Promjenio sam smjenu na poslu zbog žene. Njoj treba pomoći oko male cure, pa sam to njoj za ljubav učinio( eto tu je negdje ONA). Sitnica, iako nije velika, makar je nekakva i ono što čuva mir u kući. A i potreba je; treba svako jutro malu voziti do škole; gužva je u gradu , a pošto sam ja bolji vozač ( kao i svi muškarci , zar ne ? ), meni je to lakše , a ljubav moja( ONA), ima više vremena za odmor i druge posliće.
A što čovjek sve vidi u tom prometu! Toliko sebičnosti se očituje, do granica sudara, ili opasnih radnji da je to nevjerovatno! Od najobičnijeg parkiranja preko dva parkirna mjesta , brze , oapsne i do vožnje kroz crveno ...I sve se to još potencira i bezobrazno očigledno je u špicama. Jednostavno; ljudi ne gledaju i ne misle na druge!
Ništa novo pod suncem . Apostol Pavle na to opominje ljude antike( koji su živjeli mirniji život , s manje stresa , mislim), a koliko je to aktuelnije danas:"Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih"( Fil 2:4). U ono doba su izgleda bili pojedini danas , kao da je većina. Pazim da i ja ne budem među to sebičnom skupinom. Vjerovatno bih mogao i više i bolje paziti. Pogotovo u braku i u odnosu prema NJOJ! Uvijek se može bolje. Tome treba težiti ako ćemo poslušati Mt 5 : 48. Time ćemo se razlikovati od općeg trenda, pogotovo u međuljudskim odnosima. Danas je dovoljno zadovoljiti neke minimume. K maksimumu se teži samo u profitu. Čak i na poslu nije uputno kolegama nabijati visoke standarde.
Ako živimo zbog ljudi , onda ćemo na kraju poslati kao oni koji su pojam sebičnosti inih mana. Postajemo robovi njihovim mišljenja, standarda i sl.
Post je objavljen 26.10.2005. u 23:08 sati.