Nova Politika

Pripremio : Boris

( temeljem razgovora autora knjige "Lažna zora globalizacije", dr. Slavka Kulića s ljubljanskim novinarem " Dela", Nikicom Mihaljevićem :
http://www.portalalfa.com/slavko_kulic/lazna_zora_globalizacije.htm )



Uvod


Nema nikakve sumnje da je nasilje u svijetu kroz ugnjetavanje ( eksploataciju čovjeka po čovjeku ) dovelo to ovoga što sada imamo. Ispostavlja se da " kapitalizam " kao društveno ekonomski poredak ( kako smo ga mi naučili nazivati ), u biti to nije jer nepovezuje ljude i narode u zajednicu, već ih naprotiv razjedinjuje putem profita. Trend da se sve privatizira, a koji proizlazi iz pohlepe prisvajanja je krajnje ubitačan . O tome na svoj način govori Kulić.

Nasuprot tom procesu javljaju se , kako on to naziva Nuridini Meše Selimovića, a to su ljudi kao mi, koji se suprostavljaju neoliberalizmu ( drugim jezikom : neodarvinizmu ), kojim se zagovara pravo jačega. Odvija se igra u kojoj umni Nuridini bivaju izopćeni, osuđeni, neprihvaćeni od osrednjosti i mediokritetsva, koje egzistira po pravilima nasilja.

On tvrdi da se očovječenje ne može ubiti, te da moramo znati, htjeti i spriječiti nove oblike rasizma, fašizma i nacizma koji se induciraju u insitucijama nasilja.

Ja mislim da je Slavko Kulić kroz svoje pisanje i javne nastupe u našim prilikama još prije nastupanja ovih društvenih promjena dao svoj golemi obol razvoja svijesti koja danas sve više u ovim prilikama dolazi do izražaja. On nema potrebe više što govoriti. Na nama je da preuzmemo tu odgovornost i prosljeđujemo drugima, a dogodit će se ono što se mora dogoditi slijedom povijesnih okolnosti.

Za mene još značajnija osoba je Erich Fromm, žestoki napadač nezdravog društva, profiterskog kapitalizma i birokratskog socijalizma, društva oskaćenog nekrofilnošću robne proizvodnje i potrošačkog mentaliteta, čovjek koji je stalno unapređivao ljubav prema životu.

U svemu tome najveći problem su ljudi glede njihove neosvješenosti koji se kroz institucije nasilja educiraju u njihove voljne izvršioce širom svijeta, kao podanici i budući gubernatori kojima se osigurava egzistencija kroz edukaciju za koncepciju nasilja i legalnost provođenja tog nasilja.

Ivo samo za uvod iz tog a razgovora Kuluć-Mihaljević, kako bismo razumjeli ono što je kasnije rekao.



Osvijetlite nevidljivu ruku


Prof. dr. S. Kulić govori dalje o pojmu " osvijetlite nevidljivu ruku ". Ovaj pojam odnosi se na nama mraćne sile koje su nama kao nepoznate, a te sile povlaće konce naše sudbine jer ništa u prirodi i društvu ne odvija se slučajno ( Fromm : " Sve je predviđeno samo je data sloboda izbora". )

Mi bi smo najradije da znamo točno tko stoji iza što. Ali to izgleda nemoguće, i onda proizlazi da je to tajna, a u stvari nije i nemože biti tajna, jer sve se da rasvijetliti.

Po meni sve se odvija po zakonu inercije kada se jednom pokrene taj "točak zamašnjak". On se kreće kao perpetum mobile, a pred sobom melje sve kao buldožer, i sam sebi natače gorivo. Zna se danas da iza toga stoji stotinjak familija, pretvorene u korporacije, da im je pogonsko gorivo kapital, a "Duh Sveti " , novac ( monetarno tržište ), a sve je prekriveno prozirnom folijom koja se zove " slobodno tržište ", "liberalizam“, „sloboda pojedinca". A sve je samo igra riječi da se međusobno zamantavamo. Stvari su vrlo jednostavno ( kako veli @toluen ), treba jednostavno reči i utvrditi tko koga u pojedinom odnosu iskorištava.

Naravno, svi ti moćni pojedinci, kojima se nezna ni ime ni adresa, rade iza kulisa, imaju svoje dobro plaćene izvršioce od društvenih i državnih institucija, pa do političkih organa vlasti ( Vlada ). To je neravnopravna borba, jer oni protiv kojih se borimo nalaze se u poglavarstvima vlasti, koji sve ovo trebaju zamjesiti i zaodjenuti u ruho legaliteta koje se danas naziva " parlamentarna demokracija ". Borba će biti duga i neizvjesna ( kako kaže toluen ), a svaka generacija može načiniti samo jedan korak u svom napretku ( kako kaže Fromm ).

Dakle, mi moramo znati protiv koga se borimo, da bi smo znali kako se trebamo boriti, i da je to stalni proces u razvoju budućeg neizvjesnog događaja. Pri tome ne treba gajiti iluzije ( kako tvrdi toluen), jer bolje je plivati u govnima nego u iluzijama.



Što treba činiti narod ?


Tako i sada u ovom slučaju odlučivanja na državnom referendumu o ulasku u EU, narod treba učiniti ono što mora, na valjan način, a ono neka bude po predodređenim silama. Ništa ne ide glavom kroz zid, kako neki misle, možda i ovdje na blogu. Bitno je sve uraditi na legalan način i bez nasilja, jer nasilje uzvraća odmah nasilje.



Nadnica za strah

Kulić dalje koristi pojam " antropocentrizam " i " biocentrizam ". Prvi pojam označava da je sve podređeno čovjeku u smislu onoga " use, nase i podase", a ovaj drugi pojam apostrofira sam život kao činjenicu u najširem smislu riječi bioetike.

Naravno da smo mi podložni ovom prvom pojmu zbog čeka kulturološko propadamo ( nema razvoja unatoč ogromnog razvitku tehnologije ). Globalizacija igra na kartu viška ljudi, potrošačkog društva, a uništenje nacionalne ekonomije, stvaranje osiromašenog društva koje se na kraju ne može staviti u proces osvješćivanja, i konačno smanjenje ljudi na planeti ( koja će se na taj način očistiti ), te ostavljanje prostora za bogate. ostvaruje se pravo jačega kroz neodarvinizam i moto " - Znanje je moć ( scijentizam ).

Naravno, obezpravljeni ljudi postaju siromasi, jefina radna snaga za " nadnicu za strah " Svijet se osvaja osvajanjem tuđih vlada kroz stvaranje interpersonalnih saveza ( čitaj: davanje financijske i vojne pomoći ), a ove ( vlade ) za uzvrat kroz političku vlast osiguravaju sve druge moći svojim zaštitnicima. Ti koji sijede u vladama nazivaju se "politički deterministi " ( politička vlast im je kao neki oblik vlasništva ).

Da skratim : Sve što piše Kulić govori o tezi koju zastupa @toluen da se stvari neće mijenjati tako brzo, kao i o onome što tvrdi @Gordi kad govori u ljudima kao krdima, a ovdje se govori o majmunizaciji svijeta ( oni koji prihvaćaju da se s njima manipulira ). Kulić to temelji na činjenici da čovjekova povijest pripada 99,9 % kao lovcu sakupljaču, a resto mu je prisvajački pricip, a najmanje mu je do razvoja svijesti o nužnosti stvaranja da bi se trošilo.

Dakle, vrlo je važno znati kontekst vremena u kojem se nalazimo da bi mogli donositi realističke odluke i prosudbe i da se ne bi opteretili iluzijama.
Na kraju vrlo je važno znati da će u tom procesu homo sapiens sam sebe samoprobaviti.Zato se Kulić zalaže za bioetiku. Ishod života zavisit će o stanju svijesti u svijetu i u pojedinim društvima. Oni koji ne prihvaćaju igru stavljaju se u izolaciju ( SAD u 1998. drži pod političkom i ekonomskom izolacijom 2/3 svijeta ).



Kapitalizam zakonito stvara sukob


Kulić tvrdi da globalna kriza nije slučajna. Ona je proizvod dobro plaćenog rada scijentista-najamnika koji svoje znanje stavljaju u funkciju eksperimentiranja sa životom...tvrdi da su veći problem scijentisti nego naručitelji projekata...9/10 svih znanstvenika svijeta rade za centre moći, posebno za vojni kompleks....svijetu se nameće globalizacija kao tuđe pravo...time se gubi pravo na vlastitu kulturu.. postoji razoran odnos prema radnoj snazi...nema neovisne monetarne vlasti, ni samostalnih nacionalnih banak...izvršna vlast manipulira monetarno-financijske institucije ( integrirani politički determinizam - financijaši i policajci su izvršioci političkog determinizma )... novac postaje sve jače sredstvo razaranja odnosa u svijetu...trgovanje novcem odvojilo se od stvarnih odnosa; od roba i usluga...ne želi se dijeliti profit s radnicima...planira se radnike zamjeniti robotima u postindustijskom privređivanju...opća tendencija kapitalistiće proizvodnje je snižavanje nadnica...vlada logika da svi u svijetu proizvode bolje od nas, da se u svemu bolje misli, pa mi nemamp potrtebe da mislimo i proizvodimo...narodi ovih prostora nisu se osvijestili i ne mogu to razumjeti što se je dogodilo...svi su u sukobu jer nema koncepcije, strategije i sustava socijalnih odnosa..nadnica ne vrijedi više, kao ni ono što proizvodimo za nadnicu. ( Ovo stanje je Kulić opisiva još za Domovinskog rata )

Kulić u svojoj knjizi kaže da kapitalizam zakonito stvara sukob, i ne može biti zajednica ljudi ( društvena ekonomska formacija ). To nije mehanizam udruživanja nego kapitala. To je Marx znao prije više od 100 godina ( 1865. ).



Globalizacija kao nacifikacija - NE


Sva novonastala društva u Istočnoj Europi i na tlu bivše Jugoslavije sve su manje sposobna reproducirat život. Ono čemu se teži (NATO, EU, WTO itd ) za većinu tih društava nemora imati neko znančenje. Sve se može integrirati , a da neznamo koje značenje ima to za budućnost.. Režiseri tih integracija znaju što dobivaju, ali narod to nezna , a svi ostali šute (inteligencija, znanstvenici ). Jedino o tome govore sve političke stranke preko svojih obećanja, čime se suprostavljaju nacionalnom konceptu vlasti ( iako govore da zastupaju nacionalne interese ). Najpodmuklije uništavanje provodi se putem javnih medija po specijalnim metodama, što je posebna tema. Borba za vlast u svim tim društvima vodi se do vlastitog uništenja. Vjerska i politička inkvizicija dobro je osmišljena prema pojedincu i društvenoj skupini suprotnog mišljenja.

Upravljanjem svijetom iz jednog centra, prema današnjim globalističkim kriterijima, apsolutna je nacifikacija planeta Zemlja.. Države raspadom Jugoslavije prepuštene su na milost i nemilost globalista.. Kulić tvrdi da se svijet može održati samo u različitosti, a ne u istosti (ovo je u skladu s Biblijom, op.a.komentara ). Mi smo žrtve svog vlastitog primitivizma. I mučitelj i žrtve našle su se u raljama globalista iz kojih se nećemo lako izvući.Žrtve su nastavak II. i III. svjetskog rata, a Četvrti je započeo na ovim prostorima kada nam je obećano da ćemo biti vojno zaštićeni od međusobne ugroženosti.

On ne vidi Europu kao naš uzor, jer ta Europa je već zakorčila 50 godina unaprijed preko svojih moćnika, koji misle samo na sebe.



Poturica je gori od Turčina

Naprotiv, u našem društvu svakodnevno se piše u tisku da mi neznamo što trebamo sijati i to na zemlji iznimne plodnosti. On ne može prihvatiti istinu da pripadamu društvu s tako visokim stupnjem lijenosti uma i udobnosti tijela ( upozorava već 35 godina ). On se jednostavno boji pogrešne svijesti ovoga društva koja stalno očekuje da će nešto za nas učiniti netko drugi ( podanički mentalitet ). U tom smislu nasilje podanika može biti veće breme za narod nego nasilje nacionaliste.( poturica je gori od Turčina ).



Globalizacija kao biocentrički sustav - DA

Ako se u svijesti ljudi rađa nasilje, a istovremeno moramo živjeti jedni pored drugih ( Hrvati, Slovenci,Srbi, Bošnjaci, Crnogorci ), onda su nastojanja međunarodnih snaga ( OUN-a, NATO ) besmisleni i ne mogu biti jamstvo budućega mira. Zato je potrebno prvo to osvijestiti da bi smo ušli u treći milenij ( 21. stoljeće ). Tek nakon toga možemo promišljati o bioetičkom odnosu prema prirodnom prostoru, kao proizvodnom prostoru prema kriterijima biocentričkog sustava vrijednosti, biofilozofiji, bioteoriji i biosustavu života u ovom prostoru.

Tek u tom smislu ljudska težnja za opstankom može nas održati u kontekstu globalnog procesa osvješćivanja svijeta, jer je to uvijet opstanka uopće, ako se smatramo inteligentnim bićima.

Dakle, " GLOBALIZACIJA DA ", ali u kontekstu biocentričnog vidokruga.

Na kraju ovog razgovora Kulić je zaključio da mi nismo u 21. stoljeću, jer on vrijeme prosuđuje prema stanju svijesti, u smislu onoga što trebamo znati da bi smo drugačije djelovali.

cat

Dana 22.12. 2011. predajom zajednički supotpisanog zahtjeva Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske, s kojim se traži sudjelovanje u nadzoru predstojećeg referenduma o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, javnosti su se predstavile snage okupljene pod imenom „VIJEĆE ZA HRVATSKU – NE U EU“.

Vijeće je udružena politička snaga koje djeluje sa zajedničkim ciljem očuvanja suvereniteta Republike Hrvatske. U sudbonosnim trenucima za Hrvatsku članice vijeća odlučile su u drugi plan staviti ideološke različitosti i zajednički stati u obranu suvereniteta Hrvatske.

Predaja zahtjeva DIP-u prvi je zajednički korak, a nakon njega uslijedit će niz argumentiranih zahtjeva s kojima se od odgovornih čimbenika hrvatskog društva traži poštivanje civilizacijskih
i zakonskih normi s ravnopravnim uvjetima u javnoj raspravi o eventualnom pridruživanju Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Izostanak javne rasprave i ne transparentnost pregovaračkog procesa opravdano daju za sumnjati da vladajuće „elite“ pred javnošću kriju pravu istinu o Europskoj uniji i posljedicama koje bi pridruživanje imalo za Hrvatsku. VIJEĆE ZA HRVATSKU – NE U EU će od nadležnih institucija Hrvatske države zatražiti cjelovit sadržaj i kvalitetno tumačenje već potpisanog ugovora, s projekcijom posljedica ugovornih točaka te odgodu referenduma do završetka kvalitetne javne rasprave. Bit će zatražena ravnopravna medijska zastupljenost vjerodostojnih predstavnika pro i kontra opcije ulaska Hrvatske u Eu, te ravnomjerno financiranje obiju strana.

Riječ je o sudbonosnoj odluci koja ne smije biti moderirana uzurpiranjem medijskog, političkog i promidžbenog prostora, a sve je to financirano novcem građana, koji zahtijevaju i zaslužuju točnu i vjerodostojnu informaciju. Među poreznim obveznicima koji financiraju proračun RH, nalaze se i euroskeptici i eurofili, pa bi shodno tome i raspodjela novca predviđenog za propagandu trebao biti ravnomjerno raspoređen, a ne diskriminirajući, eurofilima sve, a euroskepticima ništa.

VIJEĆE ZA HRVATSKU – NE U EU

Političke stranke:
Hrvatska stranka prava
Akcija za bolju Hrvatsku
Volim Hrvatsku
Hrvatska čista stranka prava
Nacionalni demokrati
Savez za promjene
Demokratska stranka žena
Obiteljska stranka
Jedino Hrvatska
Stranka hrvatskih branitelja
Nova Hrvatska
Hrvatski demokratski centar – Stranka mladih

Udruge i neformalne grupe građana:
Pokret građanska solidarnost
Udruga HVIDRA Črnomerec
Udruga udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata RH, Grada Zagreba i Zagrebačke županije
Udruga projekt
Hrvatsko društvo za promicanje ljudskih prava
PND
ZUM Zagreb
Hrvatski nacionalni pokret
Društvo Tugare „Mogu bolje“

Istaknuti pojedinci:
dr.sc.Srećko Sladoljev
mr. Karino Hromin Sturm
dr.med. Aleksandar Soltyšik
Vladimir Biondić

Izvor: http://www.volim-hrvatsku.hr/naslovnica

Možda na prvi pogled izgleda da ovaj post koji prenosim nema baš velike veze sa politikom, ali ovaj post baš kao i politika, u današnje vrijeme nažalost ima veze sa svime :)

Prenosi: Veki

Vjerovanje egzistira u samoj suštini čovjekove „ljudskosti“ (niže, lažne prirode). Utoliko više, jer je, kao što smo to već uvidjeli, doslovce svo naše „tzv. znanje“ o svijetu (a samim tim i o sebi samom) utemeljeno isključivo na vjerovanju, odnosno na mišljenju – „mišljenju da znamo“. Mi slijepo vjerujemo svom logičkom, racionalnom umu (iako je on sve drugo samo ne „racionalan“!), i zbog toga, vjerujući njemu, iluziju prihvaćamo kao stvarnost a zabludu o istini smatramo „znanjem“. – Znanje jeste istina, ali „vjerovati da znamo“ nema ama baš nikakve stvarne veze sa znanjem, pa samim tim ni sa istinom.

Vjerovati u nešto – znači vjerovati u istinitost svoje vlastite predstave o tome; a jasno nam je da je svaka predstava ipak samo iluzija uma a ne stvarnost. Zbog toga, „vjerujući“ nikada ne možemo iskusiti stvarnost nego uvijek samo iluziju – „mrtvu stvar“. A to, opet, znači samo jedno – da vjera uvjetuje iskustvo, te da je, za bezuvjetnu spoznaju istine, neophodno prevladati, čak, i vjeru!

Zbog čega, uopće, vjerujemo?

Uslijed razdvojenosti od istinskog znanja (svoje istinske osobnosti) mi ne posjedujemo sposobnost istinskog razumijevanja onoga što jeste, i zato, suočeni sa neizmjernošću života, uviđamo stravičnu prazninu vlastite ništavnosti i nemoći… a od tog tamnog mikrokozmičkog Bezdana obuzima nas samrtni podsvjesni strah. Automatski, paralelno sa strahom je prisutna i snažna žudnja da taj strah eliminiramo – a to nastojimo kreiranjem kojekakvih vlastitih predstava, čije potonje realiziranje će nam, po našem uvjerenju, donjeti istinsko izbavljenje i osloboditi nas krajnje bijede života. …Tako, mi neprestano nastojimo pobjeći od samog sebe – i to upravo tjerani željom da samog sebe spoznamo (!); no međutim, tog „suludog mehanizma“ uopće nismo svjesni.

Tim bijegom od „Neizvjesnosti“ mi podgrijavamo iluziju svoje sve veće sigurnosti i izvjesnosti. Na tom putu se čvrsto vežemo za te iluzije, brižno njegujući vlastitu ovisnost i postajući robovi svoga sljepila za svjetlo istine. Na taj način, sama vjera („vjerovanje“), uzeta kao cilj, kao „slamka spasa“, okreće nas od samoga Sebe i potiče uvjetovanost i razdvojenost u svakom pogledu. Ona, dakle, i postoji upravo zbog prisustva straha, i ima cilj da nas, udaljavanjem od njega, približi spoznaji stanja ljubavi. … No, uistinu, cijeli taj put je samo iluzija, jer sve što je potrebno je već ovdje (i sada) – samo trebamo toga postati svjesni.

Prema tome; vjera predstavlja „utočište“ od straha, a pošto je strah posljedica neznanja, odnosno nerazumijevanja istine – samim tim, sklanjajući se pod okrilje vjere odričemo se psihološke slobode, a time i same mogućnosti raskrinkavanja iluzorne osnove straha i spoznaje istinskog znanja. Tako, vjera uistinu jeste tamničar istinskog znanja!

Organizirana vjera podrazumijeva određene koncepte koje treba poštovati, i kojih se treba pridržavati, kako bismo se oslobodili bremena patnje. Na taj način, dosljednošću vjeri, mi nastojimo slijediti određene ideje, odnosno ideale, i time pročistiti svoju prljavštinu (pa čak i prljavštinu svijeta!). – Takvo „pročišćavanje“ predstavlja trajni, kontinuirani proces, tako da ne donosi zapravo ništa novo, nego predstavlja samo modifikaciju staroga. Da bismo spoznali to „novo“ stanje, pogrešno je nastojati da se „poboljšamo“ ili „pročistimo“; potrebno je „samo“ ostvariti uvid u svoju istinsku prirodu, koja jest savršeno čista i koja je takva oduvijek: „Sve što vam treba jeste svjež pogled na vas same, na vaše biće. Samo to. Svjež pogled. A ja vam kažem da sa tim svježim, novim, nevinim pogledom – ego otpada sam od sebe.“

Ako slijedimo bilo kakav proces, mi time, zapravo, samo nastojimo „oplemeniti“ svoj EGO – i time samo nasjedamo na podmukle trikove svoga uma. Taj um nas, shodno racionalističkoj logici, uvjerava da je neophodno pred sobom imati ideal čistoće kako bismo i sami mogli postati čisti; međutim, to je strašna zabluda. – Ono što je neophodno jeste, na umu neshvatljiv način: „trenutno!“ se naći u stanju savršene čistoće. A to se ostvaruje jedino potpunim sagledavanjem cjelokupne svoje prljavštine, a ne nekim „trudom“ da postanemo čisti, jer: Dok god se trudim da postanem savršen – ja sam, dakle, nesavršen; savršenost je u jasnom, potpunom, sveobuhvatnom sagledavanju nesavršenosti.

Dakle, nekorisno je slijepo se pridržavati bilo kakvih pravila i koncepata, pa čak i slušanja raznih propovijedi, ukoliko će nam to biti samo „zabava za um“. Ono što je zaista potrebno jest: Probuditi se! Tek tim „Buđenjem“ ostvaruje se istinsko razumijevanje onoga što jeste; a tada čak i slušanje propovijedi konačno prestaje biti puki intelektualni čin i dobiva dubinsku – „treću dimenziju“. To je dimenzija prirodnog stanja uma, stišanog uma, NE-uma, tj. uma koji ne prianja za površinske aspekte svoga manifestiranja.

Da bismo se probudili, i spoznali istinu, neophodno je da budemo slobodni i od sumnje i od vjerovanja – jer su to samo dvije strane istog novčića. To postižemo odbacivanjem sveg nagomilanog „znanja“, koje uvjetuje (ne)jasnoću naše percepcije a koje jest samo nagomilana prošlost. Ignoriranjem (ali istinskim – sa ljubavlju!) te cjelokupne prošlosti postižemo svjesnost onoga što jeste „ovdje i sada“, pa samim tim otpada i svaki strah, jer – strah ne postoji u sadašnjosti. …Tada, i samo tada – odnosno to, i samo to – jeste SLOBODA OD EGA.

Najveći neprijatelj realizacije, te uspjeha bilo koje vrste, jest SUMNJA. Ona je direktna posljedica straha, pa je, samim tim (usporedno sa vjerom), najjači tjelohranitelj EGA. Mi „sumnjamo“ samo zbog toga što se naš EGO konstantno plaši mogućeg ugrožavanja svog integriteta. Tako, sumnjajući u jedno mi se, istovremeno, čvrsto držimo vjerovanja u drugo, a to za što se držimo su već oformljene predrasude i uvjerenja, koje nam daju iluziju sigurnosti. Na taj način „vjera“ sama po sebi postaje Cilj – a tada je ona zaista leglo predrasuda i izvor svakog zla i razdvajanja.

„Vjerovati“, zapravo, istovremeno znači i „sumnjati“ (suprotnosti su jedna u drugoj sadržane!); zbog toga nam je neophodno potpuno odsustvo i jednog i drugog. To biva ostvareno „Vjerovanjem u sve“, odnosno vjerovanjem „da je sve moguće“, a to znači da „ne sumnjamo ni u što“ …ili, ako više volimo: to znači da unutar sebe ostvarimo stav „Sumnje u sve“!!! – Stav „sumnje u sve“ ne znači sumnju u svaku pojedi(nač)nost zasebno, već upravo: odsustvo sumnje prema bilo čemu (bilo čemu posebno)! …To je stav apsolutne otvorenosti, gdje nema „vjerovanja“ ni u što posebno, ali gdje, stoga takođe, nema ni „sumnjanja“ ni u što posebno. To je stav: „SVE JE MOGUĆE“; jer je zaista sve Promjena, a promjena jest ne-stalnost, ne-predvidivost i ne-izvjesnost, i stoga ne podleže osobnim stavovima i ocjenama. Taj stav otvorenosti zapravo nije „stav“ već je to upravo ono stanje što ostaje prilikom odsustva svakog mogućeg stava; to je stanje koje, time, eliminira mogućnost utjecaja iluzije i omogućava svjesnost istine.

Ogroman je broj ljudi koji smatra (misli, vjeruje…) da se apsolutna istina ni na koji način ne može iskusiti i da je njeno postojanje čista iluzija. To su takozvani „ateisti“, koji su ustvari često veći vjernici od mnogih „deklariranih“ vjernika – jer jedni vjeruju da „Bog“ postoji, a drugi vjeruju da „Bog“ ne postoji; tako da se sva čvrstina njihovog stava (i jednih i drugih) oslanja upravo na čvrstini vlastitog „vjerovanja“! Pri tome, ateisti nisu ni približno svjesni koliko su ustvari u pravu – jer ona, Apsolutna Istina, zaista ne postoji (obzirom da ona jeste Postojanje) a „Bog“ je, zapravo, samo naša osobna iluzija (predstava) u koju vjerujemo. No „vjernici“ toga nisu svjesni, i zato je svo njihovo nastojanje da spoznaju Ideal („istinu“ u koju vjeruju) zasnovano isključivo na „goloj“ VJERI. Njima, stoga, vjera sama po sebi predstavlja Cilj, a kreirane dogme predstavljaju šablone van kojih se ne smije i o čijoj se ispravnosti i istinitosti „ne raspravlja!“ (jer je to, navodno, „bogohuljenje“). Na taj način vjera predstavlja uzročnik razdvajanja između čovjeka i čovjeka, čovjeka i Istine (čovjeka i Boga), i moćno sredstvo u službi EGA, kojim su konci manipulacije smješteni u ruke „Izabranih“ – a kojima je, tako, bogom-data „ekskluziva“ na tumačenje istine i stvarnosti, odnosno onoga što jeste. …Kako li je, samo, taj pristup pogodovao srednjevjekovnom, moralno izvitoperenom i u dogmatske šablone okovanom, svećenstvu – koje je, držeći se Inkvizitorstva i strogo sljedeći bezumlje svog uma, možda i zaista vjerovalo da čini ispravno i „u ime Boga“, ali je zapravo, u svojoj općoj nesvjesnosti i zaluđenosti, najodanije služilo upravo „onoj drugoj“ strani.

Tako shvaćena, vjera zapravo predstavlja ropstvo, a ne put u slobodu – slobodu koja podrazumijeva slobodu čak i od same „ideje o Bogu“. Takva sloboda jest prostranstvo apsolutne psihološke neovisnosti, pri čemu svako sam sebi jest svjetlost – a to i jeste ono nužno, jer apsolutnu istinu (suštinu) možemo spoznati samo, i isključivo, unutar samoga sebe. Dok to ne realiziramo, svo naše „znanje“ će podlijegati isključivo okvirima „vjerovanja“ i „nevjerovanja“ (sumnje), a „vjernici“ i „ateisti“ će zauvijek imati materijala za svoje široko-umne, i duboko-umne, rasprave…

Dakle, krajnje precizno rečeno: Vjerovanje i nevjerovanje su samo imaginacije uma kojima se on štiti od Istine.

Izvor: apsolutnaistina.com

Unionisti su prisiljeni pitati narod na referendumu želi li se priključiti Europskoj uniji. Iskoristimo to! Nije udružena izdajnička eurofanatična oligarhija baš presretna što će se dogoditi referendum o pristupanju Europskoj uniji. Ali ga, eto, moraju raspisati. Procedura za koju žive ponekad im ne mora ići u prilog!

Prije nego što im građani Hrvatske odgovore na referendumu što misle o aneksiji „zemlje koju najbolje poznaju“ (termin koji eurokrati rabe kad govore o zemlji-članici iz koje potječu), iskoristite priliku i recite svojim roditeljima i djeci, recite svojim prijateljima, poznanicima, recite svima:

Laž je da je Europska unija demokratska zajednica zemalja. Ona nije parlamentarna demokracija, ondje vlada izraziti demokratski deficit. Europski parlament ne donosi zakone. Sve akte predlaže isključivo neizabrano izvršno tijelo: Europska komisija! Europljani biraju samo zastupnike u Europarlamentu, ali oni ne smiju predlagati zakone, samo o njima raspravljaju i daju svoje mišljenje! Sva je vlast u rukama neizabranih moćnika, europskih komesara. Gdje je tu vladavina prava i pravna država koju tako lako prevaljuju preko usana? Ne zaboravimo: uvijek kada izvršnu vlast prestane kontrolirati volja naroda – demokracija se pretvara u diktaturu! Europska unija istinski je karneval demokracije.

Laž je da bismo iz EU „povukli“ ogromna novčana sredstva. Nismo ni dosad u tome bili naročito uspješni, dapače dokazali smo da smo na tom polju totalne trube. EU, s druge strane, nije dobrotvorna ustanova, a uz to ondje vlada spektakularna rastrošnost! Najniža početna plaća stalno zaposlenog asistenta iznosi 2654 eura, najviša predviđena službenička plaća je 18.370 eura. Europarlamentarci zarađuju do 14.727 eura mjesečno, komesari Europske komisije i 23.000 eura, a predsjednik Europskog vijeća (preračunato) čak 234.480,30 kuna! Eurokrati su 5,25 milijuna eura spiskali na službene aute, a 300.000 zapili na koktel-zabavama! Mislite li da će nam takva superdržava financijski pomoći? Sigurno je, međutim, da će Hrvatska morati plaćati „članarinu“ od 600 milijuna eura godišnje! Prema projekcijama EU-a, Hrvatska bi trebala povući iz EU-a 170 milijuna eura za 2012. i samo 32 milijuna za 2013. u sklopu pomoći za novčani tok svježoj članici ošamućenoj skupoćom članstva. Tko tu dobija? Tko tu „povlači“ sredstva?

Laž je da je Unija pravedna prema svim svojim članicama. Nisu svi jednaki – u Uniji ima i jednakijih! Kao primjer uzmimo famoznu „UK-korekciju“: nju plaćaju zbog dogovorenog smanjenog doprinosa Ujedinjenog Kraljevstva sve zemlje-članice. Slovenija će, tako, u proračun EU 2011. godine uplatiti 14,3 milijuna eura za Ujedinjeno Kraljevstvo. Znamo li koliko će milijuna eura plaćati Hrvatska uđe li kojom nesrećom u Uniju? A tu su i „duboki ekonomski misteriji“ poljoprivredne politike EU. Pune poticaje u poljoprivredi poljoprivrednici će ostvariti tek za 7-10 godina. Je li ih itko o tome obavijestio? Je li im itko rekao da bogatije i starije članice dobivaju veće poticaje? Ako je godišnji poticaj po hektaru u Letoniji 83 €, a u Belgiji 447 €, kako bi uopće letonski seljak mogao biti konkuretan belgijskom? I što mislite, hoće li hrvatski poljodjelac dobivati poticaje slične belgijskima ili možda ipak prije one sličnije letonskima?

Laž je da je EU uređena asocijacija koja se uspješno bori protiv korupcije. Ona je pretjerano birokratiziran (i zbog toga veoma skup) mehanizam. Europska je unija korumpirana do srži, računi joj nisu potvrđeni 17 godina zaredom zbog milijardi izgubljenih u prijevarama i rasipnosti. Prema službenim podacima, samo u Europskoj komisiji radi oko 38.000 ljudi. U Europskom parlamentu koji broji preko 700 zastupnika (a svaki zastupnik ima i svoje osoblje) radi još i oko 6000 ljudi u njegovu Generalnom sekretarijatu. U Generalnom sekretarijatu Vijeća EU radi preko 3500 djelatnika. A to je samo dio cijele te birokratske vojske koja građane Europe stoji čak 1.147.885.101.616 eura godišnje! Ne varajte se: to ne plaćaju dobre vile, nego građani Europske unije. Želimo li im se pridružiti?

Laž je da bismo ravnopravno sudjelovali u krojenju političke sudbine Europe s drugim zemljama-članicama. Koliko bi bilo hrvatskih zastupnika u Europarlamentu? Imali bismo dvanaest zastupnika, ili 1,6% od Europskog parlamenta koji broji 736 zastupnika, slijedom čega bismo bili u Uniji utjecajni manje od obične statističke pogreške! Pod pretpostavkom da se u EU-parlamentu uopće o nečem odlučuje (a ne odlučuje se). Uz to, otegotna je okolnost što bi hrvatski zastupnici u parlamentu zastupali nadnacionalne europske partije kojima pripadaju (tako je propisano). Zastupnici SDP-a zastupali bi interese Partije europskih socijalista (PES) jer je SDP pridružena članica te stranke. Zastupnici HDZ-a zastupali bi interese Europske pučke partije (EPP), jer je HDZ pridružena članica te stranke. HNS je, kao i HSLS i IDS, članica Europske liberalno-demokratske i reformske stranke (ELDR), pa bi – logično – HNS zastupao interese te stranke. Stoga opravdano pitamo: Tko bi zastupao nas?

Laž je da bi bilo dobro za našu zemlju kad bi nam Unija omogućila slobodno kretanje i školovanje mladih. Unija bi ih obrazovala zbog svog probitka, iskoristila sve što vrijedi od takvih „intelektualnih resursa“, vratila nam ih pred penziju, a nas pretvorila u zemlju neobrazovane radne snage nesposobne upravljati vlastitom državom. To je plan! Put u Europsku uniju zapravo je put u zaostalu Hrvatsku.

Laž je da svi žele u EU i da nitko iz nje ne bi van. Čak 79,8% Norvežana je po istraživanju od 6. prosinca 2011. protiv pripajanja EU, pa nakon dva pokušaja (’72. i ’94) više ne planiraju referendum. Više od pola Islanđana povuklo bi aplikaciju za pridruživanje Uniji, dok bi ih preko 57% glasalo protiv. Polovica Britanaca bi rado da njihova zemlja istupi iz Unije, tek 32% vjeruje kako je članstvo u Uniji pozitivno za Ujedinjeno Kraljevstvo. Prije zaoštravanja krize i dolaska neizabranog gubernatora Montija, 63% Talijana željelo je da njihova zemlja odmah napusti Uniju.

Laž je da su Europa i Europska unija isto. Nisu. Europa je prekrasan kontinent, a Europska unija je nedemokratska federacija koja služi interesima krupnog kapitala. Nema ništa lošeg u europskoj suradnji, ali je mnogo toga lošeg u Europskoj uniji. S cijelim se svijetom može lijepo surađivati na ekonomskom, kulturnom i svakom drugom planu, bez da se ulazi u sumnjive (ali skupe) političke asocijacije. U tom smislu, laž je i da Unija nema alternative, a tvrdnja da ako ne uđemo u EU moramo ući u nekakvu balkansku uniju – potpuna je glupost. Dodatno, takvo je što izričito zabranjeno hrvatskim Ustavom, pa je tako ta papirnata babaroga razobličena.

Laž je da Europska unija brine o građanima svojih zemalja-članica. Ona brine o svojim interesima koji su premreženi interesima krupnog kapitala koji ih je i postavio na njihove funkcije (korporatizam). Europska je unija neoliberalna federacija korporativno-bankarskih interesa. Poslušajte unijske dužnosnike: uvijek govore o saniranju dugova, izvlačenju država iz kriza, spašavanju banaka i investicija – ali nikad ne govore o ljudima! Osim kad im spremaju mjere drastične štednje, bolne rezove, stezanje remena, smanjenja plaća i uvođenje novih poreza!

Laž je da je Europska unija jamac stabilnosti i razvoja demokracije u Europi. Ona je meka diktatura u kojoj vlast ne proizlazi iz naroda. Ni više, ni manje. No, u posljednje vrijeme zapaža se i sve jasnije skretanje u totalitarizam: Unija posve otvoreno za premijere Grčke i Italije bez slobodnih izbora postavlja svoje ljude iz Družbe Bilderberg i Trilaterale. Po principu „problem-reakcija-rješenje“ unijsku krizu (koja predstavlja „problem“) namjerno se produbljuje kako bi se izazvao zahtjev naroda da se nešto učini (što je očekivana „reakcija“) te potom ponudio izlaz: sveopće ujedinjenje, jedinstvena svjetska vlada, vojska i banka, potpuni nadzor, Novi svjetski poredak (kao „rješenje“ koje je zamišljeno od početka). Ne, to nije teorija zavjere, nego njena praksa. I upravo se zbiva pred našim očima. Tko ima oči neka vidi.

Ima još laži kojima nas udružena hrvatska oligarhija nemilice zasipa u okviru recentne bespoštedne jednostrane prounijske indoktrinacije i propagande koja ima samo jedan cilj – ostvarenje njihovog (a ne narodnog) „povijesnog cilja“: produbljivanja vlastitih džepova utrpavanjem zemlje u proturadničku i nedemokratsku Europsku uniju. Ima još mnogo toga trulog u Uniji, od čega bi se svakom razumnom digla kosa na glavi, no i ovaj mali izbor je sasvim dosta, zar ne?

Uostalom, dovoljno je zapravo samo pogledati tv-dnevnik pa vidjeti teku li u Uniji med i mlijeko. Ipak, važno je obavijestiti se radi raskrinkavanja Unije, jer postoje trenuci u kojima stati na stranu istine nije samo ispravno, nego i sudbonosno. Za nas, našu djecu, naše bližnje, našu domovinu i našu budućnost. Trenutak u kojem živimo nesumnjivo je jedan od tih.

Jedina je šansa za Hrvatsku da – ne uđe u Europsku uniju! Tvrdi to skupina od 40-ak mladih intelektualaca, okupljena u neformalnu inicijativu koja je dosad proizvela dva kritička temata o Europskoj uniji, “S onu stranu Schengena” 1 i 2. Iako Hrvatsku samo 19 mjeseci dijeli od prelaska praga Unije, u javnosti gotovo da i nema rasprave o tom sudbonosnom činu, većina kao da je uvjerena da druge mogućnosti nema pa o tome što nam Unija nosi ne vrijedi ni raspravljati.

Koja je alternativa Hrvatskoj – da ostane sama na Balkanu, pa nismo mi Norveška, nemamo naftu, nismo Švicarska, nemamo moćne banke – ključan je argument za EU. Ekipa iz Demokratske inicijative protiv EU s kojom smo razgovarali – aktivistica Jelena Miloš, student i aktivist Juraj Katalenac, mladi povjesničar Nikola Vukobratović i docent s Filozofskog fakulteta Mate Kapović – tvrdi upravo suprotno, ulazak u Uniju ugrozit će Hrvatsku.

Štetna politika EU

U Uniju ćemo davati više novca nego što ćemo iz nje dobivati, krupnom kapitalu bit će dobro, ali ne i radnicima, plaće neće rasti, a ako poželite prosvjedovati, možete koliko želite vikati po Zagrebu, prava vlast u Bruxellesu ionako vas neće čuti niti je možete srušiti. To su osnovne teze ove skupine protivnika Unije. No, koja je onda alternativa za Hrvatsku?

– To je kao da pitate koja je alternativa samoubojstvu. Alternativa je da se ne ubijete... Neoliberalizam koji zapadnim svijetom vlada od vremena Margaret Thatcher i Ronalda Reagana donio je danas školarine na fakultetima, participacije u zdravstvu, naplatu parkiranja, rad samo na određeno, lakše otpuštanje radnika, privatizacije i rastuću nejednakost – odgovara Kapović, dodajući kako je u Europi je glavni promotor i provoditelj takve štetne politike upravo EU.

– Našli smo se i počeli istraživati što Hrvatskoj stvarno donosi EU, zato što smo bili sumnjičavi prema onome oko čega se svi slažu: da je EU jedina šansa za razvoj Hrvatske i dosezanje civilizacijskih standarda. Pri čitanju tekstova i proučavanju statistike primijetili smo da EU, o kojem se govori kao o jedinoj šansi za prosperitet i ekonomski razvoj, već sada nameće Hrvatskoj niz mjera koje su zapravo vrlo štetne, prije svega u ekonomiji – uključuje se Vukobratović.

Kapović drži kako se politika EU vodi isključivo u korist kapitala.

– Tvrdi se da se mi ne možemo sami izvući, da smo prljavi Balkanci, nasuprot sjaju EU koja će nas izvući. No, dvojba nije Balkan ili Europa nego interes većine ili interes sitne političko-ekonomske elite – pojašnjava.

– Sva težina krize želi se prebaciti na leđa običnih ljudi koji za nju nisu odgovorni, umjesto da se prelomi preko leđa onih koji su krizu prouzročili, a to su banke i financijske institucije. U Grčkoj i Italiji na vlast su kao navodni spasioci došle tehnokratske vlade, vlade stručnjaka. Te tzv. tehnokratske vlade zapravo su podvala kojom se želi izbjeći da narod bira ekonomsku politiku vlastite zemlje. Predstavljaju se kao stručnjaci koji donose objektivno nužno reforme, dok to zapravo nije točno. U ekonomiji ne postoje reforme koje su objektivno nužne, to nije egzaktna znanost kao fizika, ekonomija je uvijek pitanje politike, političkog izbora komu koristi određena ekonomska politika, a ova ekonomska politika koristi zapadnoeuropskim financijskim institucijama i krupnom kapitalu. Koliku potporu imaju tehnokratske vlade vidjelo se u Grčkoj i Italiji, gdje su nakon njihova imenovanja izbili masovni prosvjedi – dodaje Vukobratović.


Radništvo uvučeno u kredite

Kad se govori o tome žive li Grci iznad svojih mogućnosti, ističe također, mora se znati da grčki radnici rade mnogo više i napornije od njemačkih.

– Grčki je deficit izravna posljedica njemačkog suficita, jedno bez drugoga ne ide, da bi netko bio u plusu, drugi mora biti u minusu. Osim toga, treba znati da ulaganja zapadne Europe u južnu i istočnu nikad ne koriste manje razvijenoj zemlji, nego kapitalu – kaže Vukobratović, a Kapović ističe kako na slobodnom tržištu bez granica uvijek pobjeđuje jači.

– Kakvi mogu biti izgledi hrvatskih firmi ili poljoprivrede kad uđemo na zajedničko tržište – pita, domećući kako je u nekim novim zemljama EU, u Letoniji, Estoniji ili Irskoj, rast bio samo prividan. Rast je zabilježen, tvrdi, zbog naglog ulaska kapitala, ali čim je zazvonio alarm na krizu, kapital se istog trenutka povukao jer nema nikakvih ograničenja. Pa je u baltičkim zemljama, nakon godina rasta, iako je to bio rast samo za manjinu na vrhu, uslijedio još veći pad.

– Prilično je sigurno da će Grčka bankrotirati, kad padne Grčka, past će eurozona, a katastrofalne posljedice toga osjetit će se u cijelom svijetu – predviđa Kapović.

Što se zapravo događalo proteklih godina? Realne radničke plaće u 30 godina neoliberalizma stagniraju, u Njemačkoj, primjerice, posljednjih 20 godina ne rastu. Kupovna je moć smanjena, ali to je nadoknađeno potrošnjom na dug. Radništvo je uvučeno u potrošnju na kredit, a to se, kako sada vidimo, dogodilo i u Hrvatskoj. Potrošnja tako raste unatoč stagniranju plaća, a krediti još daju kamate, pa se činilo da su se jednim udarcem postigla dva cilja. Međutim, zaduživanje ne može ići unedogled, u jednom trenutku ljudi više ne mogu otplaćivati svoje kredite.

– ‘Ne’ na hrvatskom referendumu pomoglo bi uređenju zemlje na mnogo ravnopravnijim osnovama – kažu, dodajući kako oni nisu protiv ujedinjene Europe nego protiv Europe na neoliberalnoj osnovi, a neoliberalizam se pokazao čak i ekonomski neefikasnim, stope rasta vrlo su niske i u razdoblju prosperiteta.


Troje najbogatijih u svijetu imaju više nego 600 mil. najsiromašnijih

Svoje tvrdnje potkrepljuju nizom podataka. Bogati se sve više bogate, pa troje najbogatijih u svijetu 1998. godine ima imovinu veću nego 600 milijuna najsiromašnijih. Siromaštvo u Africi se povećava, očito je da model ulaganja EU u Afriku koristi samo koncentraciji bogatstva najbogatijih. Jedan posto najbogatijih Amerikanaca 2000. raspolaže sa 15 posto prihoda, a prije 30 godina to je bilo 8 posto. U Britaniji je udio 1 posto bogatih u prihodu narastao sa 6,5 na 13 posto.


Izvor : http://www.vecernji.hr/vijesti/zasto-smo-protivnici-ulaska-eu-zato-sto-je-to-pogubno-clanak-352471