Ma sad kad sam pročitao malopređašni tekst čini mi se malo nekompletan, i to iz dva razloga( naravno prvog i drugog);1. U zaključku sam trebao istaknuti da je rezultat kao i Osijek: Hajduk bio 1 :1 . ŽEna mi ništa nije rekla za police u podrumu , a ja njoj za mamu. Nekako kao da smo se obadvoje osjećali krivi, i bili zadovoljni podjelom bodova.
2. Danas na poslu mi je došla jedna asocijacija . Sjetio sam se filma "Tanka crvena linija"( Super film - pogledajte ako niste-ako imate dobar stomak jer je ratni ).
I na poslu imam posla s djecom , te smo danas išli na bazene( kupanje, skakanje, trčanje , dreka , vika- ma što to meni treba). A tako nekako počinje i rečeni film; glavni lik je dezerter ( iako privremeni), na nekom otoku u Pacifiku krajem II svje rata.
Tamo se skriva od MP-a , a otočić je nekako van glavnih linija sukoba i atmosfera je idilična; mir , sunce , more, kupanje djeca u igri i svemu tome . S tim slikama lik napuni svoj hard i odlazi u bitke. Cijelo vrijeme ima raspravu s svojim nadređenim o smislu života, ima li nešto "iza", ima li nešto bolje...U jednoj od zadnjih scena , na kraju lik odvrti te idilične slike djece, ( pa i njihovih majki) i zapravo odabere da bude ubijen...Jer vidio je jedan bolji život ...A svoje djece nije imao...Djeca su smisao života , ne? Ili mislite drukčije? Drugačije shvaćate rečeni film?( Pogledajte ga , ako niste!) Nekako se sad osjećam "kopletan" s ovim postom. Taman za ići spavati. Noć.
Post je objavljen 23.10.2005. u 01:32 sati.