Život nije maraton i ne možemo očekivati da će se stvari dogoditi samo zato jer mi to želimo ili jer se mi trudimo postići vlastiti cilj. Život je puno kompleksniji od treninga i od isključivo našeg truda. Ova godina je bila dinamična, bilo je tu uspona i padova i bitki i ratova, unatoč činjenici da zadnjih misec dana ne funkcioniram uopće ipak sam u konačnici zadovoljna kako je završila.
Završila san faks, pročitala sam nekoliko knjiga, puno sam radila na sebi i izgradila sebe kao osobu kakva sam danas, sada i ovdje. Pišem iako sam mislila da nikad neću, crtam iako sam mislila da sam zaboravila, slušan glazbu kakvu nisam pomislila da ću ikad slušati, ne žalim za lošim ljudima i želim im sve najbolje.
Prije svega želim reći kako smatram da san općenito sretna unatoć svim sranjima koje život servira, a vjerujte mi da je to velika stvar.
Najvažnija lekcija koju opet želim podijeliti sa svima je da jedina osoba na svijetu na koju možeš utjecati si ti sam/a. Jedina osoba na čije postupke možemo utjecati smo mi sami. Naša okolina nam donosi cijelu paletu bića od onih predivnih do onih užasnih, ali to nije razlog da klonemo svaki put kad naiđe nešto što nas prijeći ka cilju. Život je dovoljno dug da stignemo sve što nam je namijenjeno i dovoljno kratak da ne gubimo vrijeme na stvari koje nas čine nesretnima.
Ne možemo od svakog čovjeka očekivat istu stvar niti možemo svakom čovjeku pristupiti na isti način. Jer svi smo mi jedinke za sebe. Da bi voljeli nekog moramo biti u stanju voljeti sebe, voljeti sebe čak i onda kad smo ovako nikakvi, nepomični u krevetu i kad nemamo snage niti za svoje probleme. Ne postoji čarobna formula za sretan život, postoji samo jedno mjesto gdje smo 100% sigurni, a to je naša duša. Ako u duši nismo mirni i sigurni, nećemo biti nigdje. Ako nismo sigurni u svoje postupke,odluke i stavove nismo spremni za ostatak svijeta. Nema ničeg privlačnog u tome da se prilagođavamo na način da od drugih preuzimamo interese samo u cilju da bismo im se svidjeli. Svi smo mi puno više od toga što reflektiramo u zrcalu. Svi smo mi puno vrijedniji nego što smatramo, samo nismo svi svjesni tih činjenica. U ljudskoj prirodi je da postupa po osjećaju. Nismo baš vrsta koja je spremna slušati savjete i nismo baš stvorenja koja su se spremna žrtvovat za druge. Jednostavno smo sebični i toga se teško odričemo.
Ono što sam ja naučila o ljudima kroz zadnjih nekoliko godina jest činjenica da u naš život dolaze s razlogom ili da nas nećem nauće ili da mi njih nećem naučimo. Ništa nije vječno i u svemu što nam dođe treba uživati dok traje jer sutra možda ne postoji. Ako ne očekujemo ništa od drugih sve što nam priušte je lutrija, ako očekujemo barem malo sigurno ćemo se razočarati. Ljude ne možeš mijenjati niti je potrebno da sebe mijenjaš zbog drugih, bar ne na način da preuzimaš djelove njihove osobnosti nema ništa privlačno u kopiji, svi mi volimo originale.
Na kraju krajeva nije bitno koliko su drugi loši prema nama, važno je koliko mi možemo biti bolji prema njima jer pozitivno djelovanje obogačuje nas kao pojedince. Postupanje i vračanje istom mjerom nas čini samo gorima. Spušta nas na njihov primitivni nivo, a mi smo puno bolji od toga.
Znam da je sve ovo lakše reći nego učiniti, ali vjeruj mi prošla sam to i znam da kad si bolji nego što okolina zaslužuje vrati ti se mnogostruko. Ako nemaš motiv da budeš optimističan, ako ne vidiš zašto bi se trudio jer se nitko drugi ne trudi dajem ti razlog koji ti nitko ne može oduzeti, a to si ti sam. Budi bolji zbog sebe, trudi se zbog sebe jer svi pravi razlozi će te sustići kad dođe vrijeme za njih.
Želim da ova godina bude isključivo vaša prepuna ljubavi prema sebi. A vaši odnosi prema ljudima nek budu što manje bolni, ne dopustite im da vas razaraju. Odnosi su kao antibiotici nije bitno kako počnete, već kako završite. Pobrinite se da kraj bude iscijeljujuć, a ne toksičan.