Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
srijeda, 12.04.2023.
Utišati glasove (London)
Volio bih utišati razgovor sa tobom.
Dok moji spavaju.
U hotelskoj sobi, a nisam ponio knjigu.
Nije stala, nisam htio posuđenu biografiju lik kojeg sam prezreo.
Čitao bih ju, da je imam uz sebe. Jedan dio njegova života, između dva albuma i knjiga.
Onda bih uzeo mog Japanca, njegovog lika Promatrača, kojem je izložen čudesni događanjima. Koje samo on vidi. Ne izlažu ga fizici, ne bori se s nikim, ne bježi, nebiva izudarali ni ranjen.
Čitam život pjesnika, ne sada, sad je jutro, ne vidim od zavjesa jel će kiša, sad razmišljam da izvidim teretanu hotela. Moji spavaju, čeka nas duga ulica puna dućana pa muzeji popodne.
Pjesnika kojeg čitam, čiju debelu biografiju sam ostavio doma kako bi stalo glačalo za kosu u kofer, nebih izdržati bez Japanca. Kojeg isto nisam uzeo.
Nadao sam se da ću do puta pročitati obje. Jednu sam čitao ubrzano, drugu usporavao. Zato se i zove Safety čitanje. Sigurnosno. Da me zadrži u mom Svijetu ako bi bilo preintenzivno.
Nekih sam se čitanja (a čitanje je kao i putovanje) bojao, od nekih i pobjegao.
Biografiju Leonarada Cohena čitam iz dva jasna cilja i nebitno koliko nejasnih.
Volim pročitati o tuđim životima, posebno kada je lik (opasaka sebi: nisam nikad čitao biografije ženskih likova?), prepoznatljiva figura, čiji nam se život čini poznat. Pjevači su mi idealni za to.
Cohena nisam doživljavo sve dok nije, kao u lagano fantastičnim Murakamijevim romanima, postao izvor moje tjeskobe i ljubomore. One prave i nečeg što nazivaju Retroaktivnom ljubomornom. Kada se.dižu teške emocije jer je netko drugi imao više od mene. Trajao je duže, imao kredite i bio bolji muškarac od mene. To govori moje tjeskoba, a ispisuje moja sujeta.
Svako njegovo spominjanje, a i ja sam pričao o svom životu, imao sam puno strašniju priču, mene bi paraliziralo. Ušutio bih i problijedio, pa je prestao biti temom.
(TBC) - opaska: ispovjedio pisati! Obraćati se!
..….
2024-12 ovo je ostalo nezavršeno
