Nepoznati Zagreb

Kao što je moguće vidjeti na priloženome dijagramu na samome početku promatranoga razdoblja zamijećen je strelovit porast broja narudžbi (zelena linija) koji je u iznimno kratkom razdoblju dosegao rekordne iznose zabilježene tek u nekoliko navrata od osamostaljenja Hrvatske. Da stvar bude bolja, ovaj pokazatelj je održao konstantno visok apsolutni iznos do samoga kraja promatranoga razdoblja što garantira dugoročnu stabilnost privrede.

Financijski su pak pokazatelji (žuta linija) pokazali nešto blaži rast, no zato sa konstantnim faktorom porasta koji je kulminirao sa krajem prvog tromjesečja koje je obilježilo završetak financijske konsolidacije i ostvarivanje punog iznosa prihoda na temelju knjiženih narudžbi. Postignut visok nivo prihoda zadržan je na tom rekordnom nivou sve do kraja promatranoga razdoblja što također pokazuje da je privreda napokon dosegla vrlo visok nivo profitabilnosti.


Instalacije na južnom "portalu" Mosta mladosti. Snimio: Vanja

Jučer smo vidjeli da nestašice neće biti sa HRT-ove sjeverne strane Save, no isto tako nestašice neće biti niti na južnoj savskoj obali ...

Zagrepčani su za nekoliko dana ponovo u prilici pokazati svoju već mnogo puta iskazanu gostoljubivost kroz brigu o potrebama tisuća posjetilaca koji se slijedećeg vikenda očekuju na zagrebačkom Hipodromu povodom Papina posjeta ... Koliko je moguće vidjeti, pripreme dobro napreduju, a stotine WC-a u tradicionalnoj zagrebačkoj plavoj boji već ovih dana spremno očekuju svoje brojne posjetioce ... jer, i Papin blagoslov je ugodnije primiti smirena i opuštena duha i tijela.


U iščekivanju Papina posjeta na zagrebačkom Hipodromu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Hrvatska dalekovidnica se i ove godine na vrijeme pobrinula za popunjavanje zaliha repromaterijala - i ove godine će biti više nego dovoljno mlaćenja prazne slame na njihovim programima!

(znam, znam, ovo nije slama nego sijeno, ali, neka mi ovogodišnji slavljenici, Hrvatski Radio i Hrvatska TV, oproste, prvi pogled na HRT-ovu zgradu sa sijenom u prvom planu mi je odmah izbacio ovu asocijaciju pa nije red da ju ne podijelim sa vama )


Sijeno uz savski nasip preko puta HRT-a i "Kockice". Snimio: Vanja

Eto, dočekali smo i taj trenutak - Gradsko poglavarstvo je poklonilo ZET-u najveći bombon u gradu!!!

No, ipak tu nije riječ o poklonu za vjerno služenje potrebama grada i građana, niti "kiseli bombon" vezan uz probleme ZET-a, već bi ovaj bombon trebao biti marke "Bronhi" (sjetite se, "Lakše se diše!") sa zadatkom olakšavanja disanja i izlaska svima koji trebaju izaći iz kruga trešnjevačke Remize na Ozaljsku ulicu.

Ne znam da li je autor prometnog i "grafičkog" rješenja zaista imao namjeru proizvesti ovaj bombončić od horizontalne prometne signalizacije, ali mi je konačni "proizvod" iskreno simpatičan!


Ozaljska ulica pred izlazom iz Remize. Snimio: Vanja

Dolac u kasno popodne. Snimio: Vanja

Nakon što se isprazne stolovi i njihov sadržaj zaključa u kućice tek onda zabljesne pravo bogatstvo njihovih oblika ... i sva je sreća da ih sve povezuje jedinstvo njihove boje što cijeli prizor čini posve simpatičnim i pomalo romantičnim, a u suprotnome bi bilo samo neuredno.
Kako malo boje čini čuda!

Dolac i njegov čuvar u kasno popodne. Snimio: Vanja

Dragi moji, mislim da nam je bilo dosta benzinskih postova ovih dana, zar ne?

Ovaj kratki serijal posvećen benzinskim pumpama i "Ini" kao najpoznatijem i najprisutnijem "trade marku" na ovom području završavam sa nekoliko fotki koje mi je poslao VT (Hvala ti puno na ovim dodacima!), a koje je skinuo sa raznoraznih web izvora. Na žalost, nemam informaciju otkuda potječu te fotke pa vam ne mogu dati i imena autora i izvornika, no vjerujem da se neće nitko buniti radi njihove objave jer ćemo tako osvijetliti još jedan komadić zagrebačkoh svakodnevnog života tokom proteklih desetljeća.

Za početak, evo jedne fotke stare ručne pumpe u Martićevoj 3.



Poslao: VT

Kako je nekad grad bio puno manji, a nije se ni baš puno vodilo računa o zagađenju (jer je i auta bilo manje, a svijest o ekologiji tek u začecima) onda su benzinske pumpe postojale i na sada nezamislivim mjestima - recimo, na sadašnjem Trgu žrtava fašizma, u doba kad na njemu još nije bilo Džamije!



Pogled u smjeru Ulice kneza Višeslava, pod skelama je zgrada Sveučilišne poliklinike. Poslao: VT

No, možda je još spektakularnija pozicija pumpe u staroj Vlaškoj (s pogledom na katedralu! ), evo jedne lijepe fotke pored poznatog oglasnog stupa i danas tamo naslonjenog gospona Šenoe!
(od ovoga teško da je moglo biti centralnije - koliko znam, na Jelačić-placu ipak nikad nije bilo pumpe!)



Poslao: Saša


Evo i nešto malo modernije kombinirane pumpe (lokacija je nepoznata)!



Poslao: VT

I na kraju još nešto novije (ovakvih se pumpi čak i ja sjećam, dakle fotka potječe negdje iz kasnih 60-tih ili ranih 70-tih), benzinska pumpa u Sigetu u Novom Zagrebu, u pozadini je Velesajam.



Poslao: VT

Za kraj jedna napomena: Pregledao sam web stranice svih većih firmi koje imaju svoje benzinske pumpe u Zagrebu (od "Ine" preko "OMV"-a, "Tifona" i "Lukoila" pa do "CRO-Benza", "Zovka", "Antunovića") i ovih dana ću ažurirati onu moju listu pumpi otprije nekoliko dana kojoj ste i vi doprinijeli svojim komentarima i nadopunama - hvala svima vama koji ste u tome učestvovali!

U zadnje vrijeme je prava poplava raznih igara u kojima kupci ovog ili onog proizvoda skupljaju nagradne bodove, naljepnice, kupone ili bilo što drugo tog tipa kako bi uz senzacionalnu cijenu mogli kupiti nešto što ama baš nikome ne treba po cijeni koja je za punih 1,38% niža nego u redovnoj prodaji.

Kao i sve slične "igre" (koje u većini slučajeva smatram gubitkom vremena i energije bez ikakvog smisla) tako i ova ima razne varijacije, a jedna od najbezveznijih redovito dolazi iz "Ine" - znate već, za svaku kupovinu dobijete x naljepnica koje lijepite na papir i onda nakon njih 20 dobijete npr. sportsku torbu tam neke marke po cijeni od ajmo reć 150 kuna ili ne znam koliko već. Bah ...

No, kako mi klinci vole sakupljati kojekakve naljepnice, tako sam ja uzimao i te "inine" pa su neko vrijeme to ljepili posvuda dok im to nije dosadilo ... a kako ipak bar jednom mjesečno kupujem benzin onda se tih naljepnica nataložilo i počeo sam razmišljati kuda s njima ... i dosjetio se - napisao sam pomoću njih pjesmu! Eto, stiže nam ljeto, more, treba nam odmor kojeg željno iščekujemo ... pa nek nam naša vodeća industrija nafte pomogne u čekanju tog tako dragog nam trenutka,. odlaska na godišnje odmore!


Benzinska pjesma. Napisao i poslikao Vanja

Uobičajena stvar su promjene izgleda/identiteta raznih robnih marki (namjerno izbjegavam udomaćeni izraz "brendovi" jer mi već ide na živce, no činjenica je da hrvatski jezik, čini mi se barem, nema odgovarajući prijevod za tu englesku riječ sa kompleksnim značenjem) pa i čitavih firmi, svakim danom smo svjedoci takvih promjena ... sjetite se samo koliko je onomad buke dignuto oko promjena izgleda "Coca-cole"! A ima toga više nego dovoljno i kod nas - ne tako davna promjena izgleda i pakiranja proizvoda "Kraša", promjene izgleda prodavaonica "Konzuma", promjena logotipa firme "Drogerie markt" i kojekakva druga "prepakiravanja" ...

A kad sam već ovih dana kod benzina, da li pratite promjene izgleda "Ininih" benzinskih pumpi? Meni osobno je njihov originalni amblem i logotip (plavi krug sa bijelim natpisom "Ina" na kojem je plava točka unutar slova "I") jedan od najuspješnijih kod nas, svevremenski - nešto kao "Nivea" vani ili onaj neizbježni kitnjasti "Kraš" kod nas. No, tokom godina su se mijenjale primjene tog logotipa na uređenje i izgled njihovih benzinskih postaja ... a što je najzanimljivije, te promjene nikad nisu obuhvatile sve pumpe tako da trenutno koegzistiraju najmanje četiri različita izgleda, od onog klasičnog tamo negdje s kraja 70-tih pa do najnajnovijeg koji bi, tako kažu iz "Ine" trebao postati univerzalan za sve pumpe u slijedeće 3-4 godine. Živi bili pa vidjeli, rekao bih ja, baš me zanima kako će ići primjena - do sada je svaka promjena bila vrlo kratkoga daha i samo još više doprinosila "šarenom" izgledu njihovih poslovnica!

Na žalost, na "Ininim" web stranicama nema ni riječi o povijesti njihovih benzinskih pumpi i prodaje benzina kod nas, no makar imaju tražilicu benzinskih postaja po mjestima odnosno prometnim pravcima - vidi OVDJE.

Što se samog izgleda tiče, najstariji još postojeći je ovaj, sa metalnim "visuljkom" ispred pumpe - u Zagrebu je prisutan u Gajnicama, na Držićevoj, mislim i na Ksaveru ... meni osobno je baš simpatičan, sa tim nekim retro štihom (koji vjerojatno ne veseli kompanijsko vodstvo jer se sigurno žele prikazati kao suvremena kompanija).


Visuljak-Ina. Aleja Bologne kod Gajnica. Snimio: Vanja

Ovo je, rekao bih, najčešći izgled "Ininih" pumpi, većina zagrebačkih izgleda baš ovako!


Dugogodišnji izgled, postaja na Ulici Republike Njemačke istok. Snimio: Vanja

Zatim imamo onaj sa amblemom na tankoj nožici i malim znakom (primjer uređenja je recimo pumpa u smjeru Bregane na autoputu Zagreb-Ljubljana), ne znam ima li neke pumpe u samoem gradu tog izgleda. Taj mi se najmanje sviđa, kao neka gljivica na tankoj stapki ...

Nakon toga je vrlo kratko vrijeme bio aktualan izgled sa istaknutom crvenom točkom (primjer: Vukova Gorica, na autocesti prema Rijeci/Splitu, vidljivo i na njihovoj web stranici), to je bio malo radikalniji odmak i bio mi je simpatičan.

Na kraju, evo i najnovijeg izgleda, pumpa na Zagrebačkoj aveniji kod Španskog! Uz sami izgled je nov i raspored polica koji baš nije neki - baš sam jučer razgovarao sa osobljem pa su se žalili na nelogično uređenje i preuzak glavni prolaz.


Najnoviji izgled. Snimio: Vanja

Za kraj, evo dvije zgodne slikice, jedna potječe s Maksimirske ceste iz 1940. godine ...


Benzinska pumpa na Maksimirskoj cesti (vjerojatno kod sadašnjeg okretišta u Dubravi) 1940. godine. Izvor: nepoznata web stranica.

.., a druga iz današnjih dana - napojite na jednom mjestu i auto i vozača!


Za žedne aute Ina, za žedne vozače Coca-cola. Snimio: Vanja

Ako se sjećate, već sam pisao o razvoju prometnih znakova kroz desetljeća i o tendenciji da piktogrami postaju sve jednostavniji i obliji (pogledajte OVDJE i OVDJE!) ... no, čini se da znak za benzinsku pumpu ipak ne pokazuje tu sklonost ... vjerojatno i zato što ga jednostavno nije moguće još više generalizirati a da ipak ostane prepoznatljiv. Ipak, primjetno je da piktogram sa znaka slijedi tehnološku evoluciju benzinskih pumpi ... ali sa kašnjenjem, jer piktogram koji se danas koristi na znakovima izgleda kao pumpe u 80-tima! Naime, sjetite se kako danas izgledaju same pumpe - svaka ima po 3-4 crijeva za različite vrste goriva, a kad bi takvo što pokušali dočarati na piktogramu vjerojatno bi dobili samo nekakav neprepoznatljiv simbol a la hobotnica ...

Isto tako, primjetite da su posljednjih godina znakovi informacija u Hrvatskoj doživjeli oblikovnu metamorfozu, najnovija varijanta znaka više nema formu pravokutnika sa duljom uspravnom stranicom kao nekad, već je poprimio oblik kvadrata. Uostalom, da ne duljim previše, evo živih primjera sa zagrebačkih ulica!


Najstariji znak za koji znam u gradu. Novigradska ulica na Trešnjevci. Snimio: Vanja


Isti oblik, no znak je mlađi - Bukovačka cesta. Snimio: Vanja


"Zelena" pumpa - Slavonska avenija. Snimio: Vanja


Najnoviji znak, sada u kvadratnom obliku (ali samo kod nas!). Snimio: Vanja

Nakon moje prve verzije popisa "iz glave" sa 67 pumpi evo nas i kod konačne verzije sa 84 pumpe (provjerene na web stranicama pojedinih firmi)! Hvala vam svima koji ste svojim komentarima i dopunama pomogli stvaranje ovog popisa!

(popis slijedi grubi pravac od zapada sjevernim dijelom grada prema istoku pa zatim polako nazad i onda na kraju obuhvaćujući prekosavske predjele)


- Aleja Bologne (Podsused), Lukoil
- Aleja Bologne (Gajnice), Ina
- Ilica (Vrapče), Ina
- Ilica (Črnomerec), Ina
- Škorpikova, Petrol
- Samoborska, OMV
- Ljubljanska avenija (Jankomir), Tifon
- Svilkovići, PST
- Zagrebačka avenija (Špansko), Ina
- Zagrebačka avenija (Špansko), Antunović
- Zagrebačka avenija (Prečko), CroBenz
- Zagrebačka avenija (Prečko), OMV
- Zagrebačka avenija (Rudeš), Ina
- Zagrebačka avenija (Staglišće), Ina
- Zagrebačka cesta (istok), Ina
- Zagrebačka cesta (istok), Euro-Petrol
- Horvaćanska cesta, Tifon
- Selska cesta, Ina
- Zagorska ulica, Lukoil
- Kranjčevićeva ulica, Ina
- Nova cesta (Trešnjevački plac), Ina
- Adžijina, Ina (samo ulje za loženje)
- Jagićeva ulica, Ina
- Štefanovec, privat
- Ksaver, Ina
- Langov trg, Ina
- Bukovačka, Ina
- Maksimirska, sjever, Ina
- Maksimirska, jug, Ina
- Harambašićeva (iza PTT radionice), Ina
- Branimirova (Želj, kolonija), OMV
- Branimirova (Kaufland), Ina
- Branimirova (kod DTR-a), Petrol
- Branimirova (Čulinec), Petrol
- Branimirova 121, Petrol
- Dankovečka, Ina
- Sesvete (Zagrebačka, kod nadvožnjaka), Ina
- Sesvete (Zagrebačka, kod odvojka za Kašinu), Ina
- Kobiljak: Antunović
- Kraljevečki Novaki: Ina-MOL (u sastavu Ine)
- Kašina (cesta za Mariju Bistricu), Vugip
- Sesvete (Sesvetska cesta), petrol
- Sesvete (Ljudevita Posavskog), OMV
- Sesvete (Ljudevita Posavskog), Petrol
- Slavonska avenija (Ivanja Reka), Tifon
- Slavonska avenija (Sesvete), Antunović
- Slavonska avenija (Resnik), Zovko
- Slavonska avenija (Resnik, sjever), Lukoil
- Slavonska avenija (Resnik, jug), Lukoil
- Slavonska avenija (Resnik), Petrol
- Slavonska avenija (Resnik), Ina
- Slavonska avenija (k. br. 51), Petrol
- Slavonska avenija (Javna skladišta), OMV
- Slavonska avenija (Vukovarska), Ina
- Slavonska avenija (Radnička, sjever), OMV
- Slavonska avenija (Radnička, jug), OMV
- Slavonska avenija (Folnegovićevo), Ina
- Radnička (Žitnjak), Lukoil
- Radnička (Petruševac zapad), CroBenz
- Radnička (Petruševac istok), CroBenz
- Ulica grada Gospića, Ina
- Heinzelova, Ina
- Planinska, Ina
- Čavićeva, Ina
- Čulinečka, privat
- Držićeva (Radnička), Ina
- Držićeva (Borovje, istok), Ina
- Držićeva (Borovje, zapad), Ina
- Vukovarska (Peščenica), OMV
- Vukovarska (Trnje), Ina
- Miramarska, Ina
- Zapruđe, Ina
- Utrine, Ina
- Siget, Ina
- Republike Njemačke (istok), Ina
- Republike Njemačke (zapad), Ina
- Avenija Dubrovnik (Savski Gaj), CroBenz
- Velikogorička, OMV
- Remetinečka, Lukoil
- Avenija V. Holjevca, Petrol
- Avenija V. Holjevca, OMV
- Jadranska avenija, sjever, Ina
- Jadranska avenija, jug, Ina
- Jadranska avenija, jug, OMV
- Jadranska avenija, sjever, OMV
- Lučko, Tifon
- Lučko, Zovko

Po firmama bi to bilo:
- Ina: 40
- OMV: 12
- Petrol (zajedno sa Eoropetrol pumpama): 10
- Lukoil: 6
- Tifon i CroBenz (u vlasništvu Lukoila): 4
- Antunović, Zovko i nepoznati: 2
- Vugip i PST: 1

Napomena: Ovdje nisu uključene pumpe na autoputu - dok su dvije OMV-ove kod Lužana (na autoputu za Varaždin) vjerojatno još na gradskom zemljištu, za dvije od Ine kod motela "Plitvice" nisam baš siguran. No, kako one svojom pozicijom i tako nisu sastavni dio grada onda sam ih radiej ispustio iz popisa.

Pogled iz carinskog skladišta kod Zapadnog kolodvora, pored trgovine "Vrutak". Snimio: Vanja

Evo jednog malog testića za sve one koji žele isprobati svoje poznavanje grada!
A pitanje je: nabrojite, onako iz glave, bez gledanja u plan grada ili bilo kakvu kartu, bez gledanja na web stranice benzinskih "provajdera", koliko u našem gradu ima benzinskih pumpi!

Znam, ovo pitanje favorizira vozače ... no, eto, svako pitanje ovog tipa ima neku slabu točku pa je tako i sa ovime - bit će i još pokoje, druge orijentacije, ali, eto, ovo je dobilo šansu da bude prvo!

Dat ću vam 2 dana, preksutra vam kažem do koje sam brojke ja došao (zajedno sa kompletnim svojim popisom ... za kojeg ćete sigurno i vi imati pokoju nadopunu), a vi ostavite ovdje u komentaru vaše rezultate!

Autobusna stanica na Slavonskoj aveniji kod Čavićeve ulice. Snimio: Vanja

O dizajnu urbane opreme 70-tih i 80-tih bi se dalo svašta reći, no činjenica je da iz tog doba potječu neki od najpromašenijih proizvoda tog tipa ... a jedan od meni osobno najružnijih (molim, neka se autor idejnog rješenja ne uvrijedi, ovo je moje osobno mišljenje ...) i, rekao bih, najmanje funkcionalnih je nadstrešnica za autobusno stajalište ovog tipa.

Znam da su neki modeli (npr. slična nadstrešnica tramvajskih stajališta - čini mi se da još ima koja na Držićevoj ... ili ne?) imali i "leđa", tj. zatvoreni dio odozada i to baš nije doprinosilo ljepoti, ali jest funkcionalnosti ... no, ovaj ovdje "poklopac na nožicama" je zbilja bio i jest čista pušiona kad naiđe kišni dan s vjetrom. A i u slučaju jakog sunca korisna površina u hladu baš nije bila neka ...
(naravno, postoji mogućnost da je i ova nadstrešnica imala "leđa" pa da je taj stražnji dio devastiran, ali gotovo sam siguran da bar neki modeli ovog tipa nisu imali tu "pozadinu")

Usput, sjećam se da su i neki drugi gradovi imali slične nadstrešnice, čak i ružnije (sa npr. krovićem u obliku stošca koji je stajao na stupu u sredini pa je sve izgledalo kao neka čudna metalna gljiva), mutno se sjećam da sam viđao takve modele u Ljubljani, Mariboru, zatim ponegdje u BiH i Slovačkoj ... zna li netko nešto pobliže o njima?

Jučer, 15.05., slavilo se na Hrvatskoj radioteleviziji, 85 godina od početka emitiranja radio programa i 55 godina od početaka emitiranja TV programa. Možda ste i ulovili poneku od slavljeničkih emisija - ja sam sa klincima jučer ujutro sa veseljem odgledao emisiju "55 slavnih" sa pregledom najznačajnijih emisija Dječjag programa, od Mende i Slavice, preko "Velikih i malih", "Jelenka", Špira Špule, "Smogovaca" pa do Bembe, Žutokljunca i ostale novije ekipe.

No, ima i manje poznatih stvari iz povijesti HTV-a od tih slavljeničkih emisija, recimo OVDJE možete vidjeti zanimljiv povijesni pregled ne samo povijesti hrvatskog radijskog i TV-programa već i povijesti prijenosa govora i slike općenito. Ali, za pravi prikaz povijesti radija, nadasve detaljan i popraćen slikama i zgodnim informacija iz nekadašnjeg svakodnevnog radijskog života pogledajte na stranicu "Povijest radija u Hrvatskoj" izvjesnog Bere.

Zahvaljujući fotkama i informacijama iz arhive GP-a i VT-a (kojima se zahvaljujem i na inspiraciji za pisanje ovog posta!) evo i nekoliko snimaka i informacija i iz prve ruke. Za početak, ovo je zgrada u dvorištu Markova trgu 9 gdje je bio prvi studio i postavljena prva antena Radio Zagreba 1926. godine.


Snimio: GP

Tu je i spomen ploča povodom tog događaja!


Snimio: GP


Preslika materijala iz izloga Zagrebačkog radioamaterskog saveza u Bulićevoj ulici. Presnimak: GP

1934. godine odašiljač se seli na novu lokaciju, u blizinu Bundeka (ne zaboravite, u to doba je to bila daleka periferija!) i to nigdje drugdje nego u zgradu u kojoj se danas nalazi motel "Zagreb" i koja je prema tome možda čak i najstarija živuća zgrada na južnoj obali Save!


Članak iz glasila "Društva Zagrebčana" iz 1934. godine. Preslika: VT

Evo i nekoliko starih radio aparata iz GP-ove i VT-ove kućne zbirke!

Za početak Philips iz 1929. godine koji bi, da je jedne rezervne elektronske lampe, još mogao i raditi!


Snimio: GP


Snimio: GP


Snimio: GP


Snimio: GP

Zatim Sonera iz 1936-te godine!


Snimio: VT


Snimio: VT

Te na kraju nešto noviji radio aparat Grundig iz 1956 ili 1957. godine!


Snimio: VT

Dragi moji, sigurno ste već čuli za jedno od glavnih pravila u arheologiji - kad negdje u zemlji nađete nešto zanimljivo tad kopajte posebno oprezno još dublje jer postoji mogućnost da se ispod tog nalaza pronađe i nešto više i to još starije ... najnoviji nalazi su gotovo uvijek najbliže površini, a ispod toga se kreće sve dalje i dalje u prošlost.

A to, naravno, vrijedi i za urbanu arheologiju, posebno za natpise ... već je puno puta ispod novog natpisa izvirio neki stari, no danas vam želim pokazati slučaj ispod kojeg je ispod starog natpisa izvirio još stariji i to jednostavnim djelovanjem vremena i atmosferilija.

Vrlo davno, na samom početku pisanja bloga (u šestom postu 12.01.2009.!) sam spomenuo danas nepostojeće poplunare čiji su natpisi još i danas vidljivi, a jedan od njih je bio i poplunar Konstantinović Pero koji je imao radionicu u Maksimirskoj cesti, pored Bukovačke.

Pred desetak dana sam prolazio tamo i uočio kako se ispod tog već dosta starog natpisa vidi i neki drugi, još stariji. Uspio sam ga djelomično pročitati i evo što piše: "... preradu prehrambenih ..."


Stari natpis. Snimio: Vanja


Pogled na detalj još starijeg natpisa. Snimio: Vanja


Natpis u dvorištu. Snimio: Vanja

Za vas koji ne gledate "small print" na plakatima (koji, kad se čovjek približi, i nije tako "small" ), evo jedne sitnice primjećene na plakatima za "Cekin" Vindijinu piletinu!

(za one koji ne znaju: "Halal" je termin koji znači da je neka hrana prikladna za upotrebu u Islamskom svijetu - vidi OVDJE! Suprotni termin, neprikladnost, označuje riječ "Haraam")


Reklamni plakat na Jordanovcu u blizini Maksimirske. Snimio: Vanja


Halal-detalj. Snimio: Vanja

Horvaćanska cesta na području Jaruna - biljka mohikanac. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Evo me danas u drugom dijelu grada (Horvaćanska cesta), no današnja tema je u stvari univerzalna i već sam ju jednom dotaknuo na ovome forumu (vidi pod "Ekstremni zagrebački ekosistemi" ) ... da li ste kada skrenuli pozornost na biljke koje rastu uz tramvajsku prugu?

Zagreb ima dosta dionica tramvajske pruge po kojima se odvija samo tramvajski promet bez automobilskoga (do Mihaljevca, Zvonimirova, Vukovarska, Držićeva, Novi Zagreb, Horvaćanska) i uz koje postoje zelene površine. U pravilu je tu gotovo obavezna živica koja lijepo uokviruje taj pružni pojas, a zatim između nje i pruge, tamo gdje ima mjesta, ide pojas "vulgaris" tratine. No, tek tada dolazi najzanimljiviji dio - dio između tračnica i dio u sredini, između dva kolosijeka! Naime, taj dio je u pravilu posut šljunkom i tu opstaju zaista samo najjače i najspecijaliziranije biljke, one koje u prirodi rastu na siparima i u točilima, koje su naviknute na rast među pomičnim kamenjem.
(naravno, tu još treba dodati i utjecaj gradskog zagađenja, ulja koje često kapa iz tramvaja, redovne košnje koja ograničava rast biljaka ...)



Horvaćanska cesta blizu Hrgovića. Snimio: Vanja


Slijeva nadesno: još uvijek neošišani središnji pojas, zatim pruga, ošišani travnati dio te živica. Snimio: Vanja


Središnji razrasli pojas na području Jaruna. Snimio: Vanja


Uz sve to dodatna je zanimljivost da te biljke često rastu u ograničenim zajednicama - na određenom dijelu pruge se nalazi nasad samo jedne ili dvije biljke koje prevladaju sve ostale. A cjelokupnom pomalo kuriozitetnom estetskom dojmu doprinosi i činjenica da se često prvo kosi samo dio trave uz živicu, a tek nakon nekoliko dana središnji dio. I upravo jedan takav dan sam iskoristio za posjet pruzi u Horvaćanskoj, kada su rubni travnati pojasevi bili uredno ošišani, a središnji su još uvijek krasile rascvjetane biljke!



Rizično mjesto rasta, uz jureći tramvaj. Snimio: Vanja


Evo sad i nekoliko zanimljivijih tipičnih biljaka koje rastu uz prugu!

Za početak, tu je žuti zvjezdan (lat Lotus corniculatus) koji svojim žutim cvjetovima upadljivo krasi pruge!



Vrlo slikoviti žuti cvijet. Snimio: Vanja


Zatim, pucavac, pušina (lat Silene vulgaris) - kad se njene sjemenke sasuše onda lijepo pucketaju, a moguće ih je i spremiti jer su vrlo dekorativne.



Detalj pucavca/pušine. Snimio: Vanja


Evo i jedne tipične biljke sipara koju često viđam u planinskim krajevima, smrdljive iglice (lat Geranium robertianum), nađe se s vremena na vrijeme uz prugu gdje nema jačih biljaka koje bi ju istisnule (ona je, ako se ne varam, jedna od biljaka "pionira" koje prve osvajaju šljunkovita područja).



More crvenkastih listića i ružičastih cvjetića! Snimio: Vanja


Raširena zajednica na području Vrbana. Snimio: Vanja


Detalj, Snimio: Vanja


Evo i jednog rariteta: malo polje močvarne preslice ( lat Equisetum palustre L.), jedino takve vrste koje sam primjetio uz prugu u Zagrebu!, na granici između Vrbana i Prečkog. Ta biljka obično ne raste na šljunku tako da je ovo za nju vrlo neobična okolina - pretpostavljam da je tokom gradnje tamo bačen pijesak ili treset sa njenim korijenom i onda se ona razmnožila na toj pjeskovitoj podlozi koja se vrlo vjerojatno nalazi ispod šljunka.



Malo polje preslice. Snimio: Vanja


Preslica izbliza (uz jureću 17-icu). Snimio: Vanja


Za kraj, evo malo i faune: fotka čvorka (lat Sturnus vulgaris) snimljena iz auta (bez teleobjektiva, šetao se na samo metar i pol od auta!) na raskršću Selske i Zagrebačke avenije jednog lijepog jutra, čak su se njih trojica šetkala tik uz najprometniju zagrebačku prometnicu!



Snimio: Vanja


Na kraju, zahvaljujem Bubamari šarenoj na pomoći kod određivanja biljaka i prepoznavanju čvorka!

Snimio: Vanja


Rolo u Maksimirskoj, kod tramvajske stanice na Jordanovcu. Snimio: Vanja

Na Maksimirskoj cesti, kod tramvajske stanice na Jordanovcu (smjer zapad) nalazi se jedan pomalo neobičan rolo ... a neobično je to što se na jednoj bravici nalazi natpis jednog od nekoliko poznatih zagrebačkih majstora ... a na drugoj drugoga!
E sad, da li je možda jedna od te dvije bravice nadodana naknadno (ako je neka bila pokvarena) ili se tu radi o nekoj čudnoj suradnji gospode Boranića (bravica zdesna) i Fiedera (bravica slijeva), to vam ne bih znao reći ... no, slobodno ostavite vaše komentare!

(a slijedećih dana očekujte još pokoji post s područja "natpisne arheologije" iz tog dijela grada!)

Uskrs je već daleko iza nas, no red je da mu ipak posvetim još koji redak ... naime, moram vas informirati da jedna od zagrebačkih urbanih legendi i dalje živi - "Bacaču diska" Vanje Radauša (postavljenom 1957.) na uglu Maksimirske ceste i Svetica, mjestu poznatijem po nadimku "Pimpek plac", i ove godine su ofarbana jaja, u skladu sa višegodišnjom tradicijom!
(naravno, odabrana je simbolična plava boja, boja grada Zagreba i "Dinama" )

Više o tom važnom mjestu za sve maksimirce i one koji se takviam osjećaju možete pročitati u mom postu od 05.12.2009. pod naslovom "Pimpek plac" , a u nastavku slijede dvije fotke sa lica mjesta snimljene pred nekoliko dana!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Svanulo je blistavo i sunčano proljetno jutro nad Hrelićem ... Medvednica se blistala na ranojutarnjem suncu, kosovi sa prisavskih stabala su pjevali svoju pjesmu, a savski galebovi su kružili iznad šljunčane ledine koja se polako punila. Prvi prodavači su pristizali na sajmišnu ledinu i zauzimali svoja mjesta: dizale su se šatre, vremešni kombiji puni starudije su manevrirali među gužvom, prostirala su se šatorska krila, rastezale plastike i postavljale novine kao podloga za svu onu sajmišnu kramu koja čeka kupca-namjernika ... ispijale su se prve kavice i konjačići, palile vatre ispod roštilja, a ledinom koja pet dana u tjednu samuje širio se žagor i miris akcije. Postoji li išta na ovome svijetu što se ne može nabaviti na ovome mjestu? Postoji li još negdje na svijetu tako prikladno smješten sajam, na pola puta između gradskog smetlišta i gradskog tramvaja?

Prije podne je smijenilo jutro, biznis je tekao ustaljenim tokom, a čak i ako i nije bilo puno kupaca prodavači su se makar grijali na ugodnom suncu ... što i nije tako zanemarivo obzirom da mnogi od njih nemaju svog toplog doma, svoja ugrijana četiri zida i ugodan krevet sa mekim i čistim pokrivačem.

Možda su neki od njih tamo negdje nakon treće rakijice i drugog bureka i primjetili kako su se tad na istoku počeli pojavljivati prvi oblaci, no siguran sam da nisu obraćali veliku pozornost na njih. Ta, bili su tako nježni, prozirni i vlaknasti, kao nebeska paučina!

Ali, nakon lakooblačne pješadije došla je teška crna artiljerija i zamračila nebo ... a ako to još nije zabrinulo prodavače i kupce, tada je sigurno to učinio jak ledeni vjetar koji je negdje oko 14h iznenada puhnuo sa istoka, uskoro popraćen i kišom. I, cijelo sajmište se odjednom pretvorilo u kovitlac papira, plastičnih vrećica, robe (naravno, nisu poletjeli stari alat i auto dijelovi, no zato su poletjele sve novine, stari časopisi, po podu razbacane krpice ...) ... idila je bila završena, svi su se razbježali kud je tko stigao ostavljajući prodavače da se snalaze kako znaju u sakrivanju svoje robe pred kišom i vjetrom.

---

Jučerašnje nedjeljno jutro nisam proveo na Hreliću tako da je ova pričica plod moje mašte, no siguran sam da je stvarnost bila vrlo slična ... naime, tokom jutra i prijepodneva sam i sam uživao na suncu kod kuće, a popodne, sa dolaskom prvih oblaka sam krenuo sa obitelji do Andautonije gdje se ovaj vikend održavao njihov glavni godišnji događaj (ove godine su tema bili mirisi). No, na žalost, to događanje nismo niti omirisali jer se u međuvremenu diglo nevrijeme i kad smo došli do Šćitarjeva već je padala kiša i puhao jak ledeni vjetar pa smo se morali okrenuti nazad ... a put kući nas je poveo preko Mićevca i pored Hrelića na kojem sam zabilježio slijedeće nadrealno-katastrofične fotke razbacanog smeća uz zapadnu ogradu sajmišta. Vjetar je bio tako jak da je niželeteće vrećice jednostavno "zalijepio" uz ogradu (a one koje su imale sreću preletjeti ju su pale u jarak u zavjetrini ), a sve one koje su poletjele visoko u zrak su se spustile tko zna kamo ... Čisto da znate, ako živite zapadno od Hrelića i ako vam je okoliš kuće ili stana pun vrećica, onda sad znate otkud su stigle!


Zapadna ograda sajmišta na Hreliću. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Danas vam stiže kratka crtica o jednom od jedinstvenih putokaza, ako se ne varam, ovo je jedini te vrste ne samo koji sada postoji u gradu već se ne mogu sjetiti da je ikada i postojao neki sličan kod nas (no, vani sam već viđao putokaze takve vrste, npr. u Češkoj i Slovačkoj)


Aleja Bologne, smjer zapad, nakon odvojka za Škorpikovu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

"Ma, baš su ti guba, i ja bi htjela takve!", na prijelazu Vodovodne ulice preko pruge. Snimio: Vanja

Jedan od posljednjih zagrebačkih čuvara pružnih prijalaza koji još uvijek ručno spušta i podiže brklju, na prilazu Zapadnom Kolodvoru. Snimio: Vanja

U Zagrebu ih zaista više nema puno ... na mnogim mjestima su ih zamijenili nadvožnjaci i podvožnjaci, na nekima pak automatske brklje, a koliko se ja sjećam unutar grada ostala su tek tri pružna prijelaza na kojima se nalaze ručno podizane i spuštane rampe: onaj kod Sokolske u Kustošiji, zatim prijelaz kod Vodovodne i ovaj ovdje, na prilazu Zapadnome kolodvoru kod Jagićeve (uz njih su tu još dva takva prijelaza u Sv. Klari, no to je već na rubu grada)

Istina, onaj prijelaz kod Sokolske je najspektakularniji: tamo jedan čovjek rukuje sa čak dvije rampe jednom do druge (jedna je za prilaz ranžirnom kontejnerskom kolodvoru, a druga za redovne kolosijeke), no ovaj ovdje je ipak "il classico" , pružni prijelaz koji je češće zatvoren nego otvoren, onaj kod kojega svi mi kršimo pravila provlačeći se ispod rampi jer bi inače morali čekati i po 10-20 minuta da naiđe interval sa otvorenim rampama.

Ja sam uhvatio baš jedan takav ... i fascinantno je vidjeti (baš VIDJETI, doživjeti to pogledom) koliko je u stvari Trešnjevka blizu Ilici ... a u stvari je prometno daleko, jer između Selske i Jagićeve postoje tek dva pružna prijelaza sa rampama, ovaj i onaj u Vodovodnoj, koji su tako često zatvoreni.


Na prijelazu. Snimio: Vanja

I, kao bonus, za kraj vam donosim popis svih pružnih prijelaza sa rampama u gradu Zagrebu za koje sam ja svjestan da postoje - ako imate kakve nadopune, javite mi!

- Sokolska, Kustošija (dvostruki prijelaz s ručnim rampama)
- Vodovodna (ručna rampa)
- Zapadni kolodvor (ručna rampa)
- Donje Svetice, prilaz Istočnom kolodvoru (automatska rampa)
- pješački prijelaz kod ž.st. Trnava (nema rampe, no tamo je svjetlosni signal)
- Trnava I (automatska rampa)
- Retkovec, prilaz Sesvetskoj Sopnici (dvostruki prijelaz sa automatskim rampama)
- pješački prijelaz kod ž.st. Sesvete (nema rampe, no tamo je svjetlosni signal)
- Jelkovečka ulica u Sesvetama (prilaz sajmištu), automatska rampa
- Savski gaj XIII, ugao južnog Trokuta (automatska rampa)
- Ulica dr. Luje Naletilića, prilaz Botincu (automatska rampa)
- Brezovička cesta (automatska rampa)
- Utinjska cesta, ispod Sigeta (automatska rampa)
- Sv. Klara (dva prijelaza sa ručnim rampama)

Jedna od najstarijih gradskih uličnih lampi, Vodovodna ulica kod prijelaza željezničke pruge kod firme "Franck". Snimio: Vanja

Čistač u trenutku odmora pored napuštenog magazina Zapadnog kolodvora. Snimio: Vanja

Ova fotka izgleda na prvi pogled kao oličenje zapuštenosti, ilustracija društvenog nemara, kaosa, beznađa ... no, pogledajte ovu situaciju sa stanovišta ovog čistača koji je u hladu trijema pronašao zaklon od jučerašnjeg jakog sunca i malo mira za svoj gablec i skidanje cipela koje su ga možda nažuljale tokom rada. Često se baš u takvim zapuštenim kutcima može pronaći najviše mira i najbolje mjesto za smirenje pred hvatanje ukoštac sa svim onim što nas čeka u civiliziranim i ajmo reć urednim i uređenim predjelima ...

Nemojte ovo shvatiti kao propagandu nemara ili podršku devastaciji jer ih ja ne podržavam, već kao ilustraciju kako i najneurednije i najzapuštenije mjesto može nekome donijeti dašak mira i radosti ... pa makar samo zato da u miru odmori svoje bolne noge (na što bi se sigurno na klupama ispred hotela "Four points Sheratona" odnosno "Panorame" gledalo vrlo podozrivo).

Vratimo se malo iz svijeta umjetničke svakodnevice u kojem smo proveli posljednjih nekoliko dana, svijeta daily photo blogova, u isto svakodnevne, ali grublje priče. Da li ste primjetili da je protekle nedjelje bio Praznik rada? Ja jedva - da nije bilo zastava na državnim i gradskim institucijama i ponekoj zgradi ne bi se uopće znalo da je u pitanju nekakav praznik. Istina, odigrala se i tradicionalna fešta u Maksimiru (na kojoj nikad dosad nisam bio, pa tako ni ovaj put), bilo je i graha i Bandića ... no, nije bilo nikakvih prosvjeda. Odnosno, bilo ih je, ali prošli su jedva zamjećeno, što i ne čudi radi malog broja prosvjednika. Baš je to neki neobičan fenomen - svi se slažemo u tome da nam je loše, ali se nitko ne buni. Ili smo zapali u duboku rezignaciju ili pak nema vjere da će se na ovakav način išta (dobra) postići ... ima li možda još koja, treća, mogućnost, treći odgovor?

A kad već spominjem prosvjede, ovih dana mi je čitateljica bloga Vesna (hvala ti, Vesna!)poslala nekoliko zanimljivih fotki koje je snimila blizu HNK, radi se o odbačenim parolama nakon tko zna kojeg od prosvjeda (datum fotkanja je 16.04.2011., više se ne sjećam što se tada događalo u gradu ...). Ako ništa drugo, nositeljima parola se mora priznati solidna doza sarkazma ...


Snimila: Vesna


Snimila: Vesna


Snimila: Vesna

A nekoliko dana kasnije snimila je i ovaj kritički zapis u prigradskome vlaku ...


Snimila: Vesna


Snimila: Vesna

Nastavljam sa nizom postova u kojima je tema praćenje života grada, života na nivou detalja, lokalnih znamenitosti ili pak samo sličica iz svakodnevnog gradskog pulsiranja ... Da li ste već čuli za niz blogova vezanih u listu zvanu "Daily Photoblogs"?

Više o njima možete saznati OVDJE, a ja ću vam dati samo par najkraćih detalja - radi se o blogovima koji svakog ili gotovo svakog dana prate život na nekoj određenoj geografskoj lokaciji (gradu, selu, bilo kojoj ograničenoj lokaciji) i dokumentiraju ga slikama i, po mogućnosti i želji autora, i tekstom (u pravilu na engleskom jeziku). Blogovi koji tako pokrivaju najraznolikija mjesta na svijetu se broje u stotinama ... i, vjerovali ili ne, pokriven je i Zagreb, i to čak sa dva bloga!

Jedan od tih blogova vodila je izvjesna Helena (vidi OVDJE), na žalost, prema objavi na samome blogu, ona je od veljače ove godine odustala od daljeg praćenja zagrebačke svakodnevice.


Pogled sa vrha hotela "Westin". Snimila Helena, preuzeto sa http://dailyphotozagreb.blogspot.com


Osim nje, tu je bio i Mirelin blog (vidi OVDJE), koja je zasad posljednji post objavila 31.03.2011. ... i nadam se da će ih i dalje objavljivati!


Umjetnost kroz toaletni papir, u izlogu knjižnice na Krvavom mostu.". Snimila Mirela, preuzeto sa http://zagrebdailyphoto.blogspot.com


Ja bih tu ubrojio također i već nam svima dobro poznati blog GP-zagrebancije kojeg nadam se, redovito gledate i čitate kao i ja (iako nije na spomenutoj listi). Na listi nema ni mene, prvi je razlog taj što za nju nisam niti znao do prekjučer kad sam slučajno nabasao na nju, drugi razlog je taj što (bar trenutno) nemam želju pisati tekstove (ili bar kratke sažetke) na engleskom jeziku, što je jedno od nepisanih pravila za blogove sa "Daily Photoblog"-liste ... a treći ... ne znam, nije ni bitno.

Danas je nedjelja pa bih vam mogao priuštiti jedan kratki nedjeljni izlet do Beča, zar ne?

Beč mi je vrlo drag grad, i zbog toga što sam u njemu proživio nekoliko zanimljivih godina svog života, ali i zato što je to vrlo ugodan grad koji u mnogočemu liči na Zagreb (pretpostavljam da bi Bečani rekli da Zagreb sliči na Beč, a ne obrnuto, no nek mi bude oprošten moj lokalpatritoizam :op) ... ponekad pomislim šetajući Zagrebom "E, šta bi od nas učinila bečka gradska uprava da kojim slučajem ima jurisdikciju i ovdje ..."

Kad posjetim Beč (ili bilo koji od austrijskih gradova) uvijek me impresionira koliko se njihove gradske uprave brinu za svoje stanovnike ... no, i za svoju povijest, i to onaj dio povijesti koji je najbliži stanovnicima, koji ostaje nakon što se izlistaju sve katedrale, dvorci i ostale svjetski poznate znamenitosti.


Jedna od manje poznatih vila Otta Wagnera, u Hütteldorferstr. 23. Snimio: Peter Bürgmann, preuzeto sa http://www.buergmann.net/penzing/

U samome Beču za povijest grada se ne brinu samo veliki i poznati muzeji, već i mreža lokalnih "kvartovskih" muzeja. Naime, Beč se sastoji od 23 "Bezirka" (gradskih četvrti) i svaka od njih ima svoj lokalni muzej. Listu muzeja možete pogledati OVDJE (kliknite na rimske brojkice na vrhu za pristup svakom pojedinom od njih), u sve je besplatan ulaz i svaki od njih priređuje razne izložbe i druge programe vezane uz kvartovsku povijest i sadašnjost.

No, uz te službene i od grada direktno upravljane izvore, postoje i oni drugi, nezavisni (tipa zagrebačke "Kontraakcije"): na primjer web stranica "Nepoznati Beč" (svaka veza sa imenom mog bloga je sasvim slučajna) koju uređuje dvoje glumaca i dvoje novinara ... a nađu se i pojedinci koji samostalno "obrađuju" pojedine kvartove. Recimo, izvjesni Peter Bürgmann uređuje stranicu posvećeno Penzingu, 14. gradskom Bezirku (u kojem sam stanovao moje posljednje dvije bečke godine) i to čini zaista detaljno - pogledajte recimo OVDJE listu sa fotkama svih 25 mostova preko rječice Wienfluss na području tog Bezirka.


Braunschweigsteg, jedan od mostova preko rječive Wienfluss u 14. Bezirku (preko kojeg sam svojedobno vrlo često prelazio). Snimio: Peter Bürgmann, preuzeto sa http://www.buergmann.net/penzing/

Toliko od mene za današnji izlet do Beča, nastavite ga sami ako želite surfajući po navedenim linkovima!