Mislio sam da ću danas nesto nastaviti o ljubavi , vezano za djecu i da cu se tu raspisati ,ali ne! Prevelika je to tema da je zagrizem odmah na početku, a uz to mnogo blogera već obrađuje tu temu ( iako na neki svoj način ), te ne bi previše o tome "oma". Sigurno cu kasnije o tome , i morat cu puno. Sad samo jedna mala misao o onome sto ja nazivam tranzit ljubavi . ( Stalno mi bježe prsti na ova slova bez kvačica gore. strašno ! Nikako da se tog rješim , još od onog vremena kada nije bilo hrvatskih - ili srpskih i inih - fontova na kompiccima).
Prijenos ljubavi sa partnera na djecu! Da li se to vama događa , ili vam se dogodilo?
Nije to ni samo prijenos ljubavi ( iako je to vjerovatno temeljno), nego i prijenos smisla , misli i energije svake vrste...). Da , pojednostavim; dok ste sami sa partnerom sve ovo gore je usmjereno na partnera. Partner je i ljubav i smisao života , o njemu se razmišlja...Kad dođu djeca , ako ne drugačije a ono neopazice i jednim dobrim djelom , prijeđe sve to na djecu. Bar kod sebe tako vidim.
Jedino mi do sada baš nije uspio taj prijenos na punicu. Baš je danas bila kod nas. Trebao sam ženi danas nešto napraviti u podrumu. Neke police , gnjavi me za to danima. Subota je , radio sam tek popodne ( subotnje dežurstvo), te malo duže odspavaj, malo ovo - ono i morao sam ići na posao , nisam napravio . Kad me je vozila na posao kaže mi , ljubav moja, da će odmah dovesti malo i mamu da popodne bude kod nas. Mislim si , sva sreća da radim popodne! Kad je išla po mene na posao , odvezla je mamu; ma super kombinacija.
Post je objavljen 23.10.2005. u 01:04 sati.