Zadnji čas je dana. Hvala Bogu i u ovom danu sam imao posla; ujutro s djecom (tuđom, iako su i oni moji više nego , možda njihovih izgubljenih roditelja) , popodne s mojom. Mlađa kćerka mi ide u prvi razred osnovne , pa nas učiteljica pozvala da budemo prisutni , kao roditelji , na jednom oglednom satu.Kaže mi ćera da je njoj sat brzo prošao. Pa i nama, ali ipak ne tako ko njoj , jer davno smo mi naučili slovo " L".
Naveče kavica s prijateljima , o nekim planovima za neke posliće,.. Doista Hvala Bogu što imam posao, u ovoj eri nezaposlenosti , još raditi na second jobu...
Aleluja!
Zato opet ističem posao kao bitnu odrednicu života. Teško se može, ne samo brak , nego bilo koja veza održavati i izgrađivai bez novca. Budimo realni! Može se neko vrijeme "živjeti od ljubavi", ali ne zauvijek! Toliki brakovi se rastaju! Ne mogu vjerovati da se ti ljudi nisu voljeli kada su odlučili vjenčati se. Ali besposlica i "...svjetska tjeskobna briga ...zaguše ...te ostane bez roda. "(Mt 13 : 22b) Ostanu bez ljubavi!
Post je objavljen 25.10.2005. u 23:23 sati.