mnogo više.
Prije neku godinicu čuo sam za jednog susjeda , bolje rečeno sumještanina ( nije ni stanovao tako blizu) , da se ubio . Ostalo troje male djece iza njega.Šokiralo me to, onda sam još bio relativno mlad tata...Od onda sam , nažalost, čuo za još mnoge, a neke sam i znao dosta dobro, da su se ubili...(PTSP, bijeda i sirotinja, razočaranje ili koji već razlozi...) Trenutak za zamišljanje , zar ne? I moglo bi se tu puno pričati i filozofirati, al ono što ja tu želim naglasiti je misao koja me je pogodila kod onog prvog spomenutog samoubojstva ( nemojte se sad vi razočarati ako misao nije dovoljno "visoka"):
Bože dragi, pa on je zbilja bio bolestan; on je zbilja bio u krizi, doista je bio u slijepoj ulici kad nije vidio izlaz , nije imao nade. Koja to bolesna sila mora biti da te odvoji na taj način od tvoje djece ! Užas !!!
Djeca daju , motiv, smisao osvježavaju ljubav, a bez ljubavi...
|
- 01:23 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
21.10.2005., petak
Početak
Svaki početak je težak, tako i ovaj. Dva puta sam , Izgleda pritisnuo krivu tipkicu na tipkovnici i wušššš. Svatko tko ima komp. neko vrijeme, poznaje taj osjećaj bespomoćnosti i gubitka! No nije mi puno teksta bilo izgubljeno , iako možda koja zanimljiva idejica ili metafora.
Dakle žena i ja smo u braku devetnaest godina. I žena i ja! Nije se desilo da je ona (ili ja) bila koju godinu u nekom mraku koju godinu pa tek onda došla sa mnom tratiti godine. To je prvi brak i meni i njoj ( da li i zadnji), i u njemu smo rečeno vrijeme.
|
- 21:40 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
