Smiješ i meni kupiti nešto ako želiš. Bo

ponedjeljak , 09.01.2017.

Opet sam na zagrebačkoj trešnjevci s pogledom na bezuvjetnu ljubav. Doba početak godine čini se. Vani baš i nema puno snijega, ali prizor je bajkovit. Tko bi rekao da malo bjeline može stvoriti toliku bajku. Sinoć sam petogodišnjaku objašnjavala daje mašta super moč i kako je sasvim u redu razgovarati s "mucekima" kako on naziva plišane igračke. Jer žao mi je kad djeca ne vjeruju da posotoji svijet gdje im uvijek može biti lijepo.
Skuhala sam si kavu i nalakirala nokte da sad izgledaju kao da je to napravilo dvogodišnje tele repom, ali vani se nose rukavice pa nitko neće primjetiti.
Sanjala sam neki ludi san da sam doručkovala s Paolom Coelhom. Malo su me sjebala promišljanja jer se moram srest s prijateljicom koja će me vjerojatno pitat neke stvari vezano za neke ljude i morat ću joj reći što se događa i da s nekim ljudima više nisam u kontaktu. S druge strane tu je moj posal koji eto više ne znam u kojoj je fazi.
Uglavnom obišla sam centar grada uzduž i poprijeko i strajbala 400 kn ka ništa, jer ušla san u svoje najdraže dućane i svi su imali onu čarobnu riječ zvanu sniženje. Nekako sam se osjećala bolje na kraju. Srela sam se s prijateljicom i unatoč činjenici da sam znala kako će ona razumjeti, opet sam ostala ugodno iznenađena njenim supportom. Jer ljudi koliko god da ih dobro poznajete nekako nemožete ni približno očekivat koliko će im biti stalo do vas.
Naposlijetku sam zaista zadovoljna i sretna što je i ona trenutno u fazi života kad je istinski zadovoljna i da radi na sebi i da ulaže u sebe i da razumije kako moj svemir funkcionira.
Zašto sam joj rekla?
Pa zapravo sam htjela da bude u toku, ne da bira strane jer to je zadnje što želim. Nego jednostavno da znan da više od par sati s pojedincima za istim stolom ne želim. Ne zato jer me sve to boli, bol nisan osjetila od '98 nego jednostavno ne želim trošit vrijeme na ljude koji u meni ne bude pozitivno. Nisam htjela da se ona nađe u nedefiniranoj situaciji ili u nekoj neugodnoj tišini.
Život ne funkcionira po principu da pucneš petama i svijet je odjednom idila. Čak ni mašta nije idilična. Mašta je samo magično utočište gdje si na trenutak zaštićen od realnosti...
Moj mali dio svemira svaki tren će utrčati kroz vrata i pitati jesi li mi nešto kupila?

Kad ste se zadnji put probudili i san vam je istog trenutka bio ostvaren?

četvrtak , 05.01.2017.

Ljubav je emocija s najviše lica. Znam da sam to već mnogo puta rekla, ali nekako svi to uvijek zaboravljamo. Ljubav je dobrovoljna žrtva i ako krenemo voljeti očekujući da će nam netko uzvratiti možemo bit 100% sigurni da to nije ljubav. Voljeti nekoga je puno više od činjenice da taj netko voli nas i da je sve idilia...Voljeti znaći biti spremni odreći se te osobe samo da ona bude sretna. Ljubav ima nogo lica i često je mijenjamo za druge osjećaje. Često se prevarimo. Često puta nije stvar da nekog volimo nego da volimo osjećaj koji nam ta osoba pruža. Zaljubljenost i ovisnost o osjećaju i emociji nije isto što i ljubav prema osobi. Često puta pričamo o ljubavi iako o njoj ne znamo ništa. Da se razumimo ja sam prva koja je reći da o ljubavi ne znam ništa, ipak znam dovoljno da mogu reći da ju često mijenjamo ili poistovječujemo sa srećom, s ugodom i drugim sličnim stvarima. Ako nisi spreman sve pustiti niz rijeku za drugoga, makar to tebe bolilo najviše na svijetu. Odmah ti kažem da to nije ljubav. Ako nekog želiš voljeti voli ga kako treba ili nemoj uopće. Ljubav nije ovisan odnos ljubav je "dobrovoljna robija" i odmah ti kažem da se ne upuštaš u vezu s neki bez koga nisi spreman opstati. Samo ćeš još više najebat. Mogla bih reći da je za ovaj tekst kao inspiracija poslužio jedan drugi i jest djelomično, ali veća su mi inspiracija ljudi oko mene koji se vječito nalaze u ovoj dilemi.
Ja sam svjesna činjenice da ću dugo biti sama upravo zbog mog načina razmišljana i svjesno pristajem na to. Nema svrhe tražiti nekog da te voli samo zato jer ti želiš voljeti. Nemoguće je nekog zavoljeti preko noći. Ljubav zahtjeva puno vremena i truda i potreban joj je temelj povjerenja. Nije to stvar samo razgovora i rasprave o stvarima koje te muće. Ali da ne ispadne da lupam samo prazne fraze objasnit ću šta meni to predstavlja i kako ja znam da me netko voli ili da nekog volim.
Prvo ta osoba se mora biti u stanju nositi s mojim životom i ja se moram biti u stanju nositi s njenim. Moramo biti u stanju razumjeti da nekad nismo u stanju čuti se i da nismo u stanju zamarati jedno drugo svojim problemima. Ja santrenutno u fazi kad dane provodim u krevetu i trebam mir i tišinu. Nisam u stanju odgovarati na poruke, nisam u stanju gledati nekog i nisam u stanju trpjeti ništa osim tišine, kad budem ustat ću i izaći i okrenuti broj i poslati poruku. Druga stvar je da moj posao ponekad zna bit toliko iscrpljujuć da nisam na kraju dana u stanju ništa osim leć u krevet i zaspat do sutra i s tim treba znati živjeti. Ja san osoba koja ima milijun problema kako u kući tako i izvan nje i sama se ponekad ne nosim najbolje s tim i to treba biti spreman prihvatitit.... U takvim situacijama kad ja šutim treba mi prostora i očekujem da će mi druga osoba taj isti prostor dati. I ovo ne vrijedi samo za veze jer veze su samo nastavak prijateljstva. I na kraju krajeva kad se vidimo nakon svih sranja koja preživimo moramo biti spremni nastavit ondje gdje smo stali. U svom životu imam možda nekoliko prijatelja s kojima imam ovakav odnos i znam da su ti ljudi uistinu pravi ljudi u mom životu. Znam da mogu opstati bez njih iako možda neće biti potrebe za tim. Nije bitno hoćemo li se vidjeti jednom dnevno ili jednom godišnje naš odnos je istinski.
I ako mene pitate tako prava ljubav funkcionira. Kad od ljudi ne očekuješ da budu tu, ali oni ipak jesu. Za takve se stvari isplati potruditi, sve drugo je nešto nalik tomu. Siguran si da nekog voliš kad njegove probleme možeš staviti ispred svojih.
Nije to svatko sposoban niti je moguće razmišljati na ovaj način ako nismo sami sa sobom u ljubavi. Ja sam sretna ovako i ne treba mi ništa više da budem sretna ipak sve dobro što me čeka ili što će me pronaći samo je nadogradnja ovoj sreći i na tome mogu biti samo zahvalnija nego što sam sad. Za sreću je potrebno malo, ljubav prema sebi ipak to je valjda najteža stvar koju ćemo spoznati i primjeniti na sebi.
Ljubav je takva da puno moraš uložiti u nju iako možda nećeš dobiti ništa natrag, ali vjeruj mi da kad voliš nije ti ni potrebno. Svi odnosi od kojih nešto očekujemo samo su nalik ljubavi. Neke druge stvari zamaskirane da nas prevare. Ljubav kao i biljka mora proklijati i narasti i cijeli život se moramo truditi da je sačuvamo od vanjskih utjecaja, od ljudske ruke, od pesticida,....
Ljubav zahtjeva mnogo brige i nastaje postepeno.
Nama ljudima se uvijek negdje žuri, htjeli bi se svega riješiti, htjeli bi zavoljeti i biti boljeni i više na to ne misliti, time se ne zamarati. Pritom zaboravili smo uživati u tom procesu stvaranja, zaboravljamo koliko je predivan taj prizor nastajanja. Zaboravljamo kako je vrijedan onaj krajnji osjećaj da smo sve postigli trudom,radom i nesebičnom žrtvom i da nam se na kraju isplatilo.
Mi ljudi nikako da naučimo da nije sve u imanju i da ne možemo sve postići instant. Snovi se ne ostvaruju u trenutku kad se probudimo. Osim ako niste moj Bo pa vam se prije spavanja obeća slatkiš i onda prvo što kažete kad otvorite oći je slatkiš i on vam nekako misteriozno skoći u usta. Šalu na stranu.
U ljubav treba biti siguran. To vam je jedna od onih stvari zbog kojih ste sve spremni staviti na kocku iako ni to po meni nekad nije dovoljno da potraje. Jer tko još želi živjeti s minusima na leđima?!

Odnosi su kao antibiotici, nije bitno kako započnete već kako se rastavite

srijeda , 04.01.2017.

Život nije maraton i ne možemo očekivati da će se stvari dogoditi samo zato jer mi to želimo ili jer se mi trudimo postići vlastiti cilj. Život je puno kompleksniji od treninga i od isključivo našeg truda. Ova godina je bila dinamična, bilo je tu uspona i padova i bitki i ratova, unatoč činjenici da zadnjih misec dana ne funkcioniram uopće ipak sam u konačnici zadovoljna kako je završila.
Završila san faks, pročitala sam nekoliko knjiga, puno sam radila na sebi i izgradila sebe kao osobu kakva sam danas, sada i ovdje. Pišem iako sam mislila da nikad neću, crtam iako sam mislila da sam zaboravila, slušan glazbu kakvu nisam pomislila da ću ikad slušati, ne žalim za lošim ljudima i želim im sve najbolje.
Prije svega želim reći kako smatram da san općenito sretna unatoć svim sranjima koje život servira, a vjerujte mi da je to velika stvar.
Najvažnija lekcija koju opet želim podijeliti sa svima je da jedina osoba na svijetu na koju možeš utjecati si ti sam/a. Jedina osoba na čije postupke možemo utjecati smo mi sami. Naša okolina nam donosi cijelu paletu bića od onih predivnih do onih užasnih, ali to nije razlog da klonemo svaki put kad naiđe nešto što nas prijeći ka cilju. Život je dovoljno dug da stignemo sve što nam je namijenjeno i dovoljno kratak da ne gubimo vrijeme na stvari koje nas čine nesretnima.
Ne možemo od svakog čovjeka očekivat istu stvar niti možemo svakom čovjeku pristupiti na isti način. Jer svi smo mi jedinke za sebe. Da bi voljeli nekog moramo biti u stanju voljeti sebe, voljeti sebe čak i onda kad smo ovako nikakvi, nepomični u krevetu i kad nemamo snage niti za svoje probleme. Ne postoji čarobna formula za sretan život, postoji samo jedno mjesto gdje smo 100% sigurni, a to je naša duša. Ako u duši nismo mirni i sigurni, nećemo biti nigdje. Ako nismo sigurni u svoje postupke,odluke i stavove nismo spremni za ostatak svijeta. Nema ničeg privlačnog u tome da se prilagođavamo na način da od drugih preuzimamo interese samo u cilju da bismo im se svidjeli. Svi smo mi puno više od toga što reflektiramo u zrcalu. Svi smo mi puno vrijedniji nego što smatramo, samo nismo svi svjesni tih činjenica. U ljudskoj prirodi je da postupa po osjećaju. Nismo baš vrsta koja je spremna slušati savjete i nismo baš stvorenja koja su se spremna žrtvovat za druge. Jednostavno smo sebični i toga se teško odričemo.
Ono što sam ja naučila o ljudima kroz zadnjih nekoliko godina jest činjenica da u naš život dolaze s razlogom ili da nas nećem nauće ili da mi njih nećem naučimo. Ništa nije vječno i u svemu što nam dođe treba uživati dok traje jer sutra možda ne postoji. Ako ne očekujemo ništa od drugih sve što nam priušte je lutrija, ako očekujemo barem malo sigurno ćemo se razočarati. Ljude ne možeš mijenjati niti je potrebno da sebe mijenjaš zbog drugih, bar ne na način da preuzimaš djelove njihove osobnosti nema ništa privlačno u kopiji, svi mi volimo originale.
Na kraju krajeva nije bitno koliko su drugi loši prema nama, važno je koliko mi možemo biti bolji prema njima jer pozitivno djelovanje obogačuje nas kao pojedince. Postupanje i vračanje istom mjerom nas čini samo gorima. Spušta nas na njihov primitivni nivo, a mi smo puno bolji od toga.
Znam da je sve ovo lakše reći nego učiniti, ali vjeruj mi prošla sam to i znam da kad si bolji nego što okolina zaslužuje vrati ti se mnogostruko. Ako nemaš motiv da budeš optimističan, ako ne vidiš zašto bi se trudio jer se nitko drugi ne trudi dajem ti razlog koji ti nitko ne može oduzeti, a to si ti sam. Budi bolji zbog sebe, trudi se zbog sebe jer svi pravi razlozi će te sustići kad dođe vrijeme za njih.
Želim da ova godina bude isključivo vaša prepuna ljubavi prema sebi. A vaši odnosi prema ljudima nek budu što manje bolni, ne dopustite im da vas razaraju. Odnosi su kao antibiotici nije bitno kako počnete, već kako završite. Pobrinite se da kraj bude iscijeljujuć, a ne toksičan.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>