Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ljudi, pozor!!!

Uskoro će doći posljednji dan, ponedjeljak, 04.06.2012., za prikupljanje vaših uradaka koje će ekipa iz "Papergirl"-projekta podijeliti na slučajno odabranom mjestu slučajno tamo zatečenim ljudima! No, prije toga ćete moći i pogledati sve prikupljene uratke - sa nestrpljenjem očekujem mjesto i vrijeme kada će se i gdje moći pogledati ta zgodna izložba - bit ćete na vrijeme obaviješteni!

Za vas koji još ne znate ništa o projektu "Papergirl": pogledajte OVDJE i OVDJE, a OVDJE je moj post otprije mjesec i pol posvećen tom projektu!

A OVDJE možete vidjeti i kratki prilog Nove TV posvećen ovom projektu (zanemarite prvih 15 sekundi priloga koji sadrži nevezanu reklamu :op)!

Cure, sretno sa daljnjom realizacijom vaših planova!



Propozicije. Snimio: Vanja

Savska cesta kod "Cibone". Snimio: Vanja

Cvijet lipe u parku u Prečkom. Snimio: Vanja

Iako još nije počeo mjesec lipanj grad nam ovih dana prekrasno miriše, sav je obavijen mirisom lipa u cvatu ... prekrasno, zar ne? Kad bih mogao, konzervirao bih ovaj miris, stavio ga u neku kutiju, vrećicu i čuvao ga sve do zimskih mjeseci kad bih ga, u potrezi za suncem i toplinom, pustio da mi razveseli tmurne i hladne dane!

Lipa je oduvijek bila markantno drvo i često se sadila na važnim mjestim, mjestima okupljanja - pretpostavljam zbog svoje bogate, bujne krošnje i ugodnog hlada kojeg daje. Sjetimo se samo Gupčeve lipe u Stubici, pa recimo lijepih stabala lipe kod crkve u Planini Donjoj iznad Kašine (GP, hvala ti na podsjećanju na tu lokaciju!), lipa ispred dućana, pošti, gostionica, željezničkih stanica. Ovaj čas se ne mogu sjetiti niti jedna lipe ispred nekog dućana u Zagrebu (ako vi znate koju, javite mi!), no uvijek se sjetim seoske trgovine u Švici pored Otočca, pored ceste kojom se ide za sjeverni Velebit i prema Zavižanu, pred kojom se nalazi lijepa lipa u čijem sam hladu uvijek volio pojesti sladoled ili popiti pivu nakon nekoliko dana provedenih u planini. Što se gostionica tiće, ispred "Šestinskog Lagvića" su dvije zaštićene lipe, a dvije lipe su do prije nekoliko godina bile i ispred poznate gostionice "Dvije lipe" na Trešnjevačkom trgu, koja je, na žalost, pred 3-4 godine pretvorena u igračnicu.


Nekad je ovdje, na Trešnjevačkom trgu, bila gostionica "Dvije lipe" sa terasom koja je pružala najbolji pregled zbivanja na trgu (tada puno manje prometnom nego sada). Na žalost, sada nema više ni lipa niti gostionice ... Snimio: Vanja

Pokušajmo se sjetiti gdje su još u Zagrebu posađene lipe ... ulica Srebrnjak je ukrašena drvoredom lipa. Lipe su posađene ispred Kaptol centra na sjevernom kraju Tkalčićeve ulice, a grupacija vrlo lijepih lipa raste i na samome ulazu u park Maksimir. Sve u svemu, u Zagrebu se nalazi 16 lokacija na kojima se nalaze lipe koje su zaštićene kao značajna stabla s velikom prirodnom i hortikulturnom vrijednošću - evo liste koja je izvađena iz OVOG gradskog dokumenta (DenMla, hvala ti na linku i pomoći kod pronalaženja lokacija vezanih uz lipe!)

- Podsusedski trg 28, stablo lipe
- Vrapčanska cesta 165, crkva sv. Barbare - stablo lipe
- trg u Stenjevcu, stablo lipe
- Špansko 53 i 55, dva stabla lipe
- Maršanići - ul. Špansko, stablo lipe
- Prečko 37, stablo lipe (htjedoh ga slikati jutros, no ili je kriva adresa ili je stablo posječeno)
- Ul. B. Adžije 16/i, restoran "UP Sava" - 7 stabala lipe
- Prilaz baruna Filipovića 28 - Cankareva - Prešernova ul., 15 stabala lipe (pretpostavljam da su to ova u dvorištu o kojem sam lani pisao post - pogledajte OVDJE!)
- Ilica 154, grupacija stabala lipe i divljeg kestena
- Ilica 132, dva stabla lipe
- Buconjićeva ul. 9, stablo lipe
- Kačićeva ul. 22, stablo lipe
- Šestinski vijenac 1, crkva sv. Mirka - grupacija lipa
- Šestinska cesta bb, dva stabla lipe uz restoran "Šestinski Lagvić"
- Ul. A. Kovačića 3, stablo lipe
- Voćarska ul. 106, Dječačko sjemenište, dvoredni drvored lipa

Lipe su prisutne i na druge načine u životu grada - prisjetimo se ulice Nad lipom u blizini bolnice u Vinogradskoj te Aleje lipa u Retkovcu. Na Medvednici se predio na istočnom dijelu glavnog grebena naziva Lipa, a tamo se nalazi i planinarski dom "Lipa" kojeg vodi HPD Lipa iz Sesveta. Tu je i tvornica papirne galanterije "Lipa mill" koja je od 1907. godine pa do pred nekoliko godina živjela svoj život u Maksimirskoj cesti kod Kvatrića, a sad je razdijeljena u nekoliko cjelina (pogledajte OVDJE). Na kraju, nemojte zaboraviti niti knjigu "Strah u Ulici lipa" Milivoja Matošeca koja je obavezna lektira u petom razredu osnovne škole.

Miris lipa me i dan-danas podsjeća na večernje izlaske u studentsko doba kada sam se pješice u sitne sate vraćao s noćnih tramvaja od stanice na Ravnicama ("kod Kraša") stazom uz potok Bliznec koja je bila omirisana lipama u cvatu s obližnjih fakulteta poljoprivrede i šumarstva ...

Znate li za još koju priču vezano uz lipe i Zagreb?

Horvaćanska cesta, između Hrgovića i Ulice Hrvatskog sokola (južna strana). Snimio: Vanja


Ovo je jedna od meni najdražih biciklističkih staza, ona uz Horvaćansku cestu. Za razliku od one uz Zagrebačku aveniju koja je ravna, maksimalno dosadna i izložena direktnom suncu i automobilskoj buci, ova je pomalo vijugava, okružena raznolikim zelenilom i općenito predstavlja odmor za oči. Posebno su mi dojmljivi neki od njenih dijelova, osobito između Srednjaka i Ulice Hrvatskog sokola.

No, s druge strane, nekad zelenilo predstavlja i ograničavajući faktor, kao na biciklističkoj stazi uz Ulicu Ivane Brlić Mažuranić (krajnje istočni dio, sjeverna strana). Grabe drveća su tu tako niske da se ispod njih teško mogu voziti i prvoškolci. Drvored je zaista lijep i slikovit, no biciklistička staza je potpuno neupotrebljiva.



Ulica Ivane Brlić Mažuranić, Špansko/Malešnica (istočni dio). Snimio: Vanja


Ulica Ivane Brlić Mažuranić, Špansko/Malešnica (istočni dio). Snimio: Vanja

Prilaz Đure Deželića kod Primorske ulice. Snimio: Vanja

Drage moje i dragi moji, slijedećih tjedan-dva ću u nekoliko navrata trebati vašu pomoć! Bez brige, nije nikakva frka u pitanju već više pokušaj da vas potaknem na masovno istraživanje ... S jedne strane, kad mi padne na pamet neka ideja za istraživanje nisam u mogućnosti sam pretražiti čitav grad pa čak ni samo neki njegov manji dio ... a sa druge strane me intrigira ideja da vas malkice "zaposlim", da vam dam razlog da se malo osvrnete oko sebe, izoštrite oči i opažate svijet.

O čemu je danas riječ? Žute ciglice kao na fotki su mi jedan od simbola "starog" Zagreba. Ako se dobro sjećam, nekad je Branjugova ulica bila popločena njima (ako i nije ona onda je bila neka druga u blizini Langova trga) i taj egzotični prizor žuto popločene ulice je jedna od slika iz djetinjstva koja mi se duboko urezala u pamćenje. I sad me zanima gdje se još danas mogu u gradu vidjeti takve pločice!

Ova je fotka snimljena u Prilazu Đure Deželića, između Primorske i Kačićeve, tamo te ciglice dijele pločnik od dijela na kojem se parkiraju auti u drvoredu. Ako se ne varam, ima ih još i u Klaićevoj, pa u dosta haustora na Zelenom valu (recimo, u Boškovićevoj) ... gdje još?

Unaprijed vam hvala na komentarima i dojavama!!!

Sportska dvorana Arena. Snimio: Vanja

Pozivnica Centra za kulturu Trešnjevka.


Dragi moji, proljeće je u punom jeku i sad je vrijeme za uživanja na otvorenome, u gradu i njegovim proljetnim manifestacijama!

Sutra, u petak, 25.05.2012., na programu je "ZGrabi dan!", manifestacija posvećena Zagrebu, i pozivam vas da tokom popodneva i večeri posjetite Trešnjevku i prisustvujete nekom od ponuđenih programa (a među ostalim se možete i prošetati manje poznatim ulicama Trešnjevke u mojem društvu i čuti ponešto o zanimljivostima koje te ulice kriju).

Pročitajte sad i originalni tekst pozivnice, link na web stranicu je OVDJE!

---

Program ususret rođendanu grada kreiran je posebno za vas, kao zajedničko okupljanje i druženje. Biti će tu za svakoga ponešto: otvorenje izložbe, pješačka tura po kvartu, večernji koncertni program…ako vas zanima nešto od toga, ili se samo želite družiti sa svojim sugrađanima, dođite i vi Zgrabiti ZG večer s nama !

Program:

18:00 Nastup zbora OŠ August Cesarec (Dvorana Cekate-a)
18:00 Trešnjevački krug, trešnjevačka šetnja po kvartu, vodstvo: Vanja Radovanović (polazak ispred Cekate-a)
19:00 Otvorenje izložbe Jadrana Bobana: Trešnjevka u kvadratu (Galerija Modulor, Cekate)
Prezentacija projekta “res urbanae”, UIII
20:00 Koncert na otvorenom: Vitomir Ivanjek i prijatelji (Atrij Cekate-a)

Na sve programe ulaz je slobodan

Pogled s Grmoščice. Snimio: Vanja


Proteklu subotu je u Zagrebu bio prekrasan dan, sunčan i topao. Imao sam posla u sjeverozapadnom dijelu grada pa sam u jednoj od pauzi skoknuo na Grmoščicu, izvalio se na livadu i uživao dijelom u prekrasnoj panorami (ovo je jedno od rijetkih mjesta s kojeg se odjednom vide Katedrala, Lotrščak, Trešnjevka, sava ...), a dijelom u miru i tišini.

I tad je došao ON. Prvo se sa svojom svitom ogledavao po livadi i kad me je ugledao oprezno je zastao. Promatrao me je i kad je uvidio da ga ničime ne ugrožavam krenuo je velikim lukom prema meni. Koraci su mu bili polagani i odmjereni, dostojanstveni, prilagođeni njegovoj važnosti, ugledu ... morao je štitit svoj ugled i čast i preda mnom, došljakom,a i pred njegovom svitom.

Potrajalo je nekoliko minuta dok nije došao u moju blizini, na 2-3 metra ... promotrio je okolicu, onjušio zrak, pogledao gdje su mu pobočnici i pratioci i zatim se odvažio doći u moju blizinu. Pomirišao je odložene novine, moju torbu, zatim je gurnuo nos i do mog rukava ... oprezno sam mu dao do znanja da je to u redu, ali da smatram da bi sve više od toga značilo zadiranje u moje stvari. Povukao se korak ili dva, onjušio odloženi pulover i bicikl i zatim se, ponovo dostojanstveno kao što je i došao, povukao unazad. Još su se nekoliko minuta on i njegova družba (bilo ih je 10-15 svih uzrasta i oba spola) značajno šetali oko mene, čekajući možda na neki znak, no kada su vidjeli da sam ne samo potpuno bezopasan već i potpuno nezanimljiv polako su se udaljili iza brijega, a sa ruba šume je nestao i momčić koji ih je iz pristojne udaljenosti nadzirao.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Špansko, ulica Gustava Krkleca. Snimio: Vanja

Hypo centar, Slavonska avenija. Snimio: Vanja

Tomislavov trg. Snimio: Vanja

Kroz prozor Hypo Expo centra, Slavonska avenija. Snimio: Vanja

"Muving" u naoko beskonačnom nizu soba i neprekinutom špalirom prodavačica i prodavača ... Snimio: Vanja


Roba je ... Snimio: Vanja


"Baš za mene!" Snimio: Vanja


Dugo godina riječ "buvljak" nije ni postojala u zagrebačkom govornom jeziku - imali smo jedan jedini sajam te vrste, neponovljivi Hrelić, i njegovo ime je već odavno postalo sinonim za okupljališta takve vrste, kao i kalodont, digitron ili cedevita. No, s vremenom su i k nama došli "buvljaci" - s jedne strane kao prijevod engleske riječi "flea market" odnosno njemačke "Flohmarkt", a sa druge s istoka, gdje su se ovakvi sajmovi odavna nazivali "buvljacima". No, možda je još bitnije što Hrelić više nije bio jedan jedini već je broj takvih sajmova i sajmića malo pomalo rastao. Jedno od poznatijih okupljališta second-hand ljubitelja je rasprodaja dječje odjeće i opreme koju već dugi niz godina organizira udruga "Roda" (i na kojoj sam nekoliko puta i ja sudjelovao u svojstvu pomoćnika), a sad, u novije vrijeme, jedan od najoriginalnijih je buvljak koji se već neko vrijeme održava u AKC Medika u Pierottijevoj ulici.

U doba kad buvljaci niču kao gljive poslije kiše, a prati ih i konkurencija u vidu "Second-hand" trgovina, ono što izdavaja ovaj buvljak od ostalih je lokacija i klijentela koja ga posjećuje. Istina, ambijent Medike nije za svakoga, ali mora se priznati da upravo njegova različitost daje taj posebni šarm (bar meni ).

Raspitao sam se malo o povijesti tog buvljaka koji je prošlu nedjelju doživio svoje 15. izdanje ... njegova pokretačica i još uvijek jedina organizatorica je Iva Gjopar, djevojka iz Zagreba, koja oduvijek voli "kopati po krpicama" i još iz obitelji nosi ljubav prema sakupljanju svega i svačega, prebiranju i isprobavanju, trgovini općenito ... Kad se odjednom previše toga nakupilo palo joj je na pamet da bi mogla dio toga i prodati, i to ne na Hreliću, gdje je izložena suncu, vjetru i kiši, već negdje u ugodnijem zatvorenom prostoru, gdje bi joj se pridružio krug ljudi sličnih interesa. I, tako se rodio Buvljak. Prvi je održan 06.03.2010., u stanu njenog dečka, koji je u tom času zbog preseljenja bio potpuno prazan ... pozvala je krug poznatih preko Facebook-a i ... odaziv ju je iznenadio, stan je bio zatrpan ljudima!

Bilo je jasno da joj za Buvljak br. 2 treba pogodnije i veće mjesto i tad je preko svog prijatelja Vece, također ljubitelja Hrelića i buvljaka, dobila na korištenje prostor galerije "Jogurt" u AKC Medika. I tako je sve krenulo novim širim putem - osnovana je Facebook grupa , Buvljaci su se redali jedan za drugim (najčešće jednom mjesečno), a posjetilaca je bilo sve više i više. Kad je lijepo vrijeme onda ih je puno, kad je ružno, onda ih je malko manje (prodavači i tad redovno dolaze, no kupaca bude manje), trguje se sa svime što se donese - najviše je odjeće i obuće, no nađe se i nakita i drugih unikatnih rukotvorina, poneka knjiga, CD, strip ...

Što još? Iva kaže kako je i nju iznenadio ovakav rast Buvljaka ... možda bi mu dobro došao neki veći prostor, sa grijanjem, boljim sanitarijama, više ljudi angažiranih na organizaciji (za cijelu tehniku, raznašanje stvari, čišćenje i ostalo se brinu samo ona i dečko uz pomoć pokojeg prijatelja), kaže ona. No, Buvljak za sada ipak ostaje tu gdje jest i takav kakav jest - a sve to i na moje zadovoljstvo, jer da je negdje drugdje, u nekoj sportskoj dvorani, mjesnoj zajednici ili shopping centru, onda to više ne bi bilo to, bila bi to sigurno neka "sterilnija verzija" kakvih smo se već nagledali.

Eto, pogledajte na fotkama kako je to bilo ovaj put, a za sjećanja na prethodne pogledajte niz albuma na Facebook grupi ... i, naravno, svratite na neki od slijedećih izdanja ako vam se to sviđa!



U slučaju vrućine Buvljak je uvijek ovdje ... no, očito je da Buvljak neće iznevjeriti ni kada je hladno kao te nedjelje! Snimio: Vanja


U polumraku zelene sobe. Snimio: Vanja


Pauza između grupica posjetilaca. Snimio: Vanja


Umjetnost izlaganja. Snimio: Vanja


Umjetnost opuštanja. Snimio: Vanja


U jednom od zakutaka ... Snimio: Vanja


Šljašteća kombinacije ja također na ponudi ... Snimio: Vanja


... a možda bi ipak bila bolja ova elegantna vinsko crvena? Snimio: Vanja


I dok "prodavačice" ćaskaju ... Snimio: Vanja


... kupice i kupci zadovoljni odlaze kućama ... Snimio: Vanja


... a i on je pronašao što je želio! Snimio: Vanja

Prije nekoliko tjedana sam vam OVDJE pokazao vanjsko lice Medike ... pa bi sad bio red da vam malo detaljnije pokažem i unutarnje prostore, neke od njih ne vidi čak niti većina posjetilaca. Naime, ti nekadašnji pogoni i skladište firme Medika koja je u tim prostorima djelovala od 1922. do 2001. godine (vidi OVDJE ) su u stvari bitno veći nego što to na prvi pogled izgleda. Prednji dio, dvorište sa ulaznim zgradama, je tek manji dio onoga što se iza te "fasade" skriva. Iz sadašnje perspektive teško je reći što se sve nekad radilo u tim prostorima - dio su sigurno bii uredski prostori, dio manji pogoni, neki dijelovi su vjerojatno bili skladišta - no, činjenica da su sve te zgrade i unutarnji prostori nagurani i "nalijepljeni" jedni na druge posve sigurno ne pomaže kod početne orijentacije i pokušaja povezivanja prostora sa njihovom inicijalnom svrhom.

No, što je tu je, ekipa skvotera koja se uselila u Mediku prije otprilike četiri godine je pronašla namjenu za većinu tih prostora iako ih još ima nekoliko koji bi se dali urediti i prenamjeniti za upotrebu. U nekima od manjih prostorija borave Medikini stalni stanovnici, njih desetak - tu je zajednička kuhinja, sanitarije, veš mašina. U nekim sobama se nalaze umjetnički atelje, u nekim drugima su radionice, nekoliko prostora su u upotrebi kao galerije odnosno prostori za umjetničke aktivnosti svih vrsta.

Imao sam priliku prošetati se gotovo svim tim prostorima u društvu Vece, jednog od Medikinih najstarijih stanovnika, i zaista je fascinantno vidjeti kako se na ostacima jednog takvog "industrijskog" objekta iz davnih godina korak po korak događa novi život. Štošta bi se tu dalo napraviti prije nego što sve ne propadne odnosno neki budući investitor ne baci oko na atraktivnu parcelu na rubu središta grada ... i zaista se i radi, svašta, pogotovo kad se uzme u obzir da se sve to radi gotovo isključivo iz entuzijazma, ovo je mjesto na koje dolaze oni koji ne mogu očekivati financiranje svojih ideja od strane grada ili nekog sponzora.

Zanimljivih prostora ima na sve strane, a meni osobno su bili najzanimljiviji krovovi ... na dva mjesta je moguće izaći na krov i osvrnuti se s visine oko sebe, na okolicu. Slikom dominira nekadašnji "Interkonti", a sadašnji "Westin" hotel, neobičan susjed za jedan skvot, te niz okolnih zgrada s početka 20. stoljeća koje se. čini se, nisu puno promijenile od tog vremena. Baš je čudna ta hipersvemirska veza koje je sve te raznolike građevine dovela u tako bliski odnos!

Prije nego što slikama krenete u razgledavanje nekih od unutrašnjih prostora Medike (objavit ću fotke samo iz zajedničkih prostora, privatne prostore ću ostaviti njihovim stanarima) nemojte zaboraviti na aktualni konflikt između grada (koji je nakon dužeg pregovaranja Mediki odobrio upotrebu prostora uz plaćanje naknade) i Medike zbog drastičnog povećanja najamnine uz retrogradno plaćanje. Grad tretira taj prostor kao prostor za industrijsku djelatnost što zaista nema puno veze niti sa stvarnom upotrebom niti sa mozgom ... jer, teško je očekivati da će se sa alternativnim programom tog tipa moći plaćati ekonomska cijena korištenja prostora, toga nema nigdje u svijetu, a pogotovo ne bi bilo moguće kod nas uz postojeću ekonomsku situaciju i navike građanina prosječnog koji će se na riječi "alternativna kultura" samo podrugljivo nasmijati.



Na Medikinom zidu. Snimio: Vanja


Stoga, ako vam je AKC Medika srcu blizak, dođite u subotu, 19.05. u 13h na Cvjetni trg prosvjed povodom novog udara na postojanje Medike! (više o tome pročitajte OVDJE, na stranicama udruge Attack - Autonomni kulturni centar).

A sada - svi na šetnju Medikom!



To su četiri zida sviju onih koji ih žele imati ovdje ... Snimio: Vanja


... njihov "Kabinet čuda". Snimio: Vanja


Uđimo! Snimio: Vanja


Plan je na zidu. Snimio: Vanja


Sad znate gdje se ljeti skriva Djed Mraz ... skvota u "Mediki". Snimio: Vanja


"Zelena soba". Snimio: Vanja


Pogled u civilizaciju ... Snimio: Vanja


Dapače, udoban pogled na civilizaciju. Snimio: Vanja


Predsjednički salon. Snimio: Vanja


Kuhinjski salon. Snimio: Vanja


Kuhinjsko bojno polje. Snimio: Vanja


Nek' se zna! Snimio: Vanja


Foto-, kino- i ino-radionica: ovdje caruje red. Snimio: Vanja


Ovdje caruje nakit i moda ... Snimio: Vanja


... perlice i škarice ... Snimio: Vanja


... ukratko, sve i svašta. Snimio: Vanja


Dnevni boravak. Snimio: Vanja


Radno mjesto kakvo se samo poželjeti može. Snimio: Vanja


Peć'ca i kav'ca ... Snimio: Vanja


... i uniformirana djeva. Snimio: Vanja


Performerski bazen u suterenu. Snimio: Vanja


Alisino ogledalo? Snimio: Vanja


Klupska atmosfera. Snimio: Vanja


Gdje smo to skrenuli za Meksiko? Snimio: Vanja


Dvosmjerni promet ljudi i ideja je poželjan. Snimio: Vanja


U stubištu 1. Snimio: Vanja


U stubištu 2. Snimio: Vanja


Rijetko se koji skvot može pohvaliti ovako impozantnim pogledom sa svoga potkrovlja. Snimio: Vanja


Krov svih duginih boja. Snimio: Vanja


U razini. Snimio: Vanja


Terasica u zavjetrini. Snimio: Vanja


S drugoga krova: krov duginih boja i RGN u pozadini. Snimio: Vanja


Iza ovih kuća je Savska cesta ... Snimio: Vanja


... a iza ovih Jukićeva. Snimio: Vanja


Neki od klijenata Westina bi se sigurno rado mijenjali sa društvom iz "Medike", bar za jedan dan. Snimio: Vanja


Simbol prestiža svakog skvotera: snop ključeva! Snimio: Vanja


Za kraj: Snimio: Vanja

Bezdanska ulica, Prečko. Snimio: Vanja

Ako niste znali, prvi radijski prijenos utakmice dogodio se 17. srpnja 1927. Igrali su nogometaši Građanskog i HAŠK-a za pokal Zlatka Balokovića, a sa stadiona uz Koturašku cestu utakmicu je prenosio Marijan Polić.

Iako još nije srpanj, 85-godišnjica tog događaja je proslavljena ovu subotu, 12.05.2012., prigodnim programom na Jelačić placu - među ostalima, najavljene su bile i neke od legendi radijskih sportskih prijenosa kao što su Fredi Kramer, Edo Pezzi i Božo Sušec (dok neki drugi, Mladen Delić, Ivo Tomić, Jura Dodig i Boris Mutić, više, na žalost, nisu među nama).

(pretpostavljam da je 12.05. odabran zato što je na taj dan 1957. godine napravljen prvi televizijski sportski prijenos na tada tek godinu dana staroj TV Zagreb!)

Ne znam kako je bilo na proslavi (pročitajte najave OVDJE i OVDJE!), no kao nadomjestak mogu sa vama podijeliti čuvenu glazbenu špicu emisije "A sada - sport i glazba" koje je sama po sebi dovoljna da čovjeka prenese u doba kada se sport pratio ili uživo na utakmici ili pak na radiju radeći u vrtu ili sjedeći negdje u hladovini stana ili dvorišta.



"Happy music" u izvedbi James Last orchestra.


Kad smo već kod radijskih najavnih špica, evo i još jedne koja je meni (a nadam se i većini vas) srcu vrlo prirasla, ovdje još samo nedostaje glas Silvestera Silvija Vrbanca!



"Garden party" u izvedbi islandskog (!) benda Mezzoforte.

Gotovo svaka gradska ulica ima neki svoj "biser", neku zanimljivost koja joj garantira prepoznatljivost, pamćenje ... nekad su to vrlo upadljive stvari poput značajne zgrade ili sjedišta neke važne firme, a nekad sitnice poput ekstravagantnog vrta ili kafića neobičnog imena ... a ponekad su to zanimljivosti zbog kojih se treba malko potruditi da ih se iskopa iz taloga svakodnevice. Rekao bih da je Ulica Ljudevita Jonkea na Trešnjevci, u blizini Doma sportova pravi primjer za baš takvu ulicu!

(za više podataka o LJudevitu Jonkeu, Karlovac, 1907. - Zagreb, 1979., hrvatskom jezikoslovcu, pogledajte OVDJE!)



Istočna strana Jonkeove ulice. Snimio: Vanja


Ulaz u Haustor, Jonkeova 9, ulazna vrata tipična za gradnju toga doba, 30-te godine 20. stoljeće. Snimio: Vanja


Pogledajmo sad kratko u povijest te ulice i cijelog kvarta koji se proteže od pruge na sjeveru i istoku pa do Gradskog vodovoda i "Munjare" na zapadu koji su među najstarijim građevinama na Trešnjevci.

Prve ulice na tom dijelu nastaju između 1923. (kada su vidljive u planu grada tek kao projektirane) i 1933., kada su ucrtane kao već izgrađene. Pogledajmo sad detalje za svaku pojedinu ulicu:

Žajina ulica - projektirana 1923., ucrtana 1933. sa imenom Daničićeva (čime je dala ime bazenu kod Doma sportova koji je dugi niz godina bio poznat kao "bazen nu Daničićevoj"), tokom NDH-a se zvala Cihlar-Nehajeva, zatim od 1945. je ponovo Daničićeva, a od 1993. je nazvana Žajinom ulicom.

Za Petračićevu, Pavletićevu i Valjavčevu vrijedi sve isto osim što one nisu mijenjale ime tokom svih ovih godina.



Pogled u 1926. godinu.


Stanje 1942. godine.


Izrez iz plana grada iz 1950-tih.


Sadašnje stanje (plan iz kraja 90-tih). Snimio: Vanja


Pogledajmo sad Jonkeovu:
- 1930-tih: Nema je još na planu, na njemu se na njenom mjestu nalazi tek običan bezimeni put
- 1942: Nema je u planu grada (plan je ručno crtan i dosta neprecizan, vjerojatno je to i dalje bio tek običan put)
- 1947: U plan je ucrtana kao Nehajeva II
- 1948: Ucrtana bez upisanog imena
- 1958 - 1967: U svim je planovima upisana kao Daničićeva II
- 1969 - 1991/1992: Upisana kao Vukotinoviceva (to ime je izgubila kad je Ulica 8. maja razlomljena na 4 ulice i jedan od djelića je dobio to ime).
- 1991/1992 pa do danas: Jonkeova ulica.

Pogledajmo sad što se od svega toga može vidjeti na terenu ... za ovu detaljnu analizu i općenito za otkrivanje ove ulične anomalije od sveg srca se zahvaljujem VT-u koji je do u detalje pregledao sve fasade ove i susjednih ulica i sve to pomno zabilježio.

Kućni brojevi u Daničićevoj idu svojim tokom, kreću od centra (istoka) prema zapadu, od brojeva 1 odnosno 2 pa nadalje, kod Jonkeove je na sjevernoj parnoj strani kućni broj 40 (sjeverno) odnosno 43 (južno). A što je sa Jonkeovom?



Zgrada u Jonkeovoj 9. Snimio: Vanja


Zgrada u Jonkeovoj 10. Snimio: Vanja


Zgrada u Jonkeovoj 12. Snimio: Vanja


Njena numeracija počinje sa sjevera i odmash je primjetno da nedostaju prvi brojevi, oni su se očito nalazili na prostoru gdje je sad parkiralište uz Magazinsku cestu.

Parna (zapadna) strana pokazuje slijedeće:

2 i 4: nedostaju
6 (firma "Metal"), nema imena ulice na kućnom broju
8 i 10: Danićićeva
12: ima dvije table, jedna sa imenom Daničićeva, druga Jonkeova
14: nedostaje
16: nema imena
18: Daničićeva

Neparna (istočna) kazuje ovo:

1 i 3: nedostaju
5 i 7: nema imena ulice
9: Daničićeva
11. nema imena
13: Daničićeva
15-17: nema imena

Što zaključiti iz ovoga? Vjerojatno table sa natpisom "Daničićeva" potječu iz doba kad je to bila Daničićeva II. No, zanimljivo je da na tablama piše samo "Daničićeva", potpuno isto kao na tablama iz "prave" Daničićeve.

Čita li ovaj blog netko iz tog kvarta koji bi nam mogao razjasniti ovu pitalicu? Svaki komentar je dobrodošao!

Pred kamionskim terminalom na Jankomiru. Snimio: Vanja

Zagrebačka Arena. Snimio: Vanja

Tijardovićeva ulica, potred trgovačkog centra Prečko. Snimio: Vanja

Ova bitka, bitka zidnim natpisima, se vodi posvuda u gradu ... bilo bi najbolje kad većine tih natpisa ne bi ni bilo (pa ni ovih na ogradi Mosta Slobode koji ga nimalo ne uljepšavaju), no tu su, gledamo ih svaki dan, pa sam im onda odlučio ipak posvetiti ovaj post, ponajviše u cilju bilježenja izgleda grada i događanja u njemu.

Prvo su se, kao i u mnogim drugim dijelovima grada i kao i na na mnogim drugim građevinama na kojima stoje kao trn u oku, pojavila ova neobična crtana stvorenja ... zaista ne bih znao reći da li su to žirafe, neki čudni svemirci ili nešto treće.


Ograda jugoistočnog dijela mosta. Snimio: Vanja


Onda se komentarom crvene boje pojavio netko kome te "žirafe" idu na živce ... a onda se valjda vratio autor žirafa pa prebojao njegov komentar (kad već nije mogao reći "I don't like" kao na fejsu ) ...


Ista ograda, koji metar dalje. Snimio: Vanja

.
.. i dodao svoj, anti-reklamni.


Snimio: Vanja


Pa si vi sada mislite tko je za što ili pak protiv čega ... a sve to tim snažnim bojama na lijepoj svijetloj kamenoj ogradi mosta.

Nekad davno, kad većina nas još uvijek nije u stanu imala radijatore, s dolaskom jeseni i zime su na ulice masovno izlaziri pilari, u šupama su se cijepale cjepanice, a po stubištima su lupkale metalne kante za ugljen. U to se doba grijanje nije plaćalo 15-tog u mjesecu trajnim nalogom sa tekućeg računa, več gotovinom u skladištu "Šume" kud se išlo po drva i ugljen (a poslije neko vrijeme čak i po lož ulje).

A što je danas sa tim skladištima?

Neka su nestala, a neka još pomalo životare od onih malobrojnih kupaca koji još tamo zalaze, od živih trgovina pretvorila su se u oaze nostalgije. Virnimo malo u jedno od tih skladišta i pogledajmo kakvom atmosferom odišu - možda se najbolji primjer nalazi na Trešnjevci, u Klanjećkoj ulici, na velikoj parceli koja je uz smještaj i prodaju ogrjeva služila i kao raskrsnica teretnih željezničkih kolosijeka. Jedan je išao zapadno u nekadašnje "Ferimportovo" skladište, drugi jugozapadno prema Prečkom (pogledajte OVDJE moj post posvećen tom pravcu), a čak dva prema jugu, u "Končar".



Položaj skladišta (vidi crveni kvadrat).


Reprezentativni ulaz. Snimio: Vanja


Ovdje je nekad bila rampa odnosno lanac ili uže kojim se zatvarao kolni ulaz. Snimio: Vanja


Na vratima napuštene kućice kod ulaza još živi samoupravljanje i OOUR-i. Snimio: Vanja


Ovdje je još uvijek nekoliko baraka ... Snimio: Vanja


... no, tek je jedna od baraka još aktivna. Snimio: Vanja


Svježe cjepanice čekaju proljetne kupce - vjerojatno ipak najviše vlasnike kamina. Snimio: Vanja


Brdašce ugljene prašine koje tu stoji od tko zna kad (posljednji put sam tu vidio vagon sa ugljenom pred cca 3 godine)... Snimio: Vanja


Sito za ugljen. Snimio: Vanja


Čemu li su služili ti čelični okviri? Za klofanje tepiha? Snimio: Vanja


Nekad je tu bilo i cementa, a sada je samo ostala rupa za psa čuvara. Snimio: Vanja


Na ovaj ulaz je ulazio željeznički kolosijek sa teretne stanice Zagreb-Črnomerec u sklopu Zapadnog kolodvora. Snimio: Vanja


Lokot od 20 kuna čuva sjeverna vrata. Snimio: Vanja


Ovom guštarom su nekad prolazili teretni vagoni ... Snimio: Vanja


Tračnica u smjeru zgrade u Hanamanovoj ulici (spomenutoj OVDJE) i Prečkog. Snimio: Vanja


Ispod breza sniva kolosijek prema "Končaru". Snimio: Vanja


Tu je i jedan zaostali željeznički prag ... Snimio: Vanja


Izlazak prema "Končaru", očito neupotrebljavan otkako je sagrađena nova zgrada. Jedan od ljudi sa skladišta mi je rekao da prema "Končaru" ništa nije prošlo već desetak godina. Snimio: Vanja


Pogled na sjever je reprezentativan - u prvom planu je Grmoščica, a iza, u oblaku, ostatak Medvednice. Snimio: Vanja

Krapinska ulica. Snimio: Vanja

Pogled na Novu cestu. Snimio: Vanja

Uz potok Črnomerec kod okretišta na Remizi. Snimio: Vanja


Iako se još uvijek osjećaju posljedice dugog sušnog perioda posljednje kiše su ipak osigurale bar djelić potrebne vlage kako Zagreb ne bi ostao bez jednog od svojih proljetnih zaštitnih znakova: kreketa žaba!



Uz potok Črnomerec. Snimio: Vanja


Naravno, u centru grada se on ne može čuti, no dovoljno je proći pored nekog od gradskih potoka (kao npr. Črnomerca) i već se čuje onaj poznati kre-kre-kre-kre ... Znam da neke ljude nervira kreket žaba, no meni je to ugodna pratnja toplih proljetnih i ljetnih noći koje se sa veseljem sjećam još iz djetnjstva uz Dotrščinsku šumu.

No, Zagreb se žabama odužio na vrlo lijep način - na savskome nasipu se od 2000. godine nalaze tri žablje skulpture, rad akademskog kipara i redovnog profesora ALU Stjepana Gračana i dio su zamišljene instalacije pod imenom "Žabinjak" koja je trebala sadržavati 7 žabljih skulptura, no, do danas su postavljene samo tri (izrađene 1994. godine).

Ali, to nisu jedine žabe u gradu - u dvorištu trešnjevačkog vrtića "Bajka" (Zorkovačka ulica) nalazi se istovjetna skulptura Stjepana Gračana, izrađena 1981. godine, a postavljena 1983. Dakle, to je najstarija žaba u gradu!



U dvorištu vrtića "Bajka". Snimio: Vanja


Što se samog kipara Gračana tiče, on je inače poznatiji kao autor kipa Marije Jurić Zagorke u Tkalčićevoj ulici, no dobro je poznat i npr. osječanima, jer je autor skulpture "Šetač" postavljene 1974. godine koja je jedan od simbola tog grada tako da je čak uključena u pažnje vrijedan projekt postavljanja njene siluete na jedan osječki semafor - više o tome možete pronaći OVDJE, a kratku biografiju Stjepana Gračana OVDJE. On je, među ostalim, jednu od svojih skulptura žaba poklonio i dvorcu Jakovlje u sklopu likovne kolonije 1999. godine - vidi OVDJE.

A što se Stjepana Gračana i žaba tiče, i Karlovac ima svoju Gračanovu žabu - pogledajte OVDJE (i primjetite netočan navod kako je to prva skulptura posvećena žabi u Hrvatskoj! )

Za kraj, nemojte pomisliti kako je Zagreb s močvarnim terenima povezan samo preko žaba (ta, velik dio sadašnjeg zagrebačkog prostora je nekad bio prekriven savskim rukavcima!), na kružnom toku u Bestovju, neposredno iza Podsusedskog mosta, se na stupovima javne rasvjete nalaze skulpture vretenca - na žalost, do sada nisam otkrio ime autora, a postavljene su na tom mjestu priklikom izgradnje kružnog toka pred nekoliko godina.
(na žalost, jedine fotke koje imam su iz zimskog perioda ...)



Na stupu javne rasvjete. Snimio: Vanja


Rotoru. Snimio: Vanja

Trgovina i rasadnik MBM u Lučkom. Snimio: Vanja

Neka im je slava, radu i radnicima!



Prečko, jutros, na Prvi maj, praznik rada, u 9h. Snimio: Vanja