Nepoznati Zagreb

U dvorištu štamparije "Znanja", pogled sa Selske ceste. Snimio: Vanja

Kućni broj u GrožNJanskoj ulici. Snimio: Vanja

Teško mi je povjerovati da je ovdje riječ o slučajnosti!

Nekad se označavalo ovako (južno tramvajsko stajalište Jarun) ...


Snimio: Vanja

... a sada ovako (sjeverno tramvajsko stajalište Jarun).


Snimio: Vanja

Koja vam je oznaka draža ... odnosno, za koju mislite da je prikladnija?

Meni se čini da je zarez ipak prikladniji, upotrebljava se kod nabrajanja (npr. tramvajskih linija koje stoje na nekom stajalištu), dok se kosa crta prvenstveno upotrebljava kod "ili/ili" nabrajanja ili kod spajanja različitih tipova podataka (adresa 21/2).

Prizor iz Vukomerca.


Južna strana. Snimio: Vanja


Sjeverna strana. Snimio: Vanja

Jednog dana u Petrinjskoj ulici ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Čekaonica na tramvajskom okretištu Prečko. Snimio: Vanja

Čini se da tradicionalni "Haznpfeffer" i dan-danas ima svoje vatrene poklonike!

"Draga, zaista si neodoljiva u novom perju od Lisce!"


Snimljeno uz nadvožnjak Zagrebačke avenije preko Selske ceste. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Jučer se nešto prije ponoći zatekoh na kolodvoru čekajući prijateljicu koja je stizala iz dalekih krajeva i usput sam ovjekovječio kolodvorski "san ljetne noći", šareno društvo koje kreće vlakom prema jugu i ono malo manje šareno koje čeka kraj svoje smjene kako bi krenulo ka krevetu kućnom ...


Pompozna fasada iza koje se kriju manje pompozni peroni. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Dežurna ekipa taksista dočekuje i ispraća. Snimio: Vanja


Svjetla velegradskog perona očekuju goste grada. Snimio: Vanja


Odbljesak peronskog poda uglačanog koracima tisuća putnika i željezničkog osoblja. Snimio: Vanja


Peronska razbibriga. Snimio: Vanja


Liječenje muskulfibera nakon cjelodnevnog razgledavanja grada. Snimio: Vanja


"Kasni mi vlak u polasku ..." Snimio: Vanja


Kutak za utažiti žeđ ... Snimio: Vanja


... sa pogledom na obližnju ustanovu. Snimio: Vanja


Jureći ka peronu 3A. Snimio: Vanja


Brojke i slova. Snimio: Vanja


Materijali za vlak. Snimio: Vanja


Također materijali za vlak. Snimio: Vanja


Neki su tu večer pili "Žuju" ...Snimio: Vanja


... a neki "Zlatni Pan". Snimio: Vanja


Fajrunt. Snimio: Vanja

Idealan početak radnog dana uz kavicu i cigaretu na jutarnjoj svježini ... neprocjenjivo!


Ljetno jutro pred frizerskim salonom u Ulici braće Domany. Snimio: Vanja

Odgovor je vrlo kratak: tunel!


Snimio: Vanja

Podsusedski tunel ispod brijega na kojem se nalaze ruševine starog grada Susedgrada, a kojim prolazi istočni kolnik ceste prema Zaprešiću je jedini pravi tunel u prometnoj upotrebi u Zagrebu!

Tunel u Dolju, prema nekadašnjoj sljemenskoj žičari je "pravi" tunel, ali ga mogu upotrebljavati samo pješaci i biciklisti. Potkopani dio trase Ljubljanske/Zagrebačke avenije ispod Savske ceste bi se isto mogao smatrati tunelom, no to je u stvari više dulji ukopani podvožnjak ... a slično vrijedi i za lijevo skretanje iz pravca sjevera iz Avenije Gojka Šuška prema Bolnici Dubrava (a nisam ni siguran da li je taj prilaz još u upotrebi).

A da podsusedski kuriozitet bude zanimljiviji, taj tunel je označen sa dva različita znaka, starijim (koji ima klasičan piktogram portala tunela, vidi lijevo na fotki)) i novijim (vidi desno na fotki), koji je moju kćer uvijek podsjećao na delfina u skoku (pogledajte crni obris, kao delfin koji skače s desne strane nalijevo!). Što vi mislite?


Snimio: Vanja

Ovih dana sam se baš uhvatio Podsuseda, ne mogu izdržati da sa vama ne podijelim hrpicu zanimljivih detalja koje sam tamo pronašao tražeći pitanja za igru iz prethodnog posta!

Sigurno vam je poznata ona fraza "Muzej na otvorenome", obično se upotrebljava za označavanje raznih ethno-sela, starih građevina namijenjenih razgledavanju i sličnih objekata ... I Podsused ima svoj mali muzej na otvorenome smješten na stotinjak kvadrata na zapadnom rubu Podsusedskog trga, tamo gdje gotovo dotiče Aleju Bologne. Istina, muzej nije označen, ali se zato ne naplaćuje niti ulaznica pa svaki od vas može slobodno zaviriti u njega - dapače i isprepipkati eksponate osim jednoga koji je u dobro zabravljenom kavezu.

Dakle, za početak su tu dva eksponata iz prošlosti cestovnog prometa. Vjerojatno znate da su sadašnje ploče za usmjeravanje prometa crveno-bijele boje i obično stoje pojedinačno uz rub ceste na oštrim zavojima i sličnim mjestima gdje je potrebno upozorenje. No, nekad su te ploče imale drugačiji oblik i bile su ofarbane crno-bijelo - a na rubu Podsusedskog trga, kod spomenika iz NOB-a, je jedan od vrlo rijetkih preživjelih primjeraka takvih ploča u Zagrebu!


Snimio: Vanja

Tek desetak metara iza nje, na rubu Aleje Bologne, se nalazi i metalna zaštitna ograda koja datira iz sličnog vremena kao i prethodna ploča - 60-tih ili ranih 70-tih godina. Sadašnje zaštitne ograde nisu bojane, no nekad su one također bile obojane crno-bijelo (nakon toga je neko vrijeme bila faza žute boje koja je napuštena nakon desetak godina).


Snimio: Vanja

Između ta dva artefakta iz domene prometa nalaze se dva iz svijeta tehnike: prvi je nekakav ventil, što li, rekao bih da pripada vodovodnoj mreži, no nemam niti najmanjeg pojma što on radi na tom mjestu. Nalazi se u zaključanom žičanom kavezu i sudeći po priključenom manometru još uvijek je pod pritiskom (a pogled odaje da dotični ne dihta baš najbolje jer je okolina vlažna).


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

I, za kraj, posljednji eksponat se nalazi na vratima dotičnog žičanog kaveza - riječ je o postarijem lokotu koji datira iz vremena Jugoslavije i na njemu je natpis "Bane". Da vidim, tko se sjeća što znači taj "Bane"?


Snimio: Vanja

Jednom davno, u travnju prošle godine, pokušao sam vas zabaviti postom sa zabavnim pitanjima vezanim uz Cvjetni plac, trebalo je dobro zaviriti u svaki kutak tog trgića kako bi se pronašli odgovori na pitanja ... a sada sam pripremio nešto slično, ali vezano uz jedan drugi gradski trg, Podsusedski.


Podsusedski trg, pogled sa zapadne strane. Snimio: Vanja

Zašto baš Podsusedski trg? Zato što mi je Podsused simpatičan dio grada, dio koji ima svoj poseban karakter i na neki način čini jednu od najzanimljivijih gradskih cjelina, a i sam centralni trg je zgodno mjesto na kojem se odvija glavnina života Podsuseda - kao da ste u nekom gradiću tipa Vrbovec, Zlatar, Pisarovina ...

Dakle, ako ste zainteresirani za igru isprintajte si pitanja, posjetite Podsusedski trg i šećući po području označenom na isječku iz karte (šrafirano područje!) tražite odgovore na postavljena pitanja. Neke odgovore ćete naći lakše, neke vjerojatno i malo teže, no sve odgovore možete naći na tom relativno malom prostoru centralnog Podsuseda - naravno, traži se radoznao duh, oštro oko i dobra moć zapažanja!


Karta centralnog dijela Podsuseda, šrafirano je označeno područje na kojem treba tražiti odgovore na pitanja! Detalj karte je prenesen iz plana grada Zagreba, izdanje Grafički Zavod Hrvatske 1993.

Rezultate ćete dobiti tokom ljeta - želim vam dobru zabavu uz ovu igru!

1. Gdje je proizveden stup za javnu rasvjetu nasred trga na kojem je i javni sat?

2. Što je Bu&Ba? Koga je Bu&ba zamijenila?

3.Kakav je to Alessandra sistem?

4. Što je radila firma "Fenestra" sa sjedištem u Gorjanskoj 7?

5. Gdje se nekad nalazio "Diskont za prodaju na veliko i malo"?

6. Tko u Podsusedu proizvodi čokoladu?

7. Kakvu košulju nosi Zekoslav Mrkva ("Duško Dugouško") na crtežu u ljudskoj veličini (visine 2 m)?

8. Na razmaku od 40 metara možete naći dva ispravno napisana natpisa, po jedan na njemačkom i jedan na talijanskom jeziku, te jedan krivo napisan na engleskom jeziku. Koji su to natpisi?

9. Fizički su udaljeni svega 1 metar, no vremenski čak 10 godina, 1958-1968. O čemu se radi?

10. Kod koje se adrese nalazi natpis "Podsusedski trg 122/123"?

11. Ako su Prehrane tri, s koje strane se malo iznad zemlje nalazi Tisak, lijeve ili desne?

12. Koliko Conrada vidiš stojeći pored javnog sata?

13. Što je označeno sa 250 KN kod zgrade Podsusedski trg 1

14. Gdje možete vidjeti paunove (ne uživo nego obrisima)?


Pogled sa Aleje Bologne na padinu Medvednice iznad središta Podsuseda. Snimio: Vanja

Početak ulice Susedgradski vidikovac. Snimio: Vanja


Početak Ulice Seljačke bune. Snimio: Vanja

Danas, na dan najveće vrućine, šaljem vam nekoliko fotki kultnog mjesta za kupnju lubenica jugozapadnog dijela grada, na livadi uz potok Črnomerec uz Horvaćansku cestu. Ovako to izgleda rano ujutro, kad stari kombi još miruje ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

... a ovako popodne, kad je štand u punom pogonu, kad caruje vrućina i kad nema ništa bolje od sočne kriške lubenice!


Fotka je mutna jer je slikana kroz prozor auta u vožnji. Snimio: Vanja

Ljeto je počelo, vrućina je stisla i sezona kupanja je već debelo počela tako da je sad pravi trenutak da se malo osvrnem u prošlost i složim mozaik raznih informacija i priča o tome kako su se i gdje kupali zagrepčani u bližoj i daljoj prošlosti. Pri tome zahvaljujem vjernim suradnicima GP-u (koji me je uputio na znanstveni članak koji me je zainteresirao za dalje istraživanje na tu temu) i VT-u (koji je zaslužan za većinu starih fotki i novinskih članaka u ovom postu)!

Elem, listajući znanstveni članak Ariane Štulhofer "Prilog istraživanju povijesti izgradnje športsko-reakreacionih objekata u Zagrebu" koji je objavljen u časopisu "Prostor" (broj 3/1995) prvi spomen ičega što može imati veze sa kupanjem je uređenje prvog maksimirskog jezera (od već postojećeg šumskog jezerca) 1839. godine te, nešto kasnije, 1846. godine, uređenje drugog jezera. Nije poznato da li je tu ikada postojalo uređeno kupalište, no spominje se da je 1923. na njemu odigrana prva međunarodna plivačka i vaterpolska utakmica.

No, sasvim je sigurno da se većina građana ljeti ipak kupala na Savi - prva civilna kupališta su bila na Trnju (sa odvojenim satima za muške i ženske kupače), a vojničko je bilo kod Savskoga mosta. Postoje podaci da je 1857. ograđen prvi prostor za kupanje vojnika na Savi. 1863, je sagrađena splav, a 1876. je kupalište bilo smješteno u Trnju, blizu civilnog kupališta, sa 14 kabina na obali i 4 na splavi. Krajem stoljeća je ono izgorjelo, a zatim je opet uređeno na mjestu gradskog kupališta na Savi.


Preneseno iz knjige „Tisućljetni Zagreb“, autori Musić, Sablić, Kampuš, Karman, izdanje "Školska knjiga", 1994.


Dio feljtona Zvonimira Milčeca, preneseno iz "Večernjeg lista", 29.07.1991.

Već 1862. je napravljen prvi nacrt za otvoreno građeno kupalište, no prvo takvo "pravo" kupalište Zagreb je dobio tek 1939., mali bazen na Šalati. Prvi zatvoreni bazen Zagreb dobiva 1928. u sklopu javnog kupališta "Terapija" u Mihanovićevoj ulici, nakon toga se tek 1958. gradi zatvoreni bazen u Daničićevoj i kasnije onaj na Savi.

Evo i liste značajnijih događaja vezanih uz javna kupališta i bazene grada Zagreba, od već spomenutih prapočetaka izgradnje kupališta na Savi pa zaključno sa 1975. godinom – navedene informacije su prenesene u skraćenom obliku iz već spomenutog znanstvenog članka Arijane Štulhofer.

1907. Izgrađen projekt za bazensko kupalište u savskom rukavcu blizu Cvjetnog naselja

1910. Gradsko zastupstvo odobrava dotaciju za gradnju novog savskog kupališta prema projektu Benka Deutscha na dijelu Save između Savske ceste i ušća potoka Črnomerca gdje je dotad bilo vojno kupalište. Ovo kupalište nije nikad sagrađeno.

1921. Gradska općina gradi novo javno kupalište na mjestu zapuštenog vojnog kupališta kod Cvjetne ceste. Imalo je 300 kabina i 2 košare za plivanje od 600 m2. 1925. je visoka voda odnijela splavi i dio kabina, a kupalište nije nikad obnovljeno.

1921. Bečki projektni biro je napravio projekt za veliko javno kupalište sa bazenskom dvoranom, kinom i restauracijom (lokacija nije naznačena).

1924. Hrvatski veslački klub traži dozvolu za preuređenje prirodnog bazena veličine 3200 m2 na sjevernoj obali Save između Gospodarićkinog i starog gradskog kupališta kojim bi se koristili sportaši, ali i građanstvo.

1924. Ivan Vlašić otvorio je drveno kupalište sa 40 kabina i gostionicom u Podsusedu, zapadno od kolnog mosta. Kupalište je radilo do 1945. godine.

1926. Obitelj Čumbrek iz Gredica izgradila je zapadno od trnjanske skele kupalište sa 30 kabina i malom plivačkom splavi.


Projekt zagrebačkog kupališta na Mažurancu autora arhitekta Vilka Ebera, objavljeno u časopisu "Svijet" 1926. godine. Priložio: VT

Projekt zagrebačkog kupališta na Mažurancu autora arhitekta Vilka Ebera, objavljeno u časopisu "Svijet" 1926. godine. Priložio: VT


Drugi dio projekta zagrebačkog kupališta na Mažurancu autora arhitekta Vilka Ebera, objavljeno u časopisu "Svijet" 1926. godine. Priložio: VT

1926. Gradska općina otkupila je od Zemljišne zajednice sela Horvati teren dužine 400 m i širine cca 55 m i namijenila ga izgradnji javnog gradskog kupališta.

1928. Izgrađeno gradsko savsko kupalište sa 900 kabina i 500 ormarića i tri plivačke košare na splavi.

1928. Arhitekti Franjo Bahovec i Anton Ulrich izradili su projekt gradskog kupališta na Savi. To je kompleks sa zatvorenim i otvorenim bazenima i ukupno 5 etaža korisnog prostora. Predviđeno je i produženje tramvajske pruge od Savske ceste do kupališta.

1930. Arhitekt Anton Ulrich izradio je projekt kupališta za Franju i Rudolfa Gospodarića na dva kata sa 330 kabina, 2 garderobe i 20 prostorija za športske klubove.


Kupalište kod Savskog mosta. Preneseno iz časopisa "Svijet", 1930. godina.


Kupalište kod Savskog mosta. Preneseno iz časopisa "Svijet", 1930. godina.


Kupalište kod Podsusedskog mosta. Preneseno iz časopisa "Svijet", 1930. godina.

1931. Izgrađen veslački dom "Uskok" prema projektu Antona Ulricha. Zgrada je sagrađena isključivo od drva i stakla i to je jedna od prvih zgrada u gradu koja je promicala odlike moderne.

1937. Gradski građevni ured izradio je projekt velikog bazenskog kupališta na mjestu današnjeg bazena u Daničićevoj. Predviđena je gradnja tri otvorena bazena uz tribine i prateće prostorije.

1939. Sagrađen je mali bazen na Šalati, prvi takav u Zagrebu. Projektant je bio Franjo Bahovec, a služio je samo članovima ATK "Zagreb".

1939. Gradsko poglavarstvo izradilo je osnovu za moderno gradsko bazensko kupalište na mjestu današnjeg bazena "Mladost". Planirana je bila gradnja dva bazena s pratećim prostorijama.

1940. Uz savski nasip izgrađen je plivački bazen športskog kluba "Marathon" prema projektu graditelja Branka Vlaha i uz konzultacije inženjera Stanka Bloudeka iz Ljubljane.

1941. Na natječaju za izgradnju zimskog plivališta "Srebreno" u Preradovićevoj ulici nagradu dobivaju arhitekti K. Jurišić, LJ. Gaj, A. Albini i D. Galić. Galićev projekt predviđao je mobilni ostakljeni krov iznad bazena, pomične tribine te vizualnu dostupnost sa ulice jer je cijelo pročelje trebalo biti ostakljeno.

1950.-1953. Arhitekt Zvonimir Požgaj izradio je projekt novog savskog kupališta u Trnju kod skele dužine od oko 200 metara sa montažnim kabinama i ostalom opremom.

1957.-1959. Zvonimir Požgaj radi projekt uređenja kupališta na Bundeku, predviđena su dva jezera (veće dimenzija 500 x 200 m) sa kapacitetom od 15 000 kupača. Kupalište nikad nije završeno prema projektu.

1958. Izgrađeno je zimsko kupalište na Trgu Sportova kao prvi zatvoreni športsko-rekreacijski objekt u Hrvatskoj. Izvedbeni projekt potpisuje arhitekt Franjo Bahovec.


Savsko kupalište 1958. godine. Preneseno iz monografije fotografa Pavla Cajzeka.


Savsko kupalište 1958. godine. Preneseno iz monografije fotografa Pavla Cajzeka.

1965. Izgrađen športski park s otvorenim kupalištem na Sveticama po projektu Franje Bahovca


Savsko kupalište sredinom 80-tih. Snimio (skenirani dijač): VT


Mjesto na kojem je bilo smješteno kupalište, stanje 2007. Snimio: Vanja


Metalno sidro za sidrenje splavi, jedini materijalni ostatak nekadašnjeg kupališta. Snimio: VT


Umjesto kupanjem sad se rekreira nogometom ... Snimio: VT

Kao dodatak, evo i nekoliko informacija o građenju javnih kupališta za održavanje osobne higijene siromašnijih građana Zagreba.

1834. Otvoreno je prvo javno kupalište, "Diana", u dvorištu kuće u Ilici 8. Te godine je također otvoreno i kupalište na Ksaveru (djelovalo 1844.-1857.) sa 14 soba za kupanje. No, zbog nedostatka kupača i udaljenosti od grada ono se 1844. pretvorilo u izletište sve dok nije izgorjelo 1857. godine i otada nije više obnavljano.

1905. Izgrađeno kupalište za školsku djecu u pučkoj školi na Laščini

1906. Izgrađeno gradsko pučko kupalište na Josipovačkoj cesti (danas Nazorovoj ulici).

1928. Izgrađeno je javno gradsko kupalište na Međašnom (danas Kvaternikovu) trgu sa 10 kada i 15 tuševa.

1928. Izgrađeno javno kupalište "Terapija" po projektu Rudolfa Lubynskog. Imalo je dio za fizikalnu terapiju i dio za zdrave posjetitelje, a od 1959. služi samo za terapijske svrhe. To je prvi zatvoreni bazen u Zagrebu.

1936. Gradska općina adaptirala je prostore u zgradi u Creskoj 5 i opremila sa 3 kade za novo javno kupalište.

Za kraj, evo serije napisa iz zagrebačkih novina (hvala VT-u na trudu oko prikupljanja!) koji se bave temom savskog kupališta u posljednjih 30-tak godina tokom kojih je dugo godina zanemareno kupalište izgorjelo,a nakon toga se više puta spominjala njegova obnova, no bez ikakvih konkretnih rezultata.


29.04.1987.


05.09.1988.


25.08.1989.


03.03.1990.


09.05.1990.


11.05.1990.


18.05.1990.


23.07.1990.


04.08.1993.


02.11.1993.


24.01.1994.


28.07.1995.


17.07.1996.


25.09.1998.


04.03.2003., o rekonstrukciji zgrade veslačkoga kluba.

Kad smo već kod komunikacije sa potrošačima, evo još jednog primjera od konkurencije, čuvene firme "Union" (radi se o prodavaonici u Prečkom u blizini tržnice).


Snimio: Vanja

Evo niza obavijesti za one koji dolaze vratiti praznu ambalažu (ili je to možda "ambalažni otpad"?):


Snimio: Vanja

Glavni biseri su ovaj sa "1 po jedna osoba" ...


Snimio: Vanja

... te ovaj sa povratnom naknadom od pola LIPE (umjesto KUNE)!


Snimio: Vanja

Trgovina "Dione" u Sloboštini. Snimio: Vanja

Reklamni stup ispred Garden mall-a. Snimio: Vanja

Tamo negdje sa početkom pojavljivanja trgovačkih centara po Zagrebu oni su izrastali na mjestima na kojima sam ih i očekivao: na rubovima grada uzduž glavnih prometnica odnosno na raznim slobodnim komadima zemljišta unutar grada, gdje god je bila u blizini neka važna prometna točka. Tako su nastali svi oni rani hipermarketi, superkonzumi, getroi, mercatori i mercatonei ... i sve to mi je izgledalo logično, slijedilo je nekakav po meni razuman slijed događaja ... no, iz nekog sam razloga čvrsto vjerovao da će jedan dio grada odoljeti navali tih velikih centara: Dubrava.

Zašto baš Dubrava?

Teško mi je i samome objasniti što me je to tako začudilo kad sam čuo za otvaranje Garden Mall-a u Oporovečkoj ulici u gornjoj Dubravi ... 30 godina sam živio u blizini Dubrave i doživljavao sam ju kao specifičnu sredinu koja živi nekakav svoj drugačiji život od ostatka Zagreba. Znam da Dubrava obuhvaća tako raznorodne kvartove kao što su Donja Dubrava i Poljanice, Trnovčicu i Čulinec, Studentski grad i Vukomerec ... no, svejedno, ja ju doživljavam kao dosta monolitnu cjelinu koja će prije kupiti ono što joj terba u Konjščinskoj ili nekom dućaniću uzduž glavne dubravske ulice nego u šljaštećem shopping centru. Već prije Garden Mall-a Dubravu su načeli Intersparov centar u Dupcu i nedaleki Super Konzum pa i hipermarketi Plodine i Bille na jugu, no oni su bili tek metalne pravokutne "kutije", dok Garden Mall sliči na nekakav ogromni svemirski brod koji je sletio usred naselja obiteljskih kuća u gornjoj Dubravi - meni ta kombinacija izgleda doslovno tako, kao sraz dvaju svjetova.


Sraz kultura: noge svemirskog broda zvanog Garden Mall i okolne obiteljske kuće. Snimio: Vanja

Stjecajem okolnosti već sam tri puta bio u dotičnom Garden Mallu - nisam nekakav čistunac kojem svjetonazor brani ulazak u shopping centre, ali nisam ni obožavatelj dotičnih: uđem, pogledam, obavim/kupim i to je to, čim kraće i rjeđe, tim bolje. I sva ta tri puta sam bio opčinjen tim nesrazmjerom Garden mall-a i okolice ... baš bih volio čuti vas, dragi moji čitatelji iz Dubrave, kako vi doživljavate tu građevinu!

Toliko o filozofsko-arhitektonskoj strani dotičnog centra, a sad evo i nekoliko mojih impresija zabilježenih tokom mog posljednjeg posjeta koji je bio također obojen srazom kulturnih razlika: umjesto autom, kako u GM dolazi sav normalan svijet, ja sam došao biciklom.


Svaka država ima svoju zastavu pa tako i Garden Mall, enklava shoppingcentrije u Dubravi. Snimio: Vanja


Futurističke linije ispod dubravskog neba. Snimio: Vanja


Tko se usudio prekrižiti reklame??? Snimio: Vanja


Shopping je ipak "in" i u Dubravi. Snimio: Vanja


Sve je veliko pa i slova ... Snimio: Vanja


Prema tim slovima je moj bicikl tako malen ... Snimio: Vanja


Pred odlazak ... Snimio: Vanja

Na kraju, evo i nekoliko dobrih strana GM-a: ima puno parkirnih mjesta, kod nas podosta rijetku spiralnu rampu za prilaz parkirnim mjestima na krovu centra (koju su moji klinci odmah zavoljeli!), dobar pogled na okolicu i Medvednicu (sa njega ne vidite centar sam po sebi pa je već to veliki plus!), unutar centra ima dovoljno mjesta za odmor ...

Most slobode. Snimio: Vanja

Za razliku od također neimenovane sugrađanke iz prethodnog posta, naš sugrađanin N.N. uputio se u suprotnom smjeru, ka sjeveru, i to biciklom. Nakon povratka s posla (sjever -> jug), došlo je vrijeme za malo rekreacije (jug -> sjever).

Most slobode. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Ne, samo oblak prašine koju je izazvao auto vozeći prašnjavom cestom uz Bundek ...


Snimio: Vanja

... sva sreća, brzo se razišao! (ova fotka je snimljena jednu minutu poslije početne!)


Snimio: Vanja

Tokom zamjene neispravne fluoroscentne cijevi pred "dm"-om u Okićkoj. Snimio: Vanja

Prošle vruće nedjelje odlučio sam krenuti biciklom u istočni dio grada ... dijelom vezano uz blogovske teme, a dijelom nevezano, "da mi rit puta vidi", kako je to nekad slikovito opisivao moj stari. Kao što su pažljiviji čitaoci ovog bloga već zapazili, ja živim na zapadu grada i ovo je bila prilika da se u uvjetima nedjeljnog slabog prometa provozam kud god mi srce želi bez previše automobilskog smrada i gužve ...


Priprema bicikla u hladu šupe moje zgrade. Snimio: Vanja

Vozeći ka istoku obično biram ili savski nasip (kao ugodnu varijantu, no nešto malo dulju), ili Vukovarsku (zbog solidne biciklističke staze, dijelom i u hladu) ili pak kroz centar, no ovaj put mi je palo na pamet da isprobam varijantu uzduž "autoputa" tj. Ljubljanske, Zagrebačke i Slavonske avenije. Zapadni dio te rute poznam jako dobro s bicikla, no stanje pločnika i provoznosti za bicikle dalje od Kruga baš i nisam poznavao osim kroz prozor auta, a to je ipak jedna druga dimenzija.

I, krenuh, od Konzuma u Španskom. Dobro poznati dio puta, do Savske, sam sredio za 18 minuta - tu je biciklistička staza sasvim ok, bit će još bolja kad se malo razrastu stabla posađena za rekonstrukcije Ljubljanske avenije (tada se bar još zvala tako ) ... no, nikako ne mogu prežaliti tolike rubnjake koji nisu kvalitetno spušteni. Pa lad ih već spuštate zar je tako teško staviti ih na tih pola metra dužine vim u ravnini kolnika, a ne na 5 ili čak 10 cm visine, kao što je na većini prijelaza biciklističke staze preko raskršća?!?!

Idem dalje: Savska-NSB. Asfalt je lošiji, stariji i sa valovima pa je vožnja neugodnija i sporija. Jedan komad pločnika fali još od doba mog studiranja, to je bio privatni posjed i tih 20-tk metara se zaobilazilo po paušalno nabacanom asfaltu sa strane, no vidim da se stara kućica ruši i vjerojatno će gradnjom neke nove zgrade pločnik dobiti "puni profil".

NSB-Kruge - asfalt je bolji, no taj komad je nekako dosadan i ima nula bodova za hlad i ugođaj (auti jurcaju pa je buka tamo najjača) - vidi fotku.


Dionica NSB-Kruge: Dosadno, vruće, bučno i smrdljivo. Snimio: Vanja

Prolazim Kruge i ooops, nema više pločnika! No, taj kraj poznajem i jednostavno zaobilazim McDonalds i nastavljam ulicom Cvijete Zuzorić (zove li se još tako?) između Slavonske i obližnjih zgrada. Ima i hlada, buka je manja, manje smrdi, tako da je ta "devijacija" od pločnika u stvari dobro došla. No tad dolazi "crna točka" - kako prijeći Držićevu??? Nema prijelaza u nivou, bycicle-friendly prolaza ni nadzemno ni podzemno ... Nedjelja je, mogao bih pretrčati široku i prometnu cestu jer nema previše prometa ... no, kako sam legalist, a i rekao sam sam sebi da me zanima koliko će mi trebati da prijeđem ovaj put upotrebljavajući dozvoljene metode onda prtim bicikl na rame i spuštam se u pothodnik. Najbliži semafor na sjeveru je kod Vukovarske, na jugu kod Folnegovićeve - to mi je sve daleko. Na žalost, uz stepenice pothodnika nema rampe, čak ni neke uske betonske kosine uz rub već se bicikl zaista mora naprtiti prvo dolje, a zatim gore ... uf, uf! Do izlaska iz pothodnika mi je trebalo još 25 minuta.
(na sreću, to nosanje bicikla gore-dolje su mi uljepšali simpatični likovi iz graffita u pothodniku, kao i simpatičan natpis dobrodošlice u Sigečica-city! Dečki, svaka čast! A i stanovnicama Sigečice svaka čast, pogotovo ovim dvjema koje su mi nenamjerno pozirale za fotkanje! )


Ovdje sam sišao dolje ... Snimio: Vanja


Simpatičan križanac patuljka i Profesora Baltazara u pothodniku! Snimio: Vanja


Ovaj pesek je isto simpa. Snimio: Vanja


Simpatičan natpis dobrodošlice i simpatična Sigečičanka koja mi je dolazila ususret. Snimio: Vanja


I ova teta je bila simpatična ... jedino stepenice nisu bile simpatične, jer sam uz njih morao ponijeti bicikl. Snimio: Vanja


U Sigečici nikad nije dosadno, uvijek se nađe neki novi graffit - ovaj je dosta svjež. Snimio: Vanja

Dalje nastavljam širokim i malo upotrebljavanim pločnikom uz paralelnu cestu uz Slavonsku aveniju - vidi se da su tu bicikllisti (ali i pješaci) rijetke zvjerke. Kod MUP-a idem uskim pločnikom uz zidić Slavonske i pronalazim nakon malo razmišljanja prolaz preko Radničke. Nije baš očit isprve jer ide cik-cak, no kad ga se skuži sve je za pet, jer se nudi i nešto hlada ispod mosta.


Na prijelazu preko Radničke, a ispod Slavonske, zebra je taman u hladu! Snimio: Vanja

Idem dalje ... i, nakon prilazne ceste sa Slavonske pločnika više nema!!! Thja, naumio sam do Čavićeve i taj dio sam pregurao po travi uz cestu - šteta, jer je zeleni pojas uz cestu vrlo širok, čak ima i mali drvored, dušu dao za pločnik ... 52 minute nakon polaska bio sam na istočnom rubu grada ... da sam imao volje i želje prijeći na drugu stranu mogao bih još po servisnoj cesti nastaviti do Čulinečke, no moj me je put vodio ka Vukomercu ... a o tome neki drugi put!


Pogled ka Čavićevoj i travica po kojoj sam se prošetao kad već nema pločnika. Snimio: Vanja

Evo i završetka ovog malog serijala o zagrebačkim mitnicama ... danas vam nudim pregled njihovih lokacija (zahvaljujući planovima grada iz 1927. i 1947. godine na kojima su one obilježene - hvala VT-u na preslikama detalja njegova plana!), a na Facebook grupi "Zagreb kakav je bio nekad" se može pronaći i poneka fotka.

Kao što se sjećate, jedna od mitnica je bila na potoku Črnomercu (koji je tad bio zapadna granica grada), na Horvaćanskoj cesti.


Preslikao sa plana grada iz 1947. VT.

Nakon nje, idući u smjeru kazaljke na satu dolazimo do mitnice na Črnomercu (kod Ilice) koja se nalazila na mjestu nekadašnjeg okretišta tramvaja, kod raskršća sa ulicom Črnomerec. Pretpostavljam da je zgrada mitnice kuća koja se nalazi na sjeveroistočnoj strani tog raskršća.


Preslikao sa plana grada iz 1927. VT.


Razglednica sa prikazom mitnice na Črnomercu, izvor: "Zagreb kakav je bio nekad"


Još jedna razglednica sa prikazom mitnice na Črnomercu, izvor: "Zagreb kakav je bio nekad"

Zgrada mitnice postoji još i danas, do prije nekoliko godina bila je tamo i kolska vaga!


Snimio: VT

Slijedeća mitnica je na Svetom Duhu, malo južnije od Bijenika - nije mi poznato da li je ta kuća još i danas živa.


Preslikao sa plana grada iz 1947. VT.

Zatim slijedi mitnica na Ksaverskoj cesti (sada Mlinovi) kroz koju su u grad dolazili stanovnici Šestina. Zanimljivo, nije vidljivo da je postojala mitnica u smjeru Gračana, oni su tad očito bili dio grada!


Preslikao sa plana grada iz 1947. VT.


Izvor fotke: "Zagreb kakav je bio nekad"

Kao što ste već vidjeli, 1927. je mitnica na istočnoj strani grada bila na uglu Maksimirske i Bukovačke, no do 1947. se ta granica pomakla dalje na istok, ka Dubravi, gdje su oformljene tri nove mitnice. Za stanovnike Markuševca je postojala mitnica na raskršću Svetošimunske ulice i Gornjeg Bukovca. Kuća postoji i danas (u njoj je nekad živio moj kolega iz osnovne škole!) i stambeni je objekat, a pored nje je mala kućica u kojoj je vjerojatno boravio sam "mitničar" za lošeg vremena. Nekad je imala veliki prozor na stranu ulice (vjerojatno je služio kao šalter), no kućica je u međuvremenu preuređena i povećana.


Preslikao sa plana grada iz 1947. VT.


Kuća mitnice danas. Snimio: Vanja


Manji objekat pored mitnice, tik uz cestu. Snimio: Vanja

Nakon nje su postojale dvije mitnice prema Dubravi, jedna u nastavku Oporovečke ulice, kod potoka Štefanovec koji je bio istočna granica grada u to doba (od te zgrade nema više traga), a druga kod okretišta tramvaja u Dubravi, po poziciji na karti to bi mogla biti manja zgrada u kojoj je do skora (možda još i sada!) bila smještena podružnica Hitne pomoći.


Preslikao sa plana grada iz 1947. VT.


Preslikao sa plana grada iz 1947. VT.


Mitnica u Dubravi. Izvor: "Zagreb kakav je bio nekad"


Benzinska pumpa kod mitnice u Dubravi. Izvor: "Zagreb kakav je bio nekad"

Postojala je i mitnica kod mosta na produžetku Držićeve ...


Preslikao sa plana grada iz 1947. VT.

... pa kod Trnjanske skele ...


Preslikao sa plana grada iz 1947. VT.

... i naposlijetku kod Savskog mosta.


Preslikao sa plana grada iz 1947. VT.

Dakle, grad Zagreb je 1947. godine imao deset mitnica, deset službenih ulaza u grad. Bilo bi zanimljivo čuti kako je to nekad izgledalo - ako slučajno poznajete nekog starijeg koji je u to doba živio u Zagrebu pitajte ga o tome ... i javite poslije komentarom što ste saznali!

Evo me ponovo ka zagrebačkim mitnicama ... pokušavao sam pronaći nešto više o njima na webu i u meni dostupnim knjigama, no nisam pronašao gotovo ništa - najzanimljiviji je kratak članak "Mitnice u Međimurju" koji daje nekoliko osnovnih informacijama o mitnicama u tom kraju, a koje su sigurno primjenjive i na zagrebačko područje.

Dakle, vi koji poznate starije Zagrepčane koji su u doba prije i oko Drugog svjetskog rata boravili u Zagrebu, pitajte ih kako su one izgledale, što se sve pregledavalo, da li je za ulazak/izlazak iz grada trebalo imati nekakve dokumente itd - vjerujem da bi bilo zanimljivo čuti neku takvu priču!

Jedan od pogleda na priču o mitnicama su i promjene njihovih lokacija - kako se s vremenom grad širio (ovdje sad mislim na administrativno širenje, ne na doseljavanje) tako su i one mijenjale mjesta. Na planu grada iz 1947. godine istočni rub grada je bio na potoku Štefanovcu (kod sadašnjeg okretišta tramvaja u Dubravi), dok je 1927. taj rub bio kod ulaza u Maksimirsku šumu pa se shodno tome i gradska mitnica nalazila na tom mjestu, na uglu Maksmirske i Bukovačke ceste.


Preslika dijela plana grada iz 1927. godine, skenirao VT.

Oni koji poznaju taj dio grada iz prijašnjih desetljeća sjećaju se oveće kuće sa vrtom na tom uglu, betonske ograde na kojoj se tako često sačekivalo društvo ili tramvaj ili pak jeo sladoled ili burek iz obližnjeg lokala, a tamo je bio i poštanski sandučić. S vremenom je kuća propadala, stanari su se iselili i pred koju godinu, 2007., je ona izgledala ovako (uočite grb grada Zagreba iznad ulaznih vrata!)


Snimio: VT

U siječnju prošle godine se na fasadi zgrade već kočoperio gigantski reklamni pano, a "džungla" u nekada lijepom vrtu je bila sasječena.


Snimio: VT

U ožujku 2009. je kuća sravnjena sa zemljom ...


Snimio: VT

... a u lipnju je prostor za gradilište bio spreman.


Snimio: VT

Godinu dana kasnije, u lipnju ove godine, nova zgrada je pred završenjem. Meni nije poznato što i tko će se nalaziti u njoj, no pretpostavljam da će ona biti stambeno-poslovne namjene i koristiti vrlo povoljnu prometnu lokaciju nekakvog "mikrocentra", najvažnijeg između Kvatrića i Dubrave, pored kojeg je početna stanica nekoliko autobusnih linija, crkva, blizina bolnice "Rebro", ulaz u Maksimirski park, "Dinamov" stadion ...


Snimio: VT

Iz ovog malog foto-stripa (zahvaljujem VT-u koji je vrlo pedantno bilježio sve promjene na toj lokaciji!) neću izvlačiti nikakve zaključke - nije moguće štititi baš sve starije kuće i vjerujem da se ova nije ni po čemu baš posebno isticala od ostalih .. No, žao mi je što se na tome mjestu neće pojaviti neka malo "razvedenija" zgrada, ovo što se može vidjeti na posljednjoj fotki djeluje vrlo masivno. No, ako ništa drugo, poštivala se simetrija, jer je i zgrada sa druge strane Maksimirske isto tako masivna (gdje je nekad na uglu bila manja kuća sa špecerajem "Prehrane" u kojem sam kupovao frtalj kruha i 10 deka tirolske prije odlaska na kupanje na bazen na Sveticama ) isto tako masivna. Ta zgrada mi se isto baš ne sviđa previše jer mi nekako ne paše s tom masivnošću na ćošku nasuprot parku - pogledajte njen lik na fotki koja prikazuje stanje gradilišta u ožujku 2009.!

Znate kaj? Uvijek me frustrira kada imam nekoliko "vrućih" i friških tema za postove i kad ih jednostavno ne stignem sve na primjeren način obraditi!

Tako je i ovaj put, nisam znao čega bih se prvo prihvatio ...no, mislim da ova tema sad najviše paše, kad sam već prije dva dana objavio onu vijest o zatvaranju iličke knjižare "Mladosti". A vrijedni VT (hvala ti!) je odmah po objavljivanju tog posta pročeprkao po svojoj arhivi i pronašao članak iz ranih pedesetih (iz časopisa "Arhitektura", br. 3/1953) o pred nekoliko godina otvorenoj knjižari "Mladosti". Stručni konzilij u sastavu GP, VT i moja malenkost je zaključio da je ovdje riječ o knjižari "Mladosti" koja još i dan danas radi, knjižari na uglu Ilice i Margaretske. Što vi kažete?

I da, obratite pažnju na "salonsku" atmosferu knjižare, kao da je riječ o muzeju ili nekom ekskluzivnom klubu!

Možda se sjećate ove fotke reklame za vešeraj iz Selske ceste sa mog posta od 02.11.2009.?


Snimio: Vanja

Nemalo sam se iznenadio kad sam uočio potpuno isti logo i reklamu (na crnogorskom i albanskom, obzirom da je Ulcinj dvojezična općina) za nedavna boravka u Ulcinju! I sad ti znaj o čemu se radi, o kopiranju (koji je original, a koji kopija?) ili pak o međunarodno raširenom biznisu pranja rublja???


Na ulazu u ulcinjsku tvrđavu. Snimio: Vanja

Dok na Cvjetnjaku neki opušteno razgovaraju ...


"... a znaš kaj mu je onda ona rekla?". Snimio: Vanja

... drugi budno i profesionalno, kako im već nalaže struka, vrebaju pravi momenat.


Snimio: Vanja

Uz Horvaćansku cestu kod mosta preko potoka Črnomerec, lipanj 2010. Snimio: Vanja

Već se toliko puta potvrdila moja tvrdnja da priče (o gradu, ljudima, svemu) leže posvuda oko nas i da se treba samo sagnuti, očistiti ih od prašine i pokazati onima oko nas ... a današnji post je samo potvrda rečenoga.

Dugi niz godina gledam pomalo neobične ostatke niskog betonskog zidića uz Horvaćansku cestu, tik pored potoka Črnomerca, nedaleko nebodera u Ulici Braće Domany, i razmišljam na što me oni podsjećaju. Prva asocijacija mi je uvijek bila na stare kvartovske dućane - oni su tako često bili u prizemlju obiteljskih kuća, obično sa malim dvorištem ispred njih, mjestom gdje su se okupljali ljudi iz susjedstva popiti bocu pive, radnici pojesti sendvič, klinci polizati sladoled ... i ta ograda je u mojim mislima taman odgovarala jednom takvom mjestu. Unutar ograde je do lani rasla vrlo stara žalosna vrba - to je također potvrđivalo moju teoriju, jer su iz nekog razloga vrlo često sadili baš žalosne vrbe i lipe uz dućane (možda radi bujne krošnje i debelog hlada ispod nje?). Sada više nema tog stable, no već je zasađena nova vrba iste vrste - hvala onima koji brinu o poštivanju tradicije i na ovaj način!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Gdje li je i što sad radi Goga s natpisa? Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Jednom sam u nevezanom razgovoru zapitao kolegicu s posla (rođenu prije nekoliko desetljeća na Jarunu) zna li nešto više o tom mjestu i betonskom zidiću. Ona se maglovito prisjećala trgovine kuda su navraćali njeni roditelji i obližnje vinarije,a sjetila se i da su ljudi iz kvarta tu lokaciju zvali "Malta".

Nakon toga su se događaji počeli odvijati nešto brže - pitao sam poznanike znaju li nešto više o tom mjestu, pogledao stare planove grada ... i, sve je rezultiralo informacijom (preuzetom sa plana grada iz 1947. godine) koju sam dobio od vjernog pratitelja ovog bloga, VT-a, da se upravo na tom mjestu nalazila gradska mitnica. A mitnica je bila na neki način "gradska carina", mjesto na kojem se naplaćivao porez (zvan i "maltarina" - otud i ime "Malta"!) na robu koja se dovozila na prodaju u grad, mjesto na kojem su žandari kontrolirali tko ulazi i izlazi iz grada ...

I, priča je na taj način dobila i svoj konačni oblik, "kostur", oko kojeg bi se dala isplesti još mnoga priča - recimo, pronađena je i jedna stara fotografija te mitnice ...


Uočite detalj na uglu Horvaćanske i ulice Gredice I! Detalj plana grada je iz 1947., zahvaljujem VT-u na dozvoli korištenja!


Mitnica na Gredicama, preuzeto sa web grupe na Facebook-u "Zagreb kakav je bio nekada"

... a pregledom već spomenute karte iz 1947. pronađene su lokacije još mnogih drugih gradskih mitnica (svaki ulaz u grad je imao svoju "ekspozituru"), još poneka fotografija.

Prema mojim informacijama, mitnice su ukinute nedugo nakon 2. svjetskog rata, vjerojatno u godinama 1947.-1948. ... Zanimljivo je uočiti kako se u samo 60-tak godina desila velika promjena - od doba kad je svaki grad imao svoju malu "granicu" oko sebe (a to doba je trajalo jako dugo, od davnina pa do prošloga stoljeća!), preko perioda kada više nije bilo gradskih granica, ali su državne bile neprikosnovene (nakon 2. svjetskog rata), pa do sadašnjeg doba kada malo pomalo nestaju i mnoge državne granice i svijet, ne samo zaslugom globalnih komunikacija, već i raznih integracija (što god mi mislili o njima).

Mislim da se može reći da je dosadašnji razvoj čovječanstva pokazao da je nestajanje granica i barijera među ljudima pozitivan proces pa vjerujem da je tako i sa ovdje spomenutim iščezavanjem granica ... a ovaj post (i još poneki budući posvećen gradskim mitnicama) nek posluži kao dokumenat o vremenu koje je već davno prošlo i kojeg u sadašnjosti još možemo doživjeti tek kroz poneki nalaz ove vrste. Vjerujem da je mlađim generacijama sam pojam "granice" na izlazu iz grada potpuno stran i nerazumljiv, a u dogledno doba će im vjerojatno biti sve nerazumljivije i državne granice

Snimio: Vanja

Izdavačko knjižarsko poduzeće "Mladost" ne postoji već duži niz godina - ako se dobro sjećam, to je bila jedna od prvih firmi koja je pokleknula pred naletom privatizacije i novih vlasnika koji su što svojim neznanjem, što svojom namjerom odveli svoje firme do stečaja. Iz pepela "Mladosti" nikla je "Libraria d.o.o." i preuzela njene knjižare, no vodeća pozicija koju je "Mladost" zauzimala u prometu knjigama, a još više u srcima ljubitelja knjiga i kupaca u njihovim knjižarama i papirnicama neminovno je postala prošlost. Tokom vremena su nikle nove firme koje su se znale prilagoditi vremenu i novim željama kupaca i čitalaca, a dućani "Librarie" su zauvijek ostali tamo negdje u 80-tima u svakom pogledu (na žalost, osim trgovina nikad se nije oporavilo ni izdavaštvo te firme - sjetite se samo biblioteka "Vjeverica" i "Jelen" na kojima su mnogi odrasli!)

A u 80-tima je "Znanstvena knjižara" na Cvjetnom placu (sada lokal T-coma) bila THE mjesto za kupnju stručnih knjiga, knjižara u Gundulićevoj jedna od rijetkih oaza stranih knjiga, a knjižara u Ilici, nasuprot Gundulićevoj, je samom svojom veličinom i izborom bila broj 1 mnogima. Kao velikom ljubitelju knjige i čestom posjetiocu papirnica, upravo mi je ta knjižara u Ilici bila najdraže mjesto - tamo sam redovno zalazio za svojih šetnji gradom i mnoge knjige sam kupio upravo tamo. No, u posljednje vrijeme sam tamo zalazio sve rijeđe: jest, papirnica je i nadalje bila ok (dok je knjižara izgubila svaku relevantnost u mojim očima), no često neljubazno osoblje i općenit pomalo ofucan izgled me nisu više tako privlačili.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

I, ovih dana, možda ste već i vidjeli, knjižara je zatvorena - "radi preuređenja", piše na izlogu. Pitao sam osoblje u jednoj drugoj njihovoj knjižari što će biti sa tim lokalom, jer sam već naslućivao da u svojoj slijedećoj inkarnaciji neće biti knjižara - dobio sam odgovor da bi to trebalo postati prvi gradski dućan "Zare".

Šteta radi knjižare, bila mi je ipak draga ... no, očito ta firma više nema snage za daljnji razvoj i vrlo vjerojatno joj predstoji polagano gašenje (iako na izlogu najavljuju otvaranje trgovine u njihovom skladištu u Borongajskoj ulici čiji ulaz je pred nekoliko mjeseci također odavao nemar i nebrigu).


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Skladište u Borongajskoj, snimljeno u studenom 2009. (oprostite na lošoj kvaliteti fotke!). Snimio: Vanja

Stoga, pozdravimo neminovno skidanje jednog od posljednjih natpisa "Mladost" sa fasade te zgrade i nadajmo se da će se uskoro otvoriti pokoja dobra knjižara koja će nadomjestiti ovu koja je odigrala svoju ulogu tokom posljednjih desetljeća, ali očito nije mogla izdržati utrku sa novim valom, i knjižara i trgovina modnom odjećom.

Za kraj, još jedan razlog zašto sam bio dosta vezan za "Mladost" - iz te firme, točnije njihove tiskare u Gundulićevoj (koja je nekad bila dio Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti), je u penziju otišao moj otac koji je u dotičnoj tiskari popravljao tiskarske strojeve. Nikad nije bio previše vezan uz tu firmu, obzirom da je većinu svog radnog vijeka proveo u drugim poduzećima i na drugim poslovima, i isto tako nije shvaćao sva ta previranja za i nakon privatizacije ... da je živ, vjerujem da bi i sada na ovu vijest samo odmahnuo rukom i rekao "ma da, ništa nisu oni znali ...".


Snimio: Vanja