Kad ste se zadnji put probudili i san vam je istog trenutka bio ostvaren?

četvrtak , 05.01.2017.

Ljubav je emocija s najviše lica. Znam da sam to već mnogo puta rekla, ali nekako svi to uvijek zaboravljamo. Ljubav je dobrovoljna žrtva i ako krenemo voljeti očekujući da će nam netko uzvratiti možemo bit 100% sigurni da to nije ljubav. Voljeti nekoga je puno više od činjenice da taj netko voli nas i da je sve idilia...Voljeti znaći biti spremni odreći se te osobe samo da ona bude sretna. Ljubav ima nogo lica i često je mijenjamo za druge osjećaje. Često se prevarimo. Često puta nije stvar da nekog volimo nego da volimo osjećaj koji nam ta osoba pruža. Zaljubljenost i ovisnost o osjećaju i emociji nije isto što i ljubav prema osobi. Često puta pričamo o ljubavi iako o njoj ne znamo ništa. Da se razumimo ja sam prva koja je reći da o ljubavi ne znam ništa, ipak znam dovoljno da mogu reći da ju često mijenjamo ili poistovječujemo sa srećom, s ugodom i drugim sličnim stvarima. Ako nisi spreman sve pustiti niz rijeku za drugoga, makar to tebe bolilo najviše na svijetu. Odmah ti kažem da to nije ljubav. Ako nekog želiš voljeti voli ga kako treba ili nemoj uopće. Ljubav nije ovisan odnos ljubav je "dobrovoljna robija" i odmah ti kažem da se ne upuštaš u vezu s neki bez koga nisi spreman opstati. Samo ćeš još više najebat. Mogla bih reći da je za ovaj tekst kao inspiracija poslužio jedan drugi i jest djelomično, ali veća su mi inspiracija ljudi oko mene koji se vječito nalaze u ovoj dilemi.
Ja sam svjesna činjenice da ću dugo biti sama upravo zbog mog načina razmišljana i svjesno pristajem na to. Nema svrhe tražiti nekog da te voli samo zato jer ti želiš voljeti. Nemoguće je nekog zavoljeti preko noći. Ljubav zahtjeva puno vremena i truda i potreban joj je temelj povjerenja. Nije to stvar samo razgovora i rasprave o stvarima koje te muće. Ali da ne ispadne da lupam samo prazne fraze objasnit ću šta meni to predstavlja i kako ja znam da me netko voli ili da nekog volim.
Prvo ta osoba se mora biti u stanju nositi s mojim životom i ja se moram biti u stanju nositi s njenim. Moramo biti u stanju razumjeti da nekad nismo u stanju čuti se i da nismo u stanju zamarati jedno drugo svojim problemima. Ja santrenutno u fazi kad dane provodim u krevetu i trebam mir i tišinu. Nisam u stanju odgovarati na poruke, nisam u stanju gledati nekog i nisam u stanju trpjeti ništa osim tišine, kad budem ustat ću i izaći i okrenuti broj i poslati poruku. Druga stvar je da moj posao ponekad zna bit toliko iscrpljujuć da nisam na kraju dana u stanju ništa osim leć u krevet i zaspat do sutra i s tim treba znati živjeti. Ja san osoba koja ima milijun problema kako u kući tako i izvan nje i sama se ponekad ne nosim najbolje s tim i to treba biti spreman prihvatitit.... U takvim situacijama kad ja šutim treba mi prostora i očekujem da će mi druga osoba taj isti prostor dati. I ovo ne vrijedi samo za veze jer veze su samo nastavak prijateljstva. I na kraju krajeva kad se vidimo nakon svih sranja koja preživimo moramo biti spremni nastavit ondje gdje smo stali. U svom životu imam možda nekoliko prijatelja s kojima imam ovakav odnos i znam da su ti ljudi uistinu pravi ljudi u mom životu. Znam da mogu opstati bez njih iako možda neće biti potrebe za tim. Nije bitno hoćemo li se vidjeti jednom dnevno ili jednom godišnje naš odnos je istinski.
I ako mene pitate tako prava ljubav funkcionira. Kad od ljudi ne očekuješ da budu tu, ali oni ipak jesu. Za takve se stvari isplati potruditi, sve drugo je nešto nalik tomu. Siguran si da nekog voliš kad njegove probleme možeš staviti ispred svojih.
Nije to svatko sposoban niti je moguće razmišljati na ovaj način ako nismo sami sa sobom u ljubavi. Ja sam sretna ovako i ne treba mi ništa više da budem sretna ipak sve dobro što me čeka ili što će me pronaći samo je nadogradnja ovoj sreći i na tome mogu biti samo zahvalnija nego što sam sad. Za sreću je potrebno malo, ljubav prema sebi ipak to je valjda najteža stvar koju ćemo spoznati i primjeniti na sebi.
Ljubav je takva da puno moraš uložiti u nju iako možda nećeš dobiti ništa natrag, ali vjeruj mi da kad voliš nije ti ni potrebno. Svi odnosi od kojih nešto očekujemo samo su nalik ljubavi. Neke druge stvari zamaskirane da nas prevare. Ljubav kao i biljka mora proklijati i narasti i cijeli život se moramo truditi da je sačuvamo od vanjskih utjecaja, od ljudske ruke, od pesticida,....
Ljubav zahtjeva mnogo brige i nastaje postepeno.
Nama ljudima se uvijek negdje žuri, htjeli bi se svega riješiti, htjeli bi zavoljeti i biti boljeni i više na to ne misliti, time se ne zamarati. Pritom zaboravili smo uživati u tom procesu stvaranja, zaboravljamo koliko je predivan taj prizor nastajanja. Zaboravljamo kako je vrijedan onaj krajnji osjećaj da smo sve postigli trudom,radom i nesebičnom žrtvom i da nam se na kraju isplatilo.
Mi ljudi nikako da naučimo da nije sve u imanju i da ne možemo sve postići instant. Snovi se ne ostvaruju u trenutku kad se probudimo. Osim ako niste moj Bo pa vam se prije spavanja obeća slatkiš i onda prvo što kažete kad otvorite oći je slatkiš i on vam nekako misteriozno skoći u usta. Šalu na stranu.
U ljubav treba biti siguran. To vam je jedna od onih stvari zbog kojih ste sve spremni staviti na kocku iako ni to po meni nekad nije dovoljno da potraje. Jer tko još želi živjeti s minusima na leđima?!