Komentari

nepoznatizagreb.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Annaboni

    Savršene su fotke : dokumentarne a likovi u ove kasne sate imaju svoju priču i sudbinu.
    Fascinirana sam željezničkim kolodvorima i to odavna......
    Mogla bih ( ko da sam luda, bože prosti ) sjediti i promatrati likove koji se doslovno "traže".

    ovo mi je uljepšalo jutro.

    Tnx

    avatar

    23.07.2010. (08:18)    -   -   -   -  

  • uršula

    jesnom sam bila na kolodvoru oko ponoči. koliko tada ima ljudi tamo!!

    avatar

    23.07.2010. (08:43)    -   -   -   -  

  • nepoznatizagreb

    Kolodvori su uvijek i svagdje zanimljiva mjesta: tamo se isprepliću oni koji idu sa onima koji dolaze i onima koji tamo jesu cijelo vrijeme, od željezničara do skitnica. Vani su kolodvori okupljališta gastarbajtera koji polusvjesno očekuju nekog vlakom iz svoje domovine, dok kod nas toga baš nema, ali zato ima svakog drugog svijeta ... a još kad se ovako ljeti doda uvijek prisutan broj svjetskih putnika, ruksak turista i sličnih, tad sve to dobije još jedan egzotičan začin.
    Nisam vidio sada i nisam vidio u zagrebu, ali mi je ostalo u pamćenju: sjede na kolodvoru ne tako daleko jedna od druge mlada njemica u sada popularnim ethno dimijama i stara muslimanka, vjerojatno turkinja, u starim dimijama, svojoj nošnji iz mladosti. Tako je i ovdje žuju popio valjda HŽ-ov radnik, a Pan neki stranac koji je na priputovanju sa sjevera ka jugu ... i oba ostaviše svoj trag na zagrebačkom peronu br. 1.

    avatar

    23.07.2010. (08:51)    -   -   -   -  

  • Jezičar

    .
    .
    Odbljesak peronskog poda uglačanog koracima tisuća
    Kameni blokovi bili su isto ovako sjajni već kad su 1987, kao dio općeg uljepšavanja grada za Univerzijadu, zamijenili dotadašnji peronski asfalt vulgaris.
    .
    .

    avatar

    23.07.2010. (09:10)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    uh, ja sam se jako bojala baš ovog kolodvora u noći - nepoznati ljudi, a ja se vraćam kući sama. svako živo lice te uplaši (to je bilo kad sam već postala pametna, kao klinke me ničega nije bilo strah), svi djeluju neprijateljski nastrojeni i neljubazni... ali često sam ih viđala, kolodvore, diljem lijepe naše. možda je naš osječki najderutniji od svih.

    avatar

    23.07.2010. (09:11)    -   -   -   -  

  • nepoznatizagreb

    Jezičar: Hm, tog se detalja ne sjećam (sjajnosti poda kod postavljanja, nekadašnjeg asfalta se mutno sjećam!), ali mu svakodnevni prolaznici očito ne daju da izgubi taj početni sjaj! ;o)
    Nego, ti bi se mogao sjećati koje godine je izgrađen, a koje srušen pješački nathodnik kod glavnog kolodvora, prethodnik sadašnjeg pothodnika, a "brat" preostalog nathodnika kod Grmoščice/Donje Kustošije?

    Bookeraj: Meni su naši kolodvori uvijek djelovali bezazleno, međutim neki od "stranjskih" su me pomalo plašili, pogotovo ogromne njemačke zgradurine (Muenchen, Frankfurt ...) prepune blještećih izloga sa preskupom robom, dugačkih pustih hodnika sa nizovima garedrobnih ormarića na šifru, bradatim zapuštenim pijancima koji su sa bocom pive mrmljali nešto sebi u bradu i pišali po kutevima. A neki su me pak facinirali svojom glomaznošću i dezorijentacijom (Utrecht, Stockholm ...)
    Davne 1988. godine sam se sa tadašnjom curom vraćao vlakom sa bicikliranja po sjevernoj Njemačkoj i Nizozemskoj i na putu, u Delftu, su me uhvatile vodene kozice koje sam pobrao od nekog klinca u društvu s kojim smo proboravili večer u blizini Hamburga. Bio sam pomalo iscrpljen od puta, a i sa tadašnjih 20+ godina već postariji za vodene kozice tako da sam dobio visoku temperaturu i dva dana provedena na putu bio bunovan i tek donekle svjestan svega oko sebe. Tada sam za presjedanja između vlakova na putu prespavao po noć na frankfurtskom i minhenskom kolodvoru u vreći na podu stanice, sa svom tom ekipom oko sebe ... sjećam se tek nekih detalja pripitih "domorodaca" stanica, proljevanja pive i pišanja sa galerije po prolaznicima, policijskih kontrola, naguravanja ...
    Ovaj naš lokalni "hauptbahnhof" je u takvom društvu ipak "dječji vrtić" ... ;o)

    avatar

    23.07.2010. (10:41)    -   -   -   -  

  • kolumna jedne superžene

    Motivi glavnog Zagrebačkog kolodvora uvijek me podsjete na neka minula vremena, prije kojih 25 i još malo više godina, u vrijeme dok sam studirala i svakodnevno putovala vlakom u Metropolu. I danas putovanja vlakom, kao i ona moja nekad, imaju puno svojih čari. Pozdrav!

    avatar

    23.07.2010. (11:58)    -   -   -   -  

  • Belleepoque

    Obožavam putovati, ali mrzim kolodvore... Iako su ljudske priče sa njih uvijek interesantne - što zaposlenika, što beskućnika koji na njima obitavaju...
    Vlak za Split je kasnio zbog vlaka iz Beograda kojim sam došao..., a ne znam što je bilo sa vlakom iz Splita... kako reče jedan prijatelj: vlak kasni u polasku 182 minute

    avatar

    23.07.2010. (14:27)    -   -   -   -  

  • nepoznatizagreb

    Meni su kolodvori sasvim ok mjesta, i kao ljubitelju putovanja (ta, gdje ćeš doživjeti najveći užitak putovanja nego na kolodvoru pred sami polazak vlaka!?! ;o) ) i kao ljubitelju gledanja života oko sebe uz tu šaroliku galeriju likova koji se kreću po i oko kolodvora. Jedino, moram priznati da je ovaj naš zagrebački kolodvor nekakav kolodvor-mutant: niti je to jedan od onih malih provincijskih kolodvorčića gdje možeš pola sata ležati na klupi bez da prođe i jedan vlak i bez da se išta dogodi na stanici, kao da je vrijeme stalo (što nekad i nije loše ;o) ) ... a nije niti pravi velegradski kolodvor na kojem imaš bar deset perona, stotine ormarića za prtljagu, bar deset restorana, veliku knjižaru, butike, turističke informacije u blještavom foajeu ... Ok, nešto od toga naš kolodvor krije u pothodniku, ali nije to to, to više nije organski dio kolodvora.

    avatar

    23.07.2010. (14:40)    -   -   -   -  

  • Dawar

    Ja toliko na koldvoru ne primjećujem ljude, nego više vlakove. Sjećam se kad sam prije nekoliko godina išao sa svojim slovenskim frendom zaluđenim vlakovima išao po kolodvoru i slikao vlakove, još su nas i dobri strojovođe znali pustit unutra pa da slikamo njihovu kabinu :)

    avatar

    23.07.2010. (17:28)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Zadnja je baš zadnja :-)).

    avatar

    23.07.2010. (19:10)    -   -   -   -  

  • Jezičar

    .
    .
    Ne znam kada je nathodnik sagrađen. Možda bi Seabral mogao naći taj podatak?!
    U komentaru na "Stranputicama geografske zbiljnosti…" napisao sam:
    Nathodnik Glavnog kolodvora bio je još neko vrijeme u uporabi i nakon otvaranja (prve inkarnacije) pothodnika. Znači: uklonjen je 1974. ili 1975.
    .
    .

    avatar

    23.07.2010. (22:01)    -   -   -   -  

  • nepoznatizagreb

    Jezičar, VT je posegnuo u svoju bogatu ZG-biblioteku i u kolodvorskoj monografiji pronašao podatak da je nathodnik uklonjen 1979. godine! Inače, tek se maglovito sjećam stepeništa na ulazu starog pothodnika prije izgradnje Importanne shopping centra: ciglasto popločenje, nešto grmlja ... bilo bi zgodno negdje naći koju staru fotku!

    avatar

    24.07.2010. (10:50)    -   -   -   -  

  • seabral

    @Jezičar: Imam podatak da je drveni nathodnik prema Trnju sagrađen 1892. godine, dakle isto kad je sagrađena i zgrada Glavnog kolodvora. Na taj način je Zagrepčanima i nakon izgradnje kolodvora bio osiguran prilaz Trnju (koje je tada bila teška periferija) i, što je puno bitnije, Paromlinu koji je bio sagrađen tridesetak godina ranije.
    Dakle, drveni pješački most je vjerno služio Zagrepčane gotovo 90 godina.

    avatar

    24.07.2010. (14:14)    -   -   -   -  

  • Jezičar

    .
    .
    nathodnik uklonjen 1979!
    Viš kak ni dobro preveć se uzdat u pamćenje ak su u pitanju konkretni datumi:) !

    Seabral,
    Konstrukcija onoga kaj je uklonjeno 1979. bila je čelična (površine po kojima se gazilo bile su daske). Dakle, fali nam podatak kad je napravljena zamjena.
    .
    .

    avatar

    25.07.2010. (00:43)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...