Nepoznati Zagreb

Pogled na zaravan Müllerovog brega sa juga. Snimio: Vanja

Znate li gdje je Müllerov breg?

To je valovita zaravan (možda čak najveća takve vrste u Zagrebu?), koja se nalazi na brijegu iznad Ciglane u Črnomercu, između Kustošijanske ulice i Črnomerca/Fraterščice. Ime joj potječe od poznate zagrebačke obitelji Müller koja je u periodu između dva rata bila jedna među poznatijima u gradu: u vlasništvu su imali Ciglanu, zatim sadašnje kino "Europa", nekadašnje kino "Helios" (sadašnje kazalište "Gavella"), bloka zgrad između Frankopanske i dalmatinske ... a među ostalim posjedovali su i taj brijeg na kojem su uzgajali voće po tada najmodernijim metodama.
(vrlo detaljan članak o toj obitelji iz “Jutarnjeg lista” možete pročitati OVDJE !)

No, od toga vremena do danas nije ostalo puno tragova - za mog prvog posjeta tom predjelu, početkom 2010., bio sam potpuno iznenađen njegovom veličinom i neiskorištenošću. Sredinom zaravni vodi makadamska cesta koja se od Kvaternikove ulice odvaja udesno na mjestu gdje prestaje strma uzbrdica koja počinje od Kustošijanske, a vodi u velikom luku sve do iznad Črnomerečkog Super-Konzuma. U to doba bilo je na toj zaravni nekoliko baraka, dvadesetak manjih voćnjaka, pokoji vrt, no uglavnom su dominirale parcele zarasle u grmlje i travu, a na oštrom rubu padine koja se odranjala prema Ciglani bile su povelike nakupine smeća.

Naravno, položaj na brijegu, a tik iznad Črnomerca garantira vrhunski pogled na čitav zapadni i južni dio grada, sve tamo do Katedrale i Novog Zagreba.


Pogled na grad sa ruba zaravni. Snimio: Vanja

Sve u svemu, bio je to idealan cilj za mirne šetnje .... no, tada su počele glasine o gradnji novoga naselja sa čak 2350 stanova, školom, vrtićem, parkom (za detalje vidi OVDJE!)
... Iako se tu radi o velikom prostoru, meni je naprosto bilo nepojmljivo zamisliti tamo 2350 stanova - gdje ih uopće smjestiti???

Nakon toga je uslijedila šutnja, a ja sam se proteklog tjedna, oko godinu dana nakon prvog posjeta, ponovo otputio do Muellerova brijega. A moja poruka nakon tog posjeta bi vam bila: ako vas taj dio grada imalo interesira, pogledajte ga SADA, jer tko zna kako će izgledati za 3 mjeseca, godinu dana ili više!

Naime, već su počeli prvi radovi na pripremi terena: sječe se drveće, sve barake (osim jedne, u kojoj žive dvoje siromašnih staraca koji su bili ugošćeni i u "Globalnom sijelu") su porušene, razni materijali su skupljeni na hrpe, smeće je, sječom grmlja, "zabljesnulo" punim "sjajem" i sad se tek vidi koliko ga u stvari ima ...
Ljudi, očito dosadašnji korisnici zemlje, sakupljaju ono što se skupiti dade - grane, kolce, sadnice ... vidljivo je da je voda došla do grla i da je pitanje dana i tjedana kada će oko zaravni nići ograda i stići prvi bageri.


Stara kuća, no uredna i sa lijepim dvorištem - ovdje je "ulaz" na zaravan. Snimio: Vanja


Jedina preživjela baraka u kojoj u bijedi žive dvoje preostalih stanara brega. Snimio: Vanja


A ovako su završile one srušene ... Snimio: Vanja


Priroda i ostaci "društva". Snimio: Vanja


Još smeća ... Snimio: Vanja


Sadnice i kolci. Snimio: Vanja


Pogled ka jugu. Snimio: Vanja

Svoju šetnju sam započeo na već spomenutom odvojku od Kvaternikove ulice gdje se nalazi omanje parkiralište uz zanimljivu postariju kuću. Dalje sam krenuo po makadamu ka sjeveru (stalno gledajući ispred sebe zgradu Građevinskog faksa na Svetom Duhu) prilazeći tu i tamo rubu zaravni kako bih uhvatio čim više pogleda na grad. Lani je bilo teško doći do pogleda, mučio sam se probijajući se kroz kupine i korov, no sada je pristup bio lakši jer je već dosta toga bilo ugaženo ... pogled je bolji, no nema više ondašnjeg mira i spokoja.

Po dolasku na oštri zavoj makadama gdje on skreće desno ja produžujem ravno, nekad je to bila zarasla stazica, a sada je to traktorski put. Vodi uz rub strmine (koja je, u stvari, poluklizište) iznad Fraterščice na kojoj su nedavno posječena sva drva i sad izgleda vrlo jadno, pogotovo kad se uoči i veliko smetlište na sjevernoj padini. Usput, ta padina pripada onoj ruševnoj kući koju sam posjetio početkom godine (LINK na post!) - ovaj put sam iskoristio priliku i posjetio strme stepenice koje sam tada samo gledao odozdo ... one izlaze na ulicu Voćnjak, taman ponad tog smetlišta.


Pogled na drugu stranu Fraterščice. Snimio: Vanja

Pogled na Sveti Duh. Snimio: Vanja


Smetlište iznad ulice. Snimio: Vanja


Strme stepenice koje vezuju Fraterščicu i Voćnjak kroz dvorište napuštene kuće. Snimio: Vanja

Produžio sam ulicom Voćnjak ka Kvaternikovoj ulici. Tamo vlada mješavina starijih manjih obiteljskih kuća sa novijima, velikima, čak velebnima. Vrh brijega, daleko najljepšu poziciju na tom području, zauzima starija vila, vjerojatno građena negdje 30-tih godina - pretpostavljam da je to moglo biti imanje Müellerovih. Pogledom s ceste nije jasno vidljivo živi li tamo netko ili ne, no obzirom da je vrt ipak relativno uredan, rekao bih da je vila ipak nastanjena.


Dvorište vile na vrhu Müllerovog brijega. Snimio: Vanja


Pogled s Kvaternikove ulice. Snimio: Vanja


"Heineken"-barake. Snimio: Vanja


"Suvenir" uz cestu. Snimio: Vanja

Dolazim do Kvaternikove i skrećem lijevo, nizbrdo. Ulica ide prilično ravno nizbrdo, uz pokoje klizište i razbacane kuće, neke improvizirane, a neke pak velike i "zalivene" betonom. U jednoj uvali s lijeve strane se nalazi neobična nakupina drvenih baraka sa znakom "Heineken" koja uopće ne izgleda kao kafić, već prije kao napušteno skladište. A odmah nakon njega, na istu stranu, se odvaja uska stazica uz jednu dvorišnu ogradu ... znatižeklja mi nije dala mira pa sam skrenuo po njoj i vrdlo brzo se našao nazad na zaravni Müllerovog brega, na njenom gornjem rubu, tik uz šumu i šikaru. Trud mi se nagradio najljepšim pogledom na grad za čitave šetnje, širokim i upečatljivim.


Stazica kroz zapušteni voćnjak. Snimio: Vanja


Prava idila ... sada je još mirno - koliko dugo? Snimio: Vanja


Pogled s vrha voćnjaka. Snimio: Vanja

Stazica je vijugala kroz zapuštene voćnjake i nekadašnje vrtove dalje ka sjeveru, vjerojatno opet do ulice Voćnjak ... a ja sam se morao vratiti do grada jer sam već kasnio na jedan dogovor.

Na odlasku sam pozdravio tu veliku zaravan sa nadom da ću se vratiti prije nego li ju potpuno zabetoniraju ... znam da se grad širi na mjesta gdje ima prostora i da se ne može očekivati da baš svaki zeleni kutak bude sačuvan ... ali, za ovu zaravan bi bilo zaista šteta da bude izgrađena "do posljednjeg busena" kako bi to moglo izgledati ako će se tamo zaista sagraditi 2350 stanova!

P.S. Ovaj puta nisam ništa eksperimetirao sa formatiranjem posta - žao mi je ako post ne možete dobro vidjeti, od sutra ponovo nastavljam traženje rješenja za taj problem!