o'blog

  listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Lipanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (11)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
- obitelj ,posao i ostalo
- odnosi sa ženom ,djecom,
drugim obiteljima i drugima
- to može meni biti kao
jedna terapija - lijek -
oblog ,
a i onima koji čitaju
i u sličnoj su situaciji

glazba












Linkovi
http://humani.blog.hr/

Blog.hr

Monitor.hr

kršćanstvo

www.god.tv
kalvinizam
karizmatizam+
www.obiteljskizivot.com
www.cce.hr
www.imanade.com
www.tcmi.org

abdc
alkion
anđeo s ružom
baća iva
carica
darkwolf
estrogena
feby
goldy
gogoo
helix
lolina
malika
miris dunje
morenade
pjesma...
planinar
ribarnica
sofija
stereo
trill


vakum

Jeruzalem

filmovi
Free Hit Counter
Free Hit Counter

The Thin Red Line





Apocalypse now



The Passion






22.10.2005., subota

Djeca

Naravno da su nam djeca jedan od najvažnijih motiva da i dalje ostajemo u braku.Imamo dvoje djece. To je zapravo meni najvažnija terapija trenutno. Pozdravljam i prvog komentatora koji mi je zaželio dobrodošlicu na ovu terapiju ( usput, to mi je ohrabrenje- prvi dan, pa već komentar), ali nije mi ovaj blog ni najvažnija ni jedina terapija. Djeca su i to ,i mnogo više.
Prije neku godinicu čuo sam za jednog susjeda , bolje rečeno sumještanina ( nije ni stanovao tako blizu) , da se ubio . Ostalo troje male djece iza njega.Šokiralo me to, onda sam još bio relativno mlad tata...Od onda sam , nažalost, čuo za još mnoge, a neke sam i znao dosta dobro, da su se ubili...(PTSP, bijeda i sirotinja, razočaranje ili koji već razlozi...) Trenutak za zamišljanje , zar ne? I moglo bi se tu puno pričati i filozofirati, al ono što ja tu želim naglasiti je misao koja me je pogodila kod onog prvog spomenutog samoubojstva ( nemojte se sad vi razočarati ako misao nije dovoljno "visoka"):
Bože dragi, pa on je zbilja bio bolestan; on je zbilja bio u krizi, doista je bio u slijepoj ulici kad nije vidio izlaz , nije imao nade. Koja to bolesna sila mora biti da te odvoji na taj način od tvoje djece ! Užas !!!
Djeca daju , motiv, smisao osvježavaju ljubav, a bez ljubavi...
- 01:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #