Nekako mi nezgodno da na naslovu posta piše jedan dan , a zapravo obrađuje neke događaje od ranije li što već. Najlogičnije je da naveče ( po mogućnosti prije ponoći), sjedneš napišeš što je bilo taj dan ,i onda imaš fin koplet; događaje i misli dana, s imenom tog dana i datumom iznad.
Zato sam malo preskočio pisanje, i pazim na vrijeme kada ću izdati post, da ima tu neku formu. Mnogima ni te ni druge forme ne znače mnogo. Ruši se svijet starih formi i svakodnevno se postavljaju neki novi standardi. To je u redu i ok; tako se ide naprijed. Tako se dolazi do novih ideja i rješenja; inovacija koje vode u napredak. No sa prljavom vodom mnogi izbace i dijete. Ima formi koje treba rušiti ali i onih koje treba zadržati.
U nedjelju smo žena i ja imali neku ulogu domaćina u našoj crkvi. Pozdravljali smo ljude na ulazu , zaželili im dobrodošlicu i sl. Bilo je lijepo u crkvi. Naravno kad spominjem crkvu , moju ženu, a već sam rekao da smo u braku, govorim o nekim formama , za koje smatram da ih treba zadržati , i mi smo ih zadržali.
U ponedjeljak ujutro na posao; opet s djecom; popodne neke aktivnosti sa mladima...Ipak sam imao neki minimum vremena i za moje kćeri i obitelj. Koje forme u životu zadržati a koje ne? To je i meni svakodnevni izazov! Držim da sam još duhom mlad jer ima još bunta nekog u meni i smatram da ima brojnih formi , brojne stvari koje treba mjenjati...Ali neki kameni temeljci ostaju ; bračna zajednica, crkva ( u nekoj od svojih formi), posao...
Ako nema tih kamena temeljaca , građevina života se trese,ruši i nastaj kaos! NE?
|
