Nepoznati Zagreb

Jučer sam vam predstavio novi projekt udruge "Kontraakcija", a danas vam želim predstaviti jednu sličnu akciju koje je nastala samoorganiziranjem stanovnika naselja Trnsko, a rezultat je također više nego vrijedan divljenja! Projekat se zove "Trnsko.net" , a voditelj je udruga "Živim u Trnskom" osnovana 2004. godine sa ciljem poboljšanja kvalitete života stanovnika naselja i poticanja aktivnog uključivanja ostalih stanovnika u razne sadržaje i programe udruge.


Panorama kvarta iz 60-tih. Izvor: Trnsko.net

Ja osobno sam najviše fasciniran sa dvije stvari na njihovoj web stranici - jedna od njih je povijest Trnskog i prostora na kojem se ono sad nalazi, a druga je "virtualni muzej" kvarta sa odlično koncipiranim arhivima fotki kvarta koje su donirali njegovi stanovnici. Virtualni muzej si pogledajte sami (OVDJE je uvod, a http://trnsko.net/trnsko/index.php?option=com_content&task=view&id=44&Itemid=64lista osobnih arhiva), a ja ću vam prenijeti dio informacija iz povijesti Trnskog (izvor je http://trnsko.net/trnsko/index.php?option=com_content&task=view&id=34&Itemid=96 stranica sa koje se nizom menija stiže u pojedina razdoblja - idite na "Zavičajni muzej" pa "Kronologija"!):


Položajni nacrt radova na regulaciji rijeke Save iz 1901. godine. Izvor: Trnsko.net.



Karta Zagreba iz 1910. godine. Izvor: Trnsko.net

1933. Prva kuća na području Trnskog, u XII Podbrežju br. 1, srušena 2006. godine.

1944. Prva fotka kvarta snimljena iz zraka, snimio ju je avion R.A.F.-a (vidi fotku dolje!) 1944. godine.


Zračna snimka prostora na kojem će nastati Trnsko načinjena 16.06.1944. Izvor: Trnsko.net

1950. Prva autobusna linija kroz prekosavski dio Zagreba, Mažuranićev trg - Remetinec.

1952. Gradi se Hipodrom i igralište NK "Lokomotiva" na Kajzerici.

1953. Početak planiranja selidbe Velesajma preko Save (ideja Vjećeslava Holjevca), javlja se ideja o "Južnom Zagrebu".

1955. Formira se općina Remetinec, gradi se Velesajamska cesta (kasnije Ulica Borisa Kidriča pa Avenija Dubrovnik) sa podvožnjacima ispod pruge.

07.09. 1956. Otvorenje Velesajma, emisijom sa otvaranja počela je emitirati Televizija Zagreb.

1958. Načinjen idejni plan naselja, glavni arhitekt je bio Marko Maretić.

1961. Prva useljenja u novosagrađene zgrade.


Iz doba gradnje Trnskog. Izvor: Trnsko.net

1965. Pokrenuta autobusna linija br. 43: Mažuranićev trg - Novi Zagreb - Glavni kolodvor.

25.02.1966. Otvaranje "Name" u Trnskom.

1970. Vijest iz susjedstva: Gradnja Sopota i Utrina.

1975. Osnovano NK "Trnsko", danas NK "Hrvatski dragovoljac".

1977. Prvi susret budućih članova "Azre", Jura Stublić je iz Sigeta, a svi ostali iz Trnskog.
Završena gradnja crkve Svetog Križa.

1982. Sagrađena sportska dvorana u Trnskom.

29.11.1985. Prošao prvi tramvaj pored Trnskog.


Željeznički kolosijek koji je vodio prema Velesajmu, a sad više ne postoji. Snimio: Niko Gamulin, izvor Trnsko.net

Dragi moji, sjećate li se jednog mog posta s kraja 2010. godine naslovljenog "Zapruđe: Priče iz "Srebrnog grada" (kvartovski muzej je otvoren!)" ? U njemu sam vas upozorio na pojavu još jednog u nizu "kvartovskih muzeja" (to je već bio treći u nizu, nakon Središća i Travnog!) koje je pokrenula udruga mladih muzeologa i povjesničara umjetnosti pod imenom "Kontraakcija" ... a osim što sam bio oduševljen idejom koja se u velikoj mjeri poklapa sa mojim viđenjem želje (pa i potrebe!) da se građane malo potakne na upoznavanje svog vlastitog kvarta i grada i na aktivniji suživot u svojoj lokalnoj zajednici, u tom trenutku sam osjetio želju da i ja dam svoj doprinos u nekoj od slijedećih kvartovskih akcija tog tipa.

I, došlo je vrijeme i za taj korak!

Naime, udruga "Kontraakcija" već neko vrijeme priprema svoj prvi iskorak iz istraživanja novozagrebačkih kvartova prema starijem dijelu grada i za svoj prvi projekat na tom području odabrala je sjeveroistočni dio Trešnjevke ugrubo omeđen željezničkom prugom sa sjevera i istoka, potokom Črnomercem na zapadu te Ozaljskom/Vukovarskom na jugu. U usporedbi sa prijašnjim predjelima ovaj dio predstavlja značajan pomak - nakon kvartova o kojima nema puno arhivskih zapisa i spoznaja, ali ima puno živih uspomena kod stanara i kvartovskih graditelja sad se ulazi u kvart o kojemu se puno više (ali ne i dovoljno!) može saznati u arhivima, ali je sve manje uspomena kod lokalnih stanovnika, što zbog činjenice da su korijeni Trešnjevke zakopani puno "dublje", u početke 20. stoljeća, što zbog činjenice da je posljednjih desetljeća stanovništvo doživjelo velike promjene rušenjem starih kućica i izgradnjom novih zgrada i doseljavanjem novih stanara.

No, kako bilo da bilo, pokretači te akcije hrabro su zakoračili na taj novi teren i pokrenuli niz aktivnosti (vidi OVDJE program prve faze!) koje će tokom svibnja obilježiti početak ostvarivanja zamisli o formiranju muzeja sjeveroistočnog dijela Trešnjevke. Naravno, riječ "muzej" shvatite vrlo široko - iako će tu biti i klasičnih "muzejskih" događanja, izložbi, tribina, predavanja, bit će tu još više i drugih aktivnosti, od umjetničkih akcija preko vođenih šetnji do performansa. A podršku cijeloj akciji daje poznati CeKaTe, Centar za kulturu Trešnjevka, u čijim će se prostorima odvijati dio aktivnosti, a pomoći će udruzi i na brojne druge načine.


Stare željezničarske kuće iz drugog dijela 19. stoljeća na južnom dijelu zapadnog kolodvora, gornjoj granici Trešnjevke. Snimio: Vanja


Ostaci gradske Bubare s početka 20. stoljeća u Adžijinoj ulici. Snimio: Vanja


Jedna od najstarijih zgrada Gradskog vodovoda iza Doma sportova. Snimio: Vanja


Ostaci Samoborčekovih tračnica na Klanječkoj ulici. Snimio: Vanja


Stara ulična lampa u naselju Pongračevo pored Selske ceste iz 30-tih godina 20. stoljeća. Snimio: Vanja


Oznaka graditelja na kući u Ožegovićevoj ulici, vjerojatno datira iz 30-tih godina 20-tog stoljeća. Snimio: Vanja

A moj doprinos prvim koracima muzeja kvarta u kojem je živjela moja baka i rođena moja mama (Nova Cesta) i u kojem s prekidima radim već 16 godina bit će dvije vođene šetnje predjelima kojima sam prošao mnogo puta tokom kojih ću vama koji ih možda ne poznajete tako dobro i želite bolje upoznati pokazati zanimljive detaljiće iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kvarta koje sami možda ne bi uspjeli pronaći.

07.05.2011. u 11h iz parka ispred starog (najstarijeg!) Samoborskog kolodvora polazi vođena šetnja tragom željeznica koje su obilježile život sjevernog dijela Trešnjevke. Trajanje šetnje će biti otprilike sat i pol.

28.05.2011. , u sklopu manifestacije "ZGrabi dan", u 12:30h ispred CeKaTe-a iz Parka Stara Trešnjevka polazi nešto duža šetnja rubom sjeveroistočnog dijela Trešnjevke koja će vam isto tako pokušati otkriti pokoju manje poznatu crticu iz Trešnjevačkog života. Trajanje šetnje će biti 2-2,5 sata.

Svi vi koji ste zainteresirani za ovakve šetnje ste dobro došli!


Ulični telefonski šaht iz doba NDH, Nova cesta. Snimio: Vanja


Oznaka (žuti "iks") da je kuća pogodna za stanovanje nakon velike poplave 1964. godine, Ožegovićeva ulica. Snimio: Vanja


Južni zid Zapadnog kolodvora prekriven muralima pred koju godinu - umjetnička intervencija koja će sigurno nestati kroz nekoliko godina, bilo rušenjem, bilo daljnjim bojanjem. Snimio: Vanja

Kakve osjećaje budi u vama ova fotka?

Moja prva reakcija bila je "Koliko li nervoze na tom komadiću asfalta!" ... no, tad mi je palo na pamet: možda su bar neki od njih opušteni, slušaju laganu muziku, vesele se slobodnom popodnevu, poljupcu dragog ili drage ili djece ili se barem raduju listanju novina s nogama na kauču?


Rudeš, Zagrebačka cesta. Snimio: Vanja

Evo mene, vratih se ja sa Jadrana nakon ugodna 4 dana provedena sa obitelji i prijateljima ... i dok se još nije zaboravila Uskrsna euforija evo me sa jednim od preduskrsnih "post-restlova" koji mi je baš sad lijepo sjeo na volej nakon ovog prazničnog izleta.

Naime, ove protekle dane provedoh na otoku Silbi, omalenom, ali lijepom otočiću na sjeveru Zadarskog arhipelaga ... otok je ugodan, jedino mjesto na otoku, koje broji oko 250 stanovnika, je također vrlo ugodno i mirno, sa taman toliko aktivnosti da ne izgleda napušteno, a opet, nema nikakve žurbe, sve ide laganim sporim tempom (jedina iznimka je dolazak broda, jednom dnevno, koji uzbuni sve otočane i goste i svi se sliju ka luci). A razgovarajući sa prijateljima o uvjetima života na otoku zaključili smo da je jedna od pogodnosti tamošnjeg života to što nema reklamnih letaka po sandučićima.


Djelić "Konzumova" preduskršnjeg letka. Snimio: Vanja

Ja osobno nisam veliki njihov protivnik i dozvoljavam njihovo ostavljanje u mom sandučiću - nisam fanatik kupovine tako da me ti letci sigurno neće natjerati na nerazumno trošenje love, a opet, neki put dobijem pokoju korisnu informaciju o povoljnoj cijeni onoga što i tako kupujem. A što se tiče potrošnje papira na te letke - da, to nije dobro, ne podržavam to rasipanje papira ... no, kako znam da je alternativa ostavljanju letka u mom sandučiću ta da se letak nađe direkt u kontejneru za smeće, onda moje listanje i eventualna upotreba za kolažiranje ili pak direktan put u kontejner za stari papir čak mijenjaju sudbinu tog letka nabolje, od deponiranja na Jakuševcu ka ponovnoj upotrebi.

No, ono što me zaista smeta je senzacionalizam tih letaka: sve je ekstra, ultra, super i naj, nenadmašne cijene, najniže u cijeloj galaksiji, neviđeno ... i onda sam pred praznike uzeo tekući "Konzumov" letak sa aktualnom šunkasto-jajčanom ponudom i prelistao ga vidjevši da su autori letka prevazišli cijelu konkurenciju - riječ "senzacija" upotrijebili su čak 40 puta u cijelom letku!!!

E sad, ajd da se tu radi o nečemu što konkurencija nema - sniženje od 80%, dosad neviđen artikl na našem tržištu, kupiš 1 dobiješ 3 (ili kupiš dva dobiješ jedan? ) ... ali se tih dana u svakom bogovetnom dućanu u Zagrebu moglo kupiti bunceka i rolanih lopatica po tim istim cijenama i uz iste popuste!

I kako da onda ubuduće čovjek uopće reagira na riječ "senzacija" kad mu se samo u jednom takvom letku gurne pod nos čak 40 puta? I kad se kao senzacije izjednače katastrofa u Japanu, veliki sportski uspjeh, trač o nekoj estradnoj zvjezdici i popust na rolanu šunku ...To je jedna od manje zapaženih, ali svejedno iritirajućih tendencija u cjelokupnoj komunikaciji ovog doba - pretjerivanje sa izrazima, reklamom, govorom ... i onda se gubi gradacija, smišljaju se sve noviji i napuhaniji pojmovi kako bi se postigla ta (ipak nužna) komparacija... a čemu? Kad bi koristilo samo malo mjere i kad bi senzacija zaista i ostala to što jest, nešto zaista neočekivano, a ne dimljena lopatica po 32,99 kn koliko košta osim u "Konzumu" i u bar 5 konkurentskih trgovina ...

Ovu fotku se može čitati na puno načina, a vi izaberite vama najdraži.

Možda ne bi bilo loše kad bi svaki kupac Big Maca ovog Uskrsa kupio i kiticu cvijeća od ove bakice i time joj omogućio da si pojede nešto toplo (možda ipak radije čušpajz umjesto "chicken nuggetsa" ...)?


Danas u Jurišićevoj, Snimio: Vanja

Drage i dragi moji, svima vam želim sretan Uskrs, odlazim na zasluženi kratki odmor sa obitelji, čitamo se opet za nekoliko dana!
(a usputno vas i obavještavam da je ovo okrugli, 800-ti post! )

Ž.st. Sesvete. Snimio: Vanja


Ž.st. Sesvete. Snimio: Vanja


Ž.st. Sesvete. Snimio: Vanja

Vjerojatno znate onu poznatu definiciju sjevernog pola kao mjesta s kojeg svi smjerovi upućuju na jug. Analogno tome, sa južnog pola svi putevi vode na sjever.

A koje je to mjesto, molim vas, s kojeg se i zapad i istok nalaze na istoj strani???

Otkrit ću vam tajnu: to čudesno mjesto se nalazi u garaži zagrebačkog "Arena centra"!
I šteta što tamo nije dozvoljeno skretanje nadesno, tko zna što bi nas tamo dočekalo, u smjeru suprotnom od zapada i istoka? Nesvrstani smjer? Put u središte zemlje? Put u dubinu duše?


Garaža Arena centra. Snimio: Vanja

Šetajući gradom uzduž i poprijeko put me ne vodi ravnomjerno po svim kvartovima, nemam nekakav unaprijed napisani plan ili listu, već najčešće odem tamo kud me nešto privuče i kud mi dopusti moje slobodno vrijeme. Stoga i nije čudo da sam puno češće u kvartovima oko mog stana ili moje firme, a rjeđe u onima udaljenijima ... no, ima tu naravno i osobnih preferencija, neki kvartovi su mi draži i nose mi "pozitivne vibracije", a neki pak one druge.

Recimo, na krajnjem zapadu grada, u Podsusedu, sam relativno često ... iako je on trajno obilježen stigmom cementare, a ravničarski dio je niz bezličnih skladišta, ureda, trgovačkih centara, ledina svejedno mi je njegov preostali dio nadasve simpatičan, a dio na obroncima Medvednice nosi nekoliko lijepih vidikovaca i zgodnih kutaka. A čak mi i ta cementara, koliko god ružna, zapuštena i odbojna, nosi nekakvu aureulu tajanstvenosti, poziva na istraživanje.

S druge strane, na krajnjem istoku, u Sesvetama, sam vrlo rijetko. Em mi je daleko, em me uz Sesvete ne veže nekakav poseban osjećaj ... prolazim tim krajem jednom u mjesec ili dva, najčešće vozeći iz grada prema Kašini i dalje za Zagorje, i ne volim glavnu prometnicu, Zagrebačku, punu prometa, kojekakvih trgovina, prašine ... pa onda dođe kiseli zadah iz "Badela" ... ili, ako dolazim sa juga, od Slavonske, prije kiseline pak dođe onaj neugledni niz trgovačkih centara oko "Getroa". Uglavnom, obično osjetim olakšanje kad izađem na sjever, u smjeru Markova polja i Kašine - manje prometa, manje smrada, a više prirode.

No, svjestan sam da Sesvete imaju i svoja druga lica, ljepša, koja tek čekaju da ih otkrijem ... zimus sam bio u šetnji središnjim dijelom, a jučer sam sa prijateljima krenuo u šetnju Sesvetskim "Maksimirom", šumom koja je na karti označena imenima Brestovčina, Novoselčina i Divljača, a pruža se gotovo do samog centra Sesveta, do osnovne i srednje škole.

Šetnju smo započeli u centru, kod željezničke stanice, a kod "metalnog mosta" na Zagrebačkoj ulici smo napustili poznate predjele i krenuli stazicom uz postok Kostanić (na nekim kartama označen i kao Vuger) koji donosi vodu sakupljenu sa jugoistočnih padina Lipe na Medvednici.

Početak puta je donio prve zanimljivosti - žabe i mnoštvo riba u potoku! Zavukli smo se ispod mosta da bolje pogledamo taj bujni životinjski svijet ... i usput omirisasmo lokalnu kanalizaciju koja se baš tamo ulijeva u potok (naravno, nema filtera i takvih suvišnosti ).


Most kojim Zagrebačka prelazi preko potoka. Snimio: Vanja


Ispod mosta. Snimio: Vanja


"Ribe, fala na gledanju!", natpis na konstrukciji mosta. Snimio: Vanja


Potok i zelenilo oko njega. Snimio: Vanja.

Od osnovne škole "Sesvete" nas je dijelilo svega nekoliko minuta hoda ... lokacije škole je odlična, mirna, na rubu mjesta, uz velike livade i sasvim zgodno igralište na kojem smo se dosta dugo zadržali, klinci su jedva dočekali malo aktivnosti na spravama, a i mi odrasli smo iskoristili košarkaško igralište i slobodnu loptu za par minuta razgibavanja.


Zid osnovne škole Sesvete.Snimio: Vanja


Livade uz potok. Snimio: Vanja

I, ubrzo nakon škole je zavladao mir - sretali smo tek tu i tamo kojeg šetača, biciklista, no civilizacija je ostala za nama, a ubrzo zatim i livade. Na ulasku staze u šumu dočekale su nas i prve planinarske markacije, natpis je kazivao da nas od Lipe i planinarskog doma kojeg drže planinari iz Sesveta (vidi pod HPD "Lipa" ) dijeli 4 sata hoda. No, naše jučerašnje ambicije su bile puno manje ...


Susret na livadi ... Snimio: Vanja


Zeleno prostranstvo ispred nas. Snimio: Vanja


Ravničarska šuma. Snimio: Vanja

Ta staza je označena i kao dio "gljivarskog puta" koji vodi do Lipe.


Snimio: Vanja

Usput smo sreli i dosta živog svijeta: jednu krticu, dosta punoglavaca, gusjenica, šuma je bila prepuna pjeva ptica ...


Krtica koja nas je sve iznendila svojim pretrčavanjem staze. Snimio: Vanja


Kukci u šeširima. Snimio: Vanja

... a usputno smo naišli i na ostatke spomenika (iz doba NOB-a, rekao bih). Vidi se da je u podnožju bila pričvršćena spomen-ploča (rupe od vijaka su još vidljive), sa strane su i dva barjaka, ostaci klupa ... pretpostavljam da je spomen-ploča dobila noge početkom odmah 90-tih. A zanimljivo je da ju knjiga "Spomenici i fontane u gradu Zagrebu" uopće ne spominje!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nakon otprilike sat i pol netto hoda od Sesveta slijedeći markaciju kroz lijepu šumu, prvo uz potok, a zatim sve više po brežuljkastom terenu našli smo se pored sela Dobrodol - iako nove seoske kuće uglavnom ne pružaju oku ugodne prizore, naišli smo i na nekoliko lijepih starijih drvenih kuća. A kako se već bližio kraj dana i klinci su bili pomalo umorni zaključili smo da nam je vrijeme za povratak ... taman na vrijeme da uhvatimo minibus linije 280 Dubec-Sesvete-Šimunčevec koji nas je za desetak minuta vratio na polazište i time smo zaključili lijepu šetnju po šumama i gorama Sesvetskoga kraja!


Dobrodol brijeg - brijeg koji je u dolu?!? Ili dol koji je na brijegu???. Snimio: Vanja


Baraka u dodiru sa nebom. Snimio: Vanja


Lijepa stara kuća - na žalost, veranda je potpuno propala. Snimio: Vanja


Anno Domini 1928. Snimio: Vanja

Dragi moji, evo danas jednog pitanja za sve vas oštrooke!

Nakon krastavaca iza rešetaka danas vam nudim dva "centra iza rešetaka", možete li mi reći gdje se oni nalaze?


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Da li ste već čuli za aferu "Krastavac"?

Stotine staklenki kiselih krastavaca udružile su se u zločinačku organizaciju sa ciljem stjecanja materijalne dobiti na račun nevinih potrošača ... No, organi prehrambenog reda i mira na vrijeme su reagirali i stavili inkrimirane staklenke iza rešetaka, čemu svakodnevno možete svjedočiti na ulazu u "Super Konzum" u Zagrebačkoj aveniji kod Španskog.


"Super Konzum" u Španskom. Snimio: Vanja

Vjerovali ili ne, proljeće može biti prekrasno čak i u industrijskom kvartu, kad se zazelene biljke uz kolosijeke, kad procvatu voćke uz tvorničke ograde i silose ... tada čak i stare lokomotive djeluju nekako svježe, proljetno, čak ukrasno!


Industrijski kolosijek na mostu preko Aleje Bologne. Snimio: Vanja


Uz staru cementaru. Snimio: Vanja

Huzjakova ulica. Snimio: Vanja

Poletjela je za svojim mislima nekud daleko ... a tijelo joj je ostalo na samotnim stubama, pokušavajući se zakloniti od hlednog večernjeg povjetarca.


Huzjakova ulica. Snimio: Vanja

... iliti "Stepenice u nebo" ...


Stara cementara u Podsusedu, jučer. Snimio: Vanja
... ili vam je možda draže pod naslovom "Toranj svjetla, toranj tame" ?



Isto mjesto, isto vrijeme. Snimio: Vanja

Rešetarova ulica, Špansko. Snimio: Vanja

Oni malko stariji se sjećaju kino repertoara iz 80-tih i čuvenog švedskog "akcijskog" filma "Šest šveđanki s benzinske pumpe" (vjerovali ili ne, nisam ga nikad gledao ) koji se tada prikazivao u gotovo svakom drugom kinu, uključivši i ona najcentralnija kao "Lika" (Ilica 10) i "Kosmaj" (Jurišićeva, danas kino "Grič") ...

... a varijacija na temu se ponudila tokom posljednjih nekoliko tjedana kada je grad bio preplavljen ljepoticom koja reklamira "Intimissimi" talijansko donje rublje, a jedan njen jumbo plakat je osvanuo i u Prečkom, tik pored znaka koji upućuje ka drugoj najstarijoj plinskoj pumpi u gradu!

Pa kad smo već kod toga, sjetimo se da su još do nedavna, pred 4-5 godina, postojale samo dvije pumpe u gradu na kojima se mogao natočiti plin u auto: jedna u Radničkoj cesti (nedaleko okretišta tramvaja na Savišću) i druga u Prečkom, u Jarnovićevoj ulici. I nerijetko se dešavalo da su me na ulicama Prečkog zaustavljali lutajući auti sa talijanskom ili recimo poljskom registracijom koji su po kvartovskim uličicama tražili tu plinsku pumpu dobro sakrivenu na samome kraju grada.


Jedna talijanka sa plinske pumpe u Matetićevoj ulici kod okretišta tramvaja u Prečkom. Snimio: Vanja

Ovo kao da je izlog neke HDZ-ove podružnice, a ne HNS-ove, sa licima čelnika te stranke iza rešetaka, pa još u tako jadnom, pomalo "apšisanom" i "obješenom" stanju. Ljubitelji stranke, učinite nešto, jer vam ovaj izlog zaista ne služi na čast!


Izlog prostora Hrvatske narodne stranke u Španskom, kod ulice Slavka Batušića. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Neki zagrebački kvartovi obiluju "diskontinuiranim" ulicama, onima koje nestaju i ponovo nastaju, gube se i nalaze, postoje u dva ili čak tri dijela, sa različitim licima ... najčešće su te diobe rezultat gradnje novih širokih magistralnih cesta koje su kao nožem prerezale stare radničke kvartove, a najviše takvih uličica na svojoj duši imaju Vukovarska i Slavonska/Zagrebačka avenija, koje su pravolinijski projurile kroz vijugave ulice Trnja i Trešnjevke.

Neke od tih "prerezanih" ulica su podosta poznate: Trnjanska i Paromlinska, na primjer. No, mislim da niti jedna od njih nema tri tako različita lica kao što to ima najzapadnija od tih prerezanih ulica, ulica Svilkovići koja povezuje Špansko i Prečko.

Prije izgradnje tzv. "autoputa" Svilkovići su bili jedna od ulica seoskog naselja Špansko, tada malenog prigradskog naselja. Nakon izgradnje autoputa, Svilkovići su podijeljeni, dio je ostao sjeverno od njega, a dio južno. Još krajem 70-tih jedan od mojih prijatelja koji se rodio i živio u Svilkovićima, njihovom južnom dijelu, otprilike tamo gdje je sada okretište tramvaja u Prečkom, morao se odseliti zbog najave gradnje nove ceste (koja je, kako znamo, sagrađena tek 2000-te!). A tokom gradnje Španskog je nastradao sjeverni dio te ulice, progutao ga je blok novogradnji između Maršanića i Gervaisove ulice.

I, kakvo je stanje sada, 2011. godine? Zaista zanimljivo!

Najsjeverniji dio Svilkovića se nalazi u srcu Španskog, dugačak je 30-tak metara i sastoji se od uske asfaltirane ulice slijepe na sjevernom kraju (predstavlja pješačku vezu središta Španskog prema Super-Konzumu!) i tri kućna broja, tri obiteljske kućice.


Svilkovići, sjeverni djelić, usred naselja Špansko. Snimio: Vanja

Zatim, nevezano uz taj dio, u sredini, nalazi se velebni dio ulice, onaj koji vodi uz Super Konzum do okretišta tramvaja u Prečkom: ima nekoliko prometnih traka, široko raskršće sa Zagrebačkom/Ljubljanskom avenijom, semafore, putokaze ...


Svilkovići, središnji dio. Snimio: Vanja


... a južno od okretišta, velegradska slika naglo nestaje i ulica prelazi u običan izlokani makadamski put koji uz polja i barake vodi ka savskome nasipu.


Svilkovići, južni dio, iza Prečkog. Snimio: Vanja


Mnogo zagrebačkih ulica je isjeckano gradnjom u posljednjih 50-tak godina, no vjerujem da niti jedna od njih nije doživjela takve kontraste kao što su Svilkovići, ulica potpuno prigradskog imena (dobivenog sigurno po prezimenu obitelji koje su tamo nekad živjele) koja je jednom nogom doživjela preobrazbu u magistralnu gradsku prometnicu, a drugom ostala na selu, među blatom i lokvama vode.

Proslavimo ovaj lijepi proljetni dan vatrometom linija!


Zagrebačka avenija. Snimio: Vanja

Metalčeva ulica. Snimio: Vanja

Evo novog pokušaja da unaprijed čitljivost bloga svima, promijenio sam vrijednost "float" parametra za stupac u dizajnu bloga pa da vidimo hoće li biti rezultata!

Pogled na zaravan Müllerovog brega sa juga. Snimio: Vanja

Znate li gdje je Müllerov breg?

To je valovita zaravan (možda čak najveća takve vrste u Zagrebu?), koja se nalazi na brijegu iznad Ciglane u Črnomercu, između Kustošijanske ulice i Črnomerca/Fraterščice. Ime joj potječe od poznate zagrebačke obitelji Müller koja je u periodu između dva rata bila jedna među poznatijima u gradu: u vlasništvu su imali Ciglanu, zatim sadašnje kino "Europa", nekadašnje kino "Helios" (sadašnje kazalište "Gavella"), bloka zgrad između Frankopanske i dalmatinske ... a među ostalim posjedovali su i taj brijeg na kojem su uzgajali voće po tada najmodernijim metodama.
(vrlo detaljan članak o toj obitelji iz “Jutarnjeg lista” možete pročitati OVDJE !)

No, od toga vremena do danas nije ostalo puno tragova - za mog prvog posjeta tom predjelu, početkom 2010., bio sam potpuno iznenađen njegovom veličinom i neiskorištenošću. Sredinom zaravni vodi makadamska cesta koja se od Kvaternikove ulice odvaja udesno na mjestu gdje prestaje strma uzbrdica koja počinje od Kustošijanske, a vodi u velikom luku sve do iznad Črnomerečkog Super-Konzuma. U to doba bilo je na toj zaravni nekoliko baraka, dvadesetak manjih voćnjaka, pokoji vrt, no uglavnom su dominirale parcele zarasle u grmlje i travu, a na oštrom rubu padine koja se odranjala prema Ciglani bile su povelike nakupine smeća.

Naravno, položaj na brijegu, a tik iznad Črnomerca garantira vrhunski pogled na čitav zapadni i južni dio grada, sve tamo do Katedrale i Novog Zagreba.


Pogled na grad sa ruba zaravni. Snimio: Vanja

Sve u svemu, bio je to idealan cilj za mirne šetnje .... no, tada su počele glasine o gradnji novoga naselja sa čak 2350 stanova, školom, vrtićem, parkom (za detalje vidi OVDJE!)
... Iako se tu radi o velikom prostoru, meni je naprosto bilo nepojmljivo zamisliti tamo 2350 stanova - gdje ih uopće smjestiti???

Nakon toga je uslijedila šutnja, a ja sam se proteklog tjedna, oko godinu dana nakon prvog posjeta, ponovo otputio do Muellerova brijega. A moja poruka nakon tog posjeta bi vam bila: ako vas taj dio grada imalo interesira, pogledajte ga SADA, jer tko zna kako će izgledati za 3 mjeseca, godinu dana ili više!

Naime, već su počeli prvi radovi na pripremi terena: sječe se drveće, sve barake (osim jedne, u kojoj žive dvoje siromašnih staraca koji su bili ugošćeni i u "Globalnom sijelu") su porušene, razni materijali su skupljeni na hrpe, smeće je, sječom grmlja, "zabljesnulo" punim "sjajem" i sad se tek vidi koliko ga u stvari ima ...
Ljudi, očito dosadašnji korisnici zemlje, sakupljaju ono što se skupiti dade - grane, kolce, sadnice ... vidljivo je da je voda došla do grla i da je pitanje dana i tjedana kada će oko zaravni nići ograda i stići prvi bageri.


Stara kuća, no uredna i sa lijepim dvorištem - ovdje je "ulaz" na zaravan. Snimio: Vanja


Jedina preživjela baraka u kojoj u bijedi žive dvoje preostalih stanara brega. Snimio: Vanja


A ovako su završile one srušene ... Snimio: Vanja


Priroda i ostaci "društva". Snimio: Vanja


Još smeća ... Snimio: Vanja


Sadnice i kolci. Snimio: Vanja


Pogled ka jugu. Snimio: Vanja

Svoju šetnju sam započeo na već spomenutom odvojku od Kvaternikove ulice gdje se nalazi omanje parkiralište uz zanimljivu postariju kuću. Dalje sam krenuo po makadamu ka sjeveru (stalno gledajući ispred sebe zgradu Građevinskog faksa na Svetom Duhu) prilazeći tu i tamo rubu zaravni kako bih uhvatio čim više pogleda na grad. Lani je bilo teško doći do pogleda, mučio sam se probijajući se kroz kupine i korov, no sada je pristup bio lakši jer je već dosta toga bilo ugaženo ... pogled je bolji, no nema više ondašnjeg mira i spokoja.

Po dolasku na oštri zavoj makadama gdje on skreće desno ja produžujem ravno, nekad je to bila zarasla stazica, a sada je to traktorski put. Vodi uz rub strmine (koja je, u stvari, poluklizište) iznad Fraterščice na kojoj su nedavno posječena sva drva i sad izgleda vrlo jadno, pogotovo kad se uoči i veliko smetlište na sjevernoj padini. Usput, ta padina pripada onoj ruševnoj kući koju sam posjetio početkom godine (LINK na post!) - ovaj put sam iskoristio priliku i posjetio strme stepenice koje sam tada samo gledao odozdo ... one izlaze na ulicu Voćnjak, taman ponad tog smetlišta.


Pogled na drugu stranu Fraterščice. Snimio: Vanja

Pogled na Sveti Duh. Snimio: Vanja


Smetlište iznad ulice. Snimio: Vanja


Strme stepenice koje vezuju Fraterščicu i Voćnjak kroz dvorište napuštene kuće. Snimio: Vanja

Produžio sam ulicom Voćnjak ka Kvaternikovoj ulici. Tamo vlada mješavina starijih manjih obiteljskih kuća sa novijima, velikima, čak velebnima. Vrh brijega, daleko najljepšu poziciju na tom području, zauzima starija vila, vjerojatno građena negdje 30-tih godina - pretpostavljam da je to moglo biti imanje Müellerovih. Pogledom s ceste nije jasno vidljivo živi li tamo netko ili ne, no obzirom da je vrt ipak relativno uredan, rekao bih da je vila ipak nastanjena.


Dvorište vile na vrhu Müllerovog brijega. Snimio: Vanja


Pogled s Kvaternikove ulice. Snimio: Vanja


"Heineken"-barake. Snimio: Vanja


"Suvenir" uz cestu. Snimio: Vanja

Dolazim do Kvaternikove i skrećem lijevo, nizbrdo. Ulica ide prilično ravno nizbrdo, uz pokoje klizište i razbacane kuće, neke improvizirane, a neke pak velike i "zalivene" betonom. U jednoj uvali s lijeve strane se nalazi neobična nakupina drvenih baraka sa znakom "Heineken" koja uopće ne izgleda kao kafić, već prije kao napušteno skladište. A odmah nakon njega, na istu stranu, se odvaja uska stazica uz jednu dvorišnu ogradu ... znatižeklja mi nije dala mira pa sam skrenuo po njoj i vrdlo brzo se našao nazad na zaravni Müllerovog brega, na njenom gornjem rubu, tik uz šumu i šikaru. Trud mi se nagradio najljepšim pogledom na grad za čitave šetnje, širokim i upečatljivim.


Stazica kroz zapušteni voćnjak. Snimio: Vanja


Prava idila ... sada je još mirno - koliko dugo? Snimio: Vanja


Pogled s vrha voćnjaka. Snimio: Vanja

Stazica je vijugala kroz zapuštene voćnjake i nekadašnje vrtove dalje ka sjeveru, vjerojatno opet do ulice Voćnjak ... a ja sam se morao vratiti do grada jer sam već kasnio na jedan dogovor.

Na odlasku sam pozdravio tu veliku zaravan sa nadom da ću se vratiti prije nego li ju potpuno zabetoniraju ... znam da se grad širi na mjesta gdje ima prostora i da se ne može očekivati da baš svaki zeleni kutak bude sačuvan ... ali, za ovu zaravan bi bilo zaista šteta da bude izgrađena "do posljednjeg busena" kako bi to moglo izgledati ako će se tamo zaista sagraditi 2350 stanova!

P.S. Ovaj puta nisam ništa eksperimetirao sa formatiranjem posta - žao mi je ako post ne možete dobro vidjeti, od sutra ponovo nastavljam traženje rješenja za taj problem!

Ilica, preko puta Kačićeve ulice. Snimio: Vanja

Da li ste čuli za priču o dobrim kućnim duhovima?

Oni obilaze kuće i kad negdje vide prljavi prozor onda se pretvore u šaku sa gumenom rukavicom, donesu kantu vode i spužvastu krpu i operu prozor na veselje njegovog vlasnika koji to nije učinio mjesecima ili čak godinama!

Ilički haustor, u blizini Britanca. Snimio: Vanja

P.S. Ima li kakvog poboljšanja kod vas kojima fotka i tekst prelaze desnu marginu?
Ovaj put je fotka stavljena i kao link na album (što nisam činio posljednjih mjeseci).

Isto tako, provjerio sam rezoluciju svog monitora na kojem je sve OK, na 1280x1024 sve radi kako treba, dok je na manjim rezolucijama i kod mene prelaz preko ruba (recimo nešto x600 - ima li još itko to???) i kod mene tekst i fotka preko ruba, zato što je ona sama veća od 600 pixela).

Da li ste primjetili kako s vremena na vrijeme neke riječi postanu hiperpopularne i počnu se odjednom pojavljivati i "iz paštete" (što je izraz koji je odjednom postao popularan za vrijeme kampanje predsjedničkih izbora i nadmetanja između Stipe Mesića i Jadranke Kosor, neko vrijeme se upotrebljavao svugdje i zatim je gotovo nestao, čuje ga se tek tu i tamo)?

Imali smo doba "transparentnosti", pa fazu "sinergije", bilo je i doba "politike mrkve i batine" ili "štapa i kanapa" ... da ne nabrajam sad sve te riječi od kojih neke zaista imaju smisla (ali ih se zloupotrebljavalo i u svrhe gdje su potpuno neprikladne), a neke uopće ne.

A jedna od prvih riječi kod kojih sam postao svjestan te lingvističke pomodnosti je bila riječ "polivalentan" (iliti "višenamjenski" - no, u tom hrvatskom obliku sam ju jedva sretao, skoro uvijek u tom internacionalnom), tamo negdje krajem 80-tih .... Tada su sve sportske dvorane morale biti "polivalentne", imali smo "polivalentne" učionice u školama, "polivalentni" namještaj ...

I kako bih vas danas podsjetio na tu riječ, evo i jednog "polivalentnog" boćarskog igrališta koje se u jesensko-zimskoj sezoni koristi kao odlagalište za suho lišće!

A kako bi ovo bio i "polivalentni" post, kojim vam pokazujem taj gradski detaljić, ali istodobno i testiram metode stavljanja postova, stavio sam ovu istu fotku dva puta, ali na dva različita načina, jednom u ovom postu na jedan način, a jednom u prethodnom postu na drugačiji način. Molim vas, recite mi kako ih vidite!


Selska cesta, kod Umirovljeničkog doma na Trgu Slavoljuba Penkale. Snimio: Vanja

Selska cesta, kod Umirovljeničkog doma na Trgu Slavoljuba Penkale. Snimio: Vanja

Dragi moji, obzirom na višekratne primjedbe vezane uz čitljivost bloga (kod nekih od vas tekst postova prelazi desnu marginu bloga i miješa se sa linkovima) odlučio sam poigrati se malo sa veličinom fotki i načinima upisa teksta, a vas molim (ponajviše tuškanac, Dunda, jezičara, koji su mi se prvi javili, ali i sve vas ostale!) da mi javite da li se stanje popravilo!

Za početak, evo jednog "zidnog vica", pronađenog na zidu pored plakata "Kontraakcije" za akciju "Muzeja kvarta" u Zapruđu! (fotka je ovaj put manjeg formata od uobičajenoga)


Zapruđe. Meštrovićev trg. Snimio: Vanja

Na vratima bivše knjižare i papirnice "Prosvjete" na Cvjetnom placu. Snimio: Vanja


Eh, kad bi zaista postojala takva kartica ... i kad bi se recimo svakom kupnjom pomoću nje pomoglo nekome nesretnom, siromašnom, bolesnom djetetu negdje na svijetu, tada bih se služio isključivo njome! I vjerojatno ne samo ja, nego i mnogi drugi!

Iako još uvijek nije sasvim izvjesno kada će Hrvatska i službeno ući u EU, evidentno je da ćemo za 5 dana biti za još jedan mali neslužbeni korak bliže elitnom evropskom društvu jer se upravo u ovaj četvrtak, 07.04.2011., u 11 sati, na Cvjetnom trgu, otvara jubilarna prva trgovina švedskog lanca "H&M". A kako je u današnjem "Jutarnjem listu" objavljen i razgovor sa direktorom "Ikee" za Hrvatsku, koji je potvrdio da će se Ikein prodajni centar u Rugvici otvoriti u drugoj polovici 2012. godine, nije tako daleko dan kada zaista neće biti niti jednog svjetskog dućana za kojim će se masovno žaliti i radi koga će se hodočastiti u Graz ili nekud drugdje ... tad ćemo valjda zaista biti punopravno Evropljani, zar ne?

Kako bilo da bilo, otvorenje "H&M"-a je pred vratima i vidjet ćemo kako će to utjecati na svakodnevni život Cvjetnog trga, sumnjam da ću kao i prije sa klincima moći onako ležerno sjesti na stepenicu ispod gospona Preradovića i jesti sladoled, jer kad krene kolona ka trgovačkom centru bit će poprilično gužvasto.


Ulaz u trgovinu H&M, prvu u Hrvatskoj, koja se u četvrtak, 07.04.2011., za 5 dana, otvara na Cvjetnom trgu. Snimio: Vanja


No, kako sve ima i svoju drugu stranu, tako ju ima i to skoro otvaranje ... radnici pomalo dovršavaju novu zgradu i predstoje im posljednji dani na ovoj lokaciji ...


Monter i njegov kolega. Snimio: Vanja


Hidrant koji 5 žednih usta napaja ... Snimio: Vanja


... a uskoro ćemo i mi moći zaviriti u tajanstvene prostore - dosadašnji uvid kroz ogradu je samo donio saznanje da plina sigurno neće nedostajati.



Naluknuo sam se na ulaz iz Varšavske. Snimio: Vanja

Ponuda mogućnosti za trošenje novca je svakim danom sve veća - uz sve moguće kartice, ovakve i onakve, nitko se ne može potužiti niti na mogućnost podizanja gotovine. Bankomati se nalaze na gotovo svakom ćošku, a konkurencija banaka je sve žešća ... baš gledam po gradu, gdje god da se podigne neka reprezentativnija zgrada, eto i bar dvije banke u njoj (posljednji primjer: zgrada kod raskršća Horvaćanske i Selske u kojoj su u kratko vrijeme otvorene čak dvije nove bankovne poslovnice) ...

... a ne tako davno sam se sjetio procedura otprije dvadesetak godina: jednom mjesečno dobiješ listić s plaćom pa onda ideš prvo upisati plaću na knjižicu i potom podigneš čim je moguće više love kako slijedećih dana i tjedana ne bi morao ponovo stati u red i čekati bar pola sata (ako ne i više) da napokon dođeš do šaltera i svog novca.

Sad čekanja nema, novac je postao jedna od najlakše dostupnih roba i može ga se podići gdje god hoćete i kad god hoćete ... jedino što ga mnogi uopće nemaju pa po računima i karticama vrte nepostojeću virtualnu ("minus") lovu ...


Bogatstvo ponude kod okretišta tramvaja na Remizi. Snimio: Vanja